Oleg Šuran: Od mapiranja Pule do pulske introspekcije

Objavljeno: 23.03.2012.

Povodom posljednje od studentskih izložbi iz serije predstavljanja autora nagrađenih na Izložbi hrvatskog dizajna '0910' , tekstom i razgovorom detaljno predstavljamo dizajnera OLEGA ŠURANA i njegov projekt u nastajanju "TKO VIDI DIZAJN U PULI". Izložba Olega Šurana postavljena je u HDD galeriji od 14. do 26. ožujka 2012., paralelno s izložbom Lidije Lovrić

"Tko vidi dizajn u Puli" zbir je digitalnih video sekvenci kroz koje Oleg Šuran nastoji istražiti kako grad Pula živi dizajn, koje su odlike 'pulskog dizajna' i što on točno predstavlja, tko i kako oblikuje vizualne kodove grada? Proces mapiranja "dizajna u Puli" započinje s četiri video intervjua s četvero građana Pule. Njihove priče otvaraju nove dijelove slagalice i upućuju na nove svjedoke i pripovjedače koji nose iduće sekvence. Tim putem spontano se oblikuje slika o nevidljivom i eklektičnom dizajnu u Puli.

Oleg i ja ovako smo nekako pokušali objasniti, sebi i drugima, njegov koncept izlaganja u galeriji dok sama izložba još ni izbliza nije zadobila svoj konačni oblik. Ona je proizašla iz prilike samostalnog galerijskog predstavljanja koju je autor dobio kao nagrađeni u studentskoj kategoriji Dizajna elektroničkih / interaktivnih medija, a koncepcija sama razvijala se i mijenjala otprilike na jednako spontan način na koji se sada razvija u obliku dugoročnog, i razmjerno fleksibilnog, projekta. Ambicija mapiranja dizajna, dizajnerskog i dizajnera u Puli dobrim dijelom je potaknuta činjenicom dislociranosti autora iz središta ipak vrlo snažno centralizirane (ne samo) dizajnerske scene u Hrvatskoj. Iako duboko skeptičan i prema samom pojmu "scene", projekt je tako fokusirao na stvaranje određene vrste slobodnog, polifonog i otvorenog narativa koji bi povezao sve što se može svrstati u kontekst dizajna unutar sredine u kojoj je odrastao, živi i radi.

Pretpostavka koja je, čini se, bila ključna za početak istraživanja, jest ta da svaki građanin Pule, izravno ili manje izravno, participira u formiranju razumijevanja fenomena "dizajna u Puli" i svatko je relevantan svjedok, bez obzira na svoje profesionalno zaleđe, informiranost, razinu diskursa i smjerove u koje će ga pokušaj "svjedočenja dizajna" pred videokamerom odvesti. Oleg Šuran tako je svoje prve sugovornike pronašao među bliskim ljudima, od rodbine, prijatelja, do prvih profesionalnih dizajnera koji su bili voljni sudjelovati. Onako kako se u razgovorima pojavljuju određena imena i radovi, tako raste i mreža potencijalnih novih svjedoka i protagonista priče, ali i kolekcija dizajnerskih radova koje su istraživanjem dotaknuti autori bili spremni ustupiti.

Neselektivan pristup i apsolutna inkluzivnost projekta i istraživanja reflektira se i u zabilježenim svjedočanstvima, u kojima ravnopravnu ulogu ima komentiranje konkretnih dizajnerskih radova, pokušaji sveobuhvatnog vrednovanja vizualnih komunikacija u Puli, osvrti na političku situaciju, digresije o kvaliteti života u lokalnoj sredini, ispovijesti egzistencijalne tjeskobe te subjektivni afiniteti i osobne definicije "dobrog" i "lošeg" dizajna. Projekt Tko vidi dizajn u Puli razvija se kao rastuća mreža ljudi, stavova, priča, vizualnih sadržaja i kodova, te interakcija među njima.

Marko Golub (iz predgovora izložbe)



Što te je motiviralo da radiš projekt mapiranja dizajna u Puli?

Stvar je u tome što tu mentalnu granicu Učke nismo postavili mi. Mi je održavamo preko ljeta, kada se svi sjete tog grada na moru. Budući da mi je malo mrsko drugima izlagati svoj rad, HDD galerija činila mi se prigodnim mjestom, a istodobno održavanje Zgraf-a 11 prigodnim terminom za pokazati ljudima s druge strane Učke kako se i ovdje nešto radi. Ne samo "radi", nego i živi. Često primjećujem radove koji su oblikovani u Zagrebu za lokalne istarske klijente, ali većinom mi iskaču kao "trn u oku". Ali naravno, ovaj projekt stoji i kao neka Pulska autorefleksija, introspektiva. To mi se učinilo pomodnim u ovo vrijeme, kada se preispituju motivacije, ciljevi i identiteti...

Na koji način vežeš ovaj rad za tvoje dosadašnje projekte u području dizajna novih medija? Ne samo na formalnoj razini, nego na razini razmišljanja, stavova, preokupacija?


Formalno je to stvar izvedbe i prezentacije, pa mi je ovaj drugi dio pitanja ipak važniji. Radi se o uočavanju mreže, načina na koji funkcionira interakcija te kako su čvorovi unutar nje povezani. Svi su nekako povezani. Ti "novi mediji" daju nam bolji alat za dokumentiranje. Fizički je potrebno manje prostora za pohranu tih informacija. Daju nam nove mogućnosti predstavljanja i konzumiranja informacija. Također, omogućuju nam konstantnu izmjenu i ažuriranje, nadogradnju i kombiniranje
različitih medija unutar iste forme. Ta forma nije nametljiva, kakvom zna biti, primjerice, knjiga. Kod novih medija u prvi plan dolazi sadržaj. Ok, prvo je slika - ali ta slika jest sadržaj, odnosno uvijek je u formi sadržaja. Kod knjige slova i prelom doprinose sadržaju, ali nisu riječi, jezik, priča. Oni su dio priče, ali ne sama priča. Također, knjigu treba ponovno napisati, prelomiti, otisnuti da bi se unijela neka izmjena. Novi mediji su nestalni i neopipljivi, i ta mogućnost ažuriranja lijepo komplementira
međuljudskim odnosima.

Postoji li pulska scena dizajna i što ju karakterizira? Kakvi su odnosi unutar nje?

Pula jest mala sredina. Mala spram Barcelone ili Berlina ali velika spram Fažane ili Muntića. Svi se međusobno poznaju, ali rijetko surađuju. Zbog toga je i moguće mapiranje u ovom obliku. Oblikovno bih rekao kako "forma odgovara sadržaju", i to bez podrugljivih primisli.

Da li govoreći o dizajnu u Puli govorimo isključivo o autorima koji djeluju u samoj sredini, ili razmatramo sve autore koji su, čak i u nekoj maloj mjeri, dijelove horizonta vizualnih komunikacija u gradu?

Fokus mi je definitivno bio na onima koji žive i rade u Puli, za Pulu. Planiram uvrstiti one koji su iz Istre i rade za Istru i Pulu, no nisam još u potpunosti siguran hoću li snimati autore ili studije koji su iz Pule otišli ili tek povremeno doprinose njenim vizualima.

Kako ti vidiš dizajn u Puli? Koje su njegove dobre i loše strane, gdje su najveći potencijali, a gdje problemi?

Dobre su strane što nikad ne miruje. Ima periode stagnacije, ali ne miruje. Čak i najkonzervativniji odnosi između dizajna i naručitelja imaju tendenciju promjene. Nije nužno steći formalno, akademsko, obrazovanje za taj posao, i to se vidi, no pun intended. Budući da nam je grad grad promjene, puno se stvari tolerira i stapa. A to je vrlina. Također postoji jedna, po mom mišljenju, visoka razina kritičnosti koji nas gura da radimo dalje i bolje, bez nekog straha od grešaka. Ali tu kritičnost je teže iščitati
ako ste turist... Kao da živimo u trenutku stalne napetosti. U zamrznutom trenutku punom ideja. Ali vrijeme stoji i tek ponekad se one, većinom polovično, realiziraju.

Mreža autora i vizuala koja se razvija kroz trajanje projekta zapravo započinje s četvero sugovornika. Tko su oni, i zašto si ih odabrao?

Prvih četvero su ljudi s kojima sam tih par dana u samom početku projekta bio u kontaktu, a bili su voljni nešto reći pred kamerom. To su moj djed Anton Šuran, mladi dizajner Oleg Morović, mladi ekonomist (držimo mu fige da dovrši i obrani diplomski) i pčelar Ivan Štoković te učitelj u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli Andi Pekica, moj bivši profesor. Igrom slučaja, ili barem potpomognutog slučaja, skupilo se tako šareno društvo.



Tko vidi dizajn u Puli?

Antun Šuran
Nikola Racan
Ivan Štoković
Andi Pekica
Oleg Morović
Biserka Vranić (Studio Medit)
Mauricio Ferlin
Teddy-Lee Akelić
Noel Mirković

+
Alfio Klarić, Armando Debeljuh, Cavarpayer, Dean Zahtila, Enzo Morović, Etikgraf, Igor Zirojević, Ivan Jakovčić, Ivan Obrovac, Jakov Šuran, Karlo Paliska, Marina Jakulić, Oleg Šuran, Parabureau, Predrag Spasojević, Renato Percan, Sonda, Zlatko Gotovac, Željko Martinović



*Carte blanche

Izložbe Olega Šurana i Lidije Lovrić dio su ciklusa predstavljanja autora nagrađenih u pojedinim kategorijama na bijenalnim "Izložbama hrvatskog dizajna". Ideja ciklusa je pružiti autorima otvoren prostor i odriješene ruke da razmotre različite mogućnosti prezentacije svog dizajnerskog djelovanja u galerijskim uvjetima, s naglaskom na svim specifičnostima koje donosi samo područje u kojem djeluju. Načini predstavljanja variraju od klasičnih pregleda dosadašnjih radova, preko konceptualnih i istraživačkih pristupa, do predstavljanja samog dizajnerskog procesa i kombinacija svega navedenog.

trajanje izložbe
14.3.—24.3.2012.
organizator
hdd – hrvatsko dizajnersko društvo
http://dizajn.hr
hdd galerija
Boškovićeva 18, Zagreb
voditelj galerije
Marko Golub
kamera
Nikola Racan
montaža
Sara Gregorić
sponzor tiska
Cerovski print boutique
Ars kopija
Sponzor tehnike
Span
Radno vrijeme galerije
pon – pet 10:00—20:00
sub 10:00—15:00
Rad galerije podržavaju
Ministarstvo kulture RH

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook