Hrvatsko dizajnersko društvo

"veliki mali" ( natječaj vrtići )

Autor
igorCrnetić
Godina
nije prošao 1. krug natječaja.....

Opis

...iza 7 mora, iza 7 gora, iza 7 vrtića i 7 jaslica, jednom davno davno rodio se maleni dječak.Bilo je to malo plaho djetešce izrazito velikih očiju koje sve lijepo vide a sve ružno zaboravljaju. Provodio je on tako dane bezbrižno uz svoje brižne i ponosne roditelje koji su ga obasipali pažnjomi ljubavlju. Činilo se kao da će idila trajati zauvijek...a onda je došao taj dan.......Niti svijestan šta mu se sprema maleni dječak morao je otići daleko daleko, sve do kraja, njemu poznatog, svijeta...u Vrtić. Nije se htio odvajati od brižnih roditelja na tako dugo vrijeme kao što je “radno vrijeme” njegovih roditelja. Pokušao je na sve, njemu poznate, načine nagovoriti svoje roditelje da ga ne ostavljaju samog punih osam sati ali, pošto je bio još jako jako mali i nije znao govoriti, argumenti mu nisu bili jača strana. Zapravo znao je reći samo “mama” i “tata”. Jedva. Ali je znao što mu je činiti! Nije im mogao reći što želi ali im je mogao nacrtati što zahtijeva.Nacrtao je zidove plave boje kao plavo nebo, nacrtao je ormariće velike ( 215x70x45 cm ) i male ( 60x45x103 ) nacrtao je stolove za odgajatelje ( 160 x 60 x 73 / 86 ) nacrtao je još i puno ormara da im tete spremaju stvari, nacrtao je stoliće u obliku srca da ih svi vole i u obliku klavira za buduće našegoreliste nacrtao je stolice u obliku cvijetića da ih svi paze i slikarske stalke u obliku gitare da ih svi sviraju,nacrtao je pokretne sandučiće za igračke u obliku tačkica da ih svi voze i krevetiće da svi snivaju slatke snove. I na kraju nacrtao je na svemu tome oblačiće jer je znao da će mu jedino tako biti lijepo bez roditelja. Kuda god će pogledati vidjet će čisto plavo nebo oko sebe. Čisto plavo nebo kao čisti bijeli papir na kojem će mašta njegova moći stvarati svoj svijet.Ali ni to mu nije bilo dovoljno. Uzeo je kist i počeo crtati ploču za crtanje, zidnu, ploču za crtanje, samostojeću i stalak za slikanje na koje će mu teta iz vrtića mjenjati papire s njegovim remek-dijelima.Nacrtao je djevojčicama igračke frizera, nacrtao je svima knjižnicu da svi mogu čitati slikovnice između redaka, nacrtao je i kazalište da svi mogu biti svoje velike zvijezde. Nacrtao je i kuhinju da svi mogu kuhati zdravu hranu. Ali jedno nije mogao nacrtati. Trgovinu. Nije imao taj kupo-prodajni koncept razmišljanja i nije si mogao predočiti da netko neće imati dovoljno novaca da kupi njegov proizvod pa je smislio sljedeće. Nacrtat će mali štandić na koje će izložiti male figurice koje će on napraviti. Tako će biti siguran da onaj koji kupi figuricu kupuje ju zato jer mu se sviđa a ne zato što mora.I nakon neprospavanih dana i noći konačno je završio. Uzeo je svoje slikice i pokazao ih mami i tati. Roditelji, shvativši što im dječak pokušava reći, krenuli su u potragu za baš takvim vrtićem,vrtićem čistim kao čisto plavo nebo nad njima. Vrtić koji bi bio pun namještaja kao nebo oblačića, namještaja izvedenog sa upuštenim okovom, obojan bijelom bojom na bazi vode, namještaja od troslojne i peteroslojne šperploče ili panelke ( ovismo o potrebnoj nosivosti elementa ) a masivniji dijelovi od punog drva hrasta.Tražili su dugo, dugo i uporno.....Da li sam spomenuo da je dječak s početka priče odrastao i imao ženu ( jednu slatku malu iz njegove grupe ) i dvoje djece... i da je kucnu ćas da i njegova djeca krenu u vrtić... i da su i oni znali reći samo “mama” i “tata” u tom trenutku osmosatnog rastanka.... i da su i oni uzeli kist..... i da.......ali to je već jedna druga priča.....

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook