Art Deco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata – prikaz izložbe u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt

Autor: Bojan Krištofić

U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt u tijeku je izložba Art Deco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata, obiman prikaz domaće lijepe i primijenjene umjetnosti, kao i cjelokupne kulturne scene u navedenom razdoblju, ali i nekih gospodarskih prilika. Izložba je otvorena 26. siječnja, i ostaje otvorena sve do 30. travnja. Prema izvorima MUO, izložbu je do danas vidjelo čak 30 000 posjetitelja.

Na izložbi su zastupljena gotovo sva područja primijenjenih i lijepih umjetnosti, te arhitekture, industrijskog i likovnog oblikovanja, koja su u obuhvaćenom razdoblju doživjela razvoj i procvat, a manje ili više se uklapaju u međunarodno priznati stilski obrazac poznat kao art deco, čiji je postanak na izložbi detaljno opisan, kao i njegovi začeci u domaćem kulturnom kontekstu. Izložba prikazuje uporabne predmete, modu, fotografiju, kiparstvo (odnosno malu plastiku), arhitekturu (kroz fotografije i originalne skice), scenografiju, kostimografiju, slikarstvo, likovno oblikovanje – komercijalne promidžbene plakate (među kojima se posebno ističe studio Atelier Tri) i značajnu periodiku (Svijet, Koprive…), i tako dalje. Među brojnim vrhunskim izlošcima doista je nezahvalno izdvajati osobne favorite, te je svrha ovog kratkog napisa ponuditi čitatelju subjektivnu opću sliku izložbe, gdje pojedini izlošci manje ili više rječito i slikovito govore o razdoblju kojemu pripadaju.

Prava snaga izložbe je u sveobuhvatnoj cjelini i dosljednoj viziji postava. Podijelivši izložbu na heterogene dionice uvjetovane područjem umjetničke proizvodnje i odgovarajućom kronologijom, popraćene relativno opširnim i informativnim komentarima o prostorno-vremenskom, političkom i kulturnom kontekstu, autori i kustosi željeli su zaokružiti priču o prvom valu industrijalizacije i modernizacije Hrvatske i tadašnje Kraljevine Jugoslavije, te o razvoju novog društvenog sloja – elitnog i građanskog – koji je nominalno prihvatio zapadne materijalne i duhovne vrijednosti i stvorio autentični domaći vid kulture 'ludih dvadesetih'. Dakako, unatoč relativnom materijalnom obilju povlaštenog sloja građanstva, pred kraj izložbe vidljivo je približavanje krize tridesetih godina, a posljednji izložak – projekcija scene iz filma Veliki diktator, gdje se razigrani Charlie Chaplin zabavlja s modelom kugle zemaljske, jasno upozorava na ono što je ubrzo uslijedilo. U godinama Drugog svjetskog rata pokazao je građanski sloj Hrvatske kako malograđanštinu i ambivalentnost svojih vrijednosti, tako i dostojanstvo i hrabrost u suočavanju sa sumornom zbiljom, te se u njegovom daljnjem razvoju mogu naslutiti paradoksi vidljivi i u drugim europskim zemljama u razdoblju neposredno prije i nakon rata.

Iako se danas neki uporabni predmeti iz dvadesetih godina mogu učiniti nezgrapnima ili čak donekle neukusnima (dok pročišćene forme avangardnijeg dizajna inspirirane Bauhausom instinktivno osjećamo kao dio vlastitog svijeta), oni predstavljaju legitiman izraz eklekticizma onoga vremena, kada su uslijed ubrzane industrijalizacije ranije nepoznata materijalna dobra postala mnogo lakše dostupna, a sa zapada su s novim tehnologijama došli i novi stilovi života, diktirajući obrasce likovnog i industrijskog oblikovanja u međuratnoj Hrvatskoj usmjerene k novoj ciljnoj skupini – ranije opisanom mladom građanstvu. I dok uporabni predmeti, moda, atraktivni časopisi, rana celebrity fotografija, komercijalni promidžbeni plakati i slično svjedoče o veselom licu i razigranom duhu građanske kulture, neka djela lijepih umjetnosti utjelovljuju njeno naličje – bila to slika Milivoja Uzelca Sfinga velegrada, koja prikazuje slijepu ženu uznemirujuće vanjštine kako sjedi u košmaru zadimljenog urbanog pejzaža, ili reportažne fotografije Toše Dabca na kojima je jasno vidljivo da su Zagreb i Hrvatska osim blještavila balova u Esplanadi i vrckavih cabareta u malim kazalištima posjedovali i jednu drugačiju, mnogo suroviju stvarnost. Zanimljivo je, pak, kako su o takvim različitim životnim prilikama i mogućnostima pojedinih stanovnika Hrvatske znalački govorili ljudi koji su istodobno stvarali likovnu avangardu i kvalitetnu primijenjenu umjetnost, obogativši tako vizualnu kulturu svoje zemlje dok su paralelno nastojali njegovati samosvijest građanstva o vlastitom razvoju i povijesnom trenutku u kojem djeluje.

Najveća vrijednost izložbe je upravo u tome što prosječnom gledatelju pokušava, i uglavnom uspijeva dočarati svu složenost obrađenog razdoblja, ne prikazujući ga linearno, već kao kolaž različitih stilova umjetnosti, mišljenja i življenja koji i čine kovanicu art deco, odnosno kulturu rane građanske modernizacije Hrvatske i ostalih zemalja bivše Jugoslavije. Za taj su uspjeh, naravno, zaslužni kustosi i autori izložbe, na kojoj je radilo više vrhunskih stručnjaka za pojedina područja - dr. sc. Djurdja Bartlett (moda i stil življenja), dr. sc. Irena Kraševac (skulptura), Aleksander Laslo (arhitektura i urbanizam), dr. sc. Ana Lederer (kazalište), mr. sc. Marija Tonković (fotografija i film) i dr. sc. Viktor Žmegač (art déco u povijesnom kontekstu); dok se za vizualni identitet izložbe pobrinuo Ranko Novak, a cijeli projekt koordinirala mr. sc. Vesna Jurić Bulatović, pomoćnica ravnatelja i voditeljica Marketinga i PR-a MUO.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook