Dizajn interakcija

Autor: Ivica Mitrović

Dizajn interakcija (eng. interaction design) jedna je od novih specijalizacija u području dizajna. Najčešće je povezana s područjem digitalnih medija, a odnosi se ne samo na proizvod, nego na oblikovanje načina na koji korisnici stupaju u interakciju.

Suvremeni uređaji i iskustva korisnika u interakciji s njima postaju sve kompleksnija. Nove tehnologije sve su zahtjevnije i kompliciranije za upotrebu. Zadatak dizajnera je stoga smanjiti kompleksnost interakcije i tako postići veću lakoću i jednostavnost korištenja, tzv. upotrebljivost (eng. usability), a samim tim i zadovoljstvo korisnika iskustvom interakcije. Ovo je područje djelovanja dizajna interakcija.

Za razliku od tradicionalnog industrijskog dizajna, koji je usredotočen na funkcionalnost proizvoda i njegov izgled (pojavnost), dizajn interakcija nastoji “komunikaciju” s proizvodom učiniti jasnom i efikasnom. Interaction Design Association ističe da s porastom mogućnosti koje pružaju interaktivni uređaji ujedno raste i njihova kompleksnost, pa stoga dizajneri interakcija igraju važnu ulogu u prilagođavanju tehnologije ljudskim potrebama.

Preece, Rogers i Sharp u svojoj knjizi o dizajnu interakcija naglašavaju da dizajner koji se bavi ovim područjem stvara nova iskustva korisnika, te proširuje načine na koji ljudi rade, komuniciraju i stupaju u interakciju. Interaction Design Institute Ivrea u svojoj definiciji dizajna interakcija također naglašava važnost iskustva, kao elementa u poboljšanju kvalitete svakodnevnog života. Također napominje da ovakav način dizajna dovodi do stvaranja nove estetike zasnovane na upotrebi i iskustvu, a ne samo obliku.

Dizajn interakcija ne bavi se samo fizičkim uređajima/proizvodima, nego i uslugama (eng. services). Usluge, tj. mogućnosti koje korisnicima pružaju tvrtke ili javne ustanove podjednako su važne kao i uređaji preko kojih njima pristupamo (mobilni telefon, računalo, dlanovnik, televizija i sl.). Iskustvo korisnika s jedne strane ovisi o načinu na koji stupa u interakciju s uređajima, ali s druge i o samim uslugama. Vidljivo je stoga da dizajn interakcija uključuje dizajn kako materijalnih (proizvod), tako i nematerijalnih (usluga) stvari. Dizajner definira strukturu i ponašanje interaktivnih proizvoda i usluga, tj. oblikuje način na koji korisnik s njima stupa u interakciju.

Nathan Shedroff u opisu ove specijalizacije u području dizajna navodi da je interakcija iskustvo koje podjednako uključuje i aktera i reaktora, odnosno da oni podjednako osjećaju i postižu iskustvo. Interaktivni sustav podrazumijeva dva partnera, a u slučaju računalno pokretanih uređaja, jedan je od partnera tek djelomično interaktivan. Jedino dva ljudska partnera stvaraju potpuno interaktivni sustav, primjerice najobičnijom konverzacijom.

Potrebno je naglasiti da se radi o dizajnerskom procesu u kojem se promišlja način na koji se stvaraju nove interakcije između ljudi, a da je proizvod samo jedan od elemenata (tj. posrednik) u ovom kompleksnom procesu. Naime, dizajner interakcija u dizajnerskoj se grupi bavi najčešće smišljanjem novih načina interakcije, koje kasnije detaljno razrađuje, a na kraju kroz prototip testira na korisnicima, i to u zajedničkom radu s njima.

Mobilni telefon u ovom je pogledu najznakovitiji primjer budući ne podrazumijeva samo fizički proizvod, već i usluge koje generiraju nove interakcije među korisnicima (npr. razmjenu tekstualnih poruka). Iako se dizajn interakcija danas najčešće odnosi na digitalni kontekst, može se odnositi i na bilo koji proizvod ili koncept koji generira nove interakcije među ljudima.

Bitno je naglasiti da se termin “dizajn interakcija” ne smije nikako miješati s terminom "interaktivni dizajn". U kontekstu ovakvog razumijevanja termina, “interaktivni dizajn” podrazumijeva oblikovanje u području interaktivnih digitalnih medija (web sjedište, CD-ROM, DVD-ROM i sl.). Pojam se odnosi na dizajnere koji oblikuju korisnička sučelja interaktivnih proizvoda, te ostale grafičke elemente koji se prikazuju na samom zaslonu proizvoda.

Dizajn interakcija je iterativni proces, koji u svom ukupnom dizajnerskom ciklusu (eng. full design circle) obuhvaća slijedeće korake: razumijevanje (istraživanje) stvarnog okruženja, postavljanje koncepta dizajna, izradu prototipa, te evaluaciju sa stvarnim korisnicima u stvarnom kontekstu. Proces se ponavlja nekoliko puta sve do postizanja dizajna po mjeri korisnika.

Dizajn interakcija je izrazito multidisciplinarno područje, koje osim nekoliko dizajnerskih specijalizacija (grafički, produkt, sučelja), uključuje znanja (i stručnjake) iz područja psihologije (kognitivni modeli, testiranje korisnika); sociologije (društvo); komunikologije (komunikacijski modeli); antropologije; računarstva, telekomunikacija i elektrotehnike (tehnologija); arhitekture (prostor); umjetnosti i drugih.

Sam dizajnerski proces nužno uključuje i istraživačke metode drugih područja, prije svega psihologije, sociologije i antropologije, prvenstveno u cilju detaljnog razumijevanja korisnika i njihovih ciljeva, očekivanja, ponašanja, iskustava, potreba i želja.

Istraživanje, tj. razumijevanje stvarnog konteksta kroz terenske studije obavlja se promatranjem, intervjuima, snimanjem i drugim odgovarajućim metodama. Dobivene spoznaje omogućavanju generiranje koncepta dizajna, koji se zatim razrađuje najčešće kroz velik broj različitih dijagrama koji uključuju sve moguće generirane interakcije. Nakon toga se u suradnji s dizajnerom korisničkog sučelja izrađuje prototip proizvoda, koji se zatim u stvarnom okruženju vrednuje sa stvarnim korisnicima. Postupak evaluacija daje povratnu informaciju o postojećem dizajnu, generira preporuke za njegovo poboljšanje kao i refleksije na proces dizajniranja koji predstavljaju temelj za unapređenje dizajna i novi iteracijski ciklus.

Važno je naglasiti da danas proces dizajniranja nezaobilazno i neizostavno mora biti usmjeren prema krajnjem korisniku. Pri tome nije dovoljno samo detaljno razumijevanje korisnika, te neprestana iteracija postupka evaluacije prototipa s korisnicima i postupka redizajniranja. Potrebno je korisnike uključiti i u sam dizajnerski proces, da bi zajedno s dizajnerima ostvarili dizajn prilagođen sebi i svojim zadacima.

Pristup usmjeren korisnicima omogućava zadovoljenje ne samo fizičkih, kognitivnih i praktičkih potreba pojedinaca, već širih društvenih, emocionalnih i kulturoloških potreba, koje onda ostvaruju bolji i zadovoljniji život — što i je jedna od najvažnijih uloga dizajna općenito.

Ivica Mitrović je predavač na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija, Umjetničke akademije u Splitu.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook