Art dizajn Studio Rašić

Objavljeno: 11.02.2011.

U Knjižnici Marije Jurić Zagorke u toku je izložba-instalacija Studija Rašić pod nazivom ART DIZAJN. Može se razgledati još do subote 12. veljače.

Od mnoštva mogućeg, nekoliko se stvari može učiniti s dizajnom: može ga se voljeti ili ne voljeti, može mu se prepustiti ili oduprijeti; ili, poput nekih kreativnih umova, može ga se pokušati pretvoriti u umjetnost: riječ i sliku, odnosno poruku, izravnu ili prikrivenu. Tradicionalna je razlika između likovnih umjetnosti i dizajna u funkciji. No u današnjem postindustrijskom vizualno-kakofoničnom i mehanicistički-informacijskom svijetu, interpretiranom s razine visokog i niskog doživljaja umjetnosti, sve je isprepletno, uvjetovano, prožeto, preliveno, istodobno središnje i rubno. Preko tradicionalnih granica između umjetnosti i dizajna prešlo se već odavno, ali svakim novim predstavljanjem valja učiniti jedinstvo različitoga ili različito ujediniti, obuhvatiti, usmjeriti prema vizualizaciji bitnog; prvo zainteresirati, a potom usmjeriti zasićeno i već umorno oko 21. stoljeća. Čini se da se ljepota svijeta, unatoč sveprisutnoj globalnoj istovjetnosti i kulturnom ujednačavanju, još temelji na jedinstvu različitog: vrsta života, prototipova i tipova predmeta, gradova… prikrivenoj lančanoj reakciji koja povezuje sve živo i od čovjeka stvoreno. Jedno je od tih vrhunskih ljudskih ostvarenja grad kao različito isprepleten fizički scenarij (Benevolo), ali i kao vizualno polje bezbrojnih vizualizacija i znakova, pokatkad i simbola današnje bitno vizualne kulture gradova, življenja i bivanja u njima. Utoliko su gradovi Teba, Aleksandrija i Efez, Rim i Tokyo, ali i Beč i Zagreb, konglomerati i postmoderni derivati prošloga, sadašnjeg i budućnosnog. Izašavši iz laboratorija vlastitoga studija na gornjogradsku ulicu (Krvavi most, izlozi Knjižnice Marije Jurić Zagorke) svoga grada, Studio Rašić proširuje i pokušava brisati u nas tvrdo-meke granice između umjetnosti i dizajna, kroz ludens života, poigravši se i razloživši, rastavivši, ujedno i povezavši riječi Art i Dizajn. Djelomično na slogove u prozirnom staklenom izlogu knjižnice, koji se u ogledu promatrača, slučajnoga prolaznika, pretvaraju u jedan vizualan, značenjem ispunjen, bremenit znak. A riječ, odnosno pojam Art / Umjetnost – poput čvrstoga crnog grafitnog traga – otisnuli su jednobojnom matricom na postojanom, rustičnom zidu knjižnice, simboličnome hramu znanja, danas čovjeku toliko potrebnoj oazi mira, kontemplacije i koncentracije, o čemu svjedoči spiralno stubište njezina omalena, ali uredno složena interijera ispunjena knjigama. Jasno je da tim djelomično trash art-radom Studio sublimira i kapitalizira cijelo svoje dosadašnje oblikovanje svijeta, ali i označava, poput prvoga grafita, prvotnog otiska šake na izlogu i zidu svoju prisutnost i bivanje u svijetu umjetnosti i dizajna. S druge strane, poput važna signala – jednog u mnoštvu – odašilje kreativno osmišljenu razlikovnu, ali znakovitu, jasnu, vizualno opredmećenu kritičku poruku na relaciji riječ i ready-made varijacije i interpretacije, poput puzzle elemenata sastavljenu od informacijskih otpadaka (CD-a), ali i od vrhunskih simbola dosadašnje civilizacije (knjiga), povezanih u oblikovnu sliku, kompleksno sažetu na: glas – slovo – znak; u živu odnosu prema životu ulice, prolazniku / promatraču, gradu kao arhitektonskom okviru između prostora i volumena, odnosno kretanja i mirovanja, ali i prema našem posttranzicijskom društvu, kao i trenutku suvremene civilizacije u cjelini. Naravno, od početaka dizajniranje svijeta nije nevino i naivno – svi smo u protočnome cikličkom krugu – jer svaki, posebice grafički dizajn posjeduje i prosljeđuje informaciju koja u obliku komuniciranja utječe na primarnu želju iza koje se vjerojatno krije nagon, a koja potom prema načelu akcije i reakcije utječe na ponašanje primatelja i osnovno mikrokozmičko mijenjanje svijeta, temeljeno, među ostalim, kao i svaki govor – tjelesni, verbalni i vizualni – na nagovaranju, uvjeravanju i poticanju želje. Iza toga se krije etički i deziluzionistički obrat: koja je funkcija poruke, iz kojih je pobuda nastala, kakva je njezina razina i kakvoća informacija, iz kojih je nakana odaslana u svijet od prvotnog stvaratelja i oblikovatelja poruke, odnosno što nam ona čini, kao i što s njome učiniti?

Slovo D, pomalo retrooformljeno, sastavljeno je od compact discova, u suglasju s pojmom infomanija, koji je kao i u svakom od šest prozirnih, jasnih staklenih portala usitnjen na bazi prozora, što se nadalje odnosi na današnji bezdušni protok podataka, nula i jedinica, kakofoničnu zemaljsku buku, zagušenost komunikacijskih kanala, svekoliku infomaničnost bezbrojnih podataka, koji nas uz višeznačnost i stvaranje ovisnosti svakodnevno redefiniraju iz mreže toplih i hladnih medija, dovodeći nas kao ljudska bića u stalne kontroverzne odluke. Simbolizirano je u retroodnosu prema danas već zastarjelu kružnom pohranitelju informacija. Retroznak ujedno čuva i sadržaj Studija, a plijeni kao i svako drugo sljedeće slovo gradbenom jednostavnošću, kružnom elegancijom, reflektirajućim poliranim sjajem, mozaičnošću te poput naizgled slučajne vizualne arabeske pokrenutom trobojnom kolorističkom mimikrijom. Slovo I pomalo je dekonstruktivan i nestabilno fragilan, labilan stup znanja (teško je znanje), doslovno posložen od knjiga i kataloga realiziranih u Studiju. Kroz blagu neravnotežu između vizualnog 2D prikaza i skulpturalnog 3D predmeta koji podrazumijeva svoju fizikalnost, ukoričenost i opseg sadržaja, te dodatno verbo-vizualno šarenilo, obojenost stupa, što od dorskog do high-tech-stupa podrazumijeva nosivost, ali i vertikalnu, prema nebu usmjerenu penetraciju, inspiraciju, imaginaciju i edukaciju, što je jedan od zacrtanih ciljeva studija. Crveno-bijela traka koja tvori slovo Z, jedino slovo nalijepljeno na staklo izloga, označava ujedno i zabranu kretanja: Pazi kuda hodaš, odnosno zakon koji je regulira, s umetnutim natpisom USKOK, kao izravnu kritičku interpretaciju nakon dvadeset godina osviještene pljačke Hrvatske, danas dovedene na razinu medijske hiperzbilje s vjerojatnim posljedicama za neke počinitelje kriminala. S druge strane, može se interpretirati i obrnuto, kroz cenzuru, autocenzuru i administratorsku mrežu zabrana i zakona koja naposljetku guši kreativnost Homo ludensa, izvrćući se u negativnoj utopiji poput one Fahrenheita 451 u totalnu zabranu svega, ovdje primjerice zabranu pristupa u knjižnicu. Zamislite barem na trenutak idealan svijet bez zabrana.
A kao verbalno-slikovni aleph, prvo slovo alfabeta, u jednostavnu žarećem orisu glave vola, i poput Arta, umjetnosti plinovitog neona koji dijeli svijet svjetlosti i svijet mraka, tmine i crnila istim onim, ujedno modernim i čarobnim, tehnološko-vizualnim sredstvima od kojih je i sam sazdan.

Slovo J tvore plastične perspektivno usmjerene prazne plastične čaše za vodu, što upozoravaju na žeđ, svijet bez vode. Na reciklažno-ekološku viziju distopije ili iluzionistički zasićene SF-sage kakvu prepoznajemo u Dinama Herbeta i Lyncha; pješčanom planetu Arakis bez vode, galaksijskom carstvu ispunjenu vraškom svrhovitošću koje pokreće začin /melange, ili u postapokaliptičnom svijetu distopijskog Mad Maxa, kao i u obiljem vode pretočenom Vodenom svijetu, posljedici globalnog zatopljenja. Ekološka je poruka jasna, odijelo je od plastike, čaša je prazna i valja probuditi spavače u nama, jer ekološka stopa već je ozbiljno ugrožena, a posljedice su nezamislive. Naposljetku, na kraju, nakon svega slovo je N, kao početak autoironijske negacije, i autorskoga poništenja, ali i sveukupnog konzumizma, odnosno konzumerskog delirija (Predrag Jirsak), temeljena na hipnotičkoj moći vidljivog i poželjnog, vječnoj kupnji želja i potreba. Zadnje slovo predočeno je siromašno, posve deziluzionistički, kao potrošeno smeće civilizacije, na kraju hranidbenoga lanca, složeno od dvobojnih grimizno-bijelih, mekih toalet-papira, odnosno trakasto-digitaliziranog papir-kolaža, koji poput svakoga samobitnog konzumizma, njegova otpada, konačno završava u WC-u, odnosno podzemnoj kanalizaciji svijeta daleko od grada i čovjeka: u rijeci, moru, oceanu. To odražava ironičan, čak autoironičan stav Studija Rašić prema potrošaštvu koje je samo sebi svrha, odnosno ogoljenom potrošačkom stanju stvari. Kontrapunkt slikovnoj abecedi stvara na zidu knjižnice apliciran akromatski crni natpis ART – znak umjetnosti, privodeći promatrača te urbane intervencije i avanture značenjskoj vezi i sve mekšoj obodnici između umjetnosti i dizajna. Jer Art Dizajn možemo tumačiti kao umjetnost u dizajnu, možebitnom dizajnu u umjetnosti ili totalnom brisanju granica između umjetnosti i dizajna sa svrhom, što je, čini se, temeljna namjera Studija Rašić. A život ulice, njezin ritam satkan od mirisa, zvukova, izgleda, arhitekture, vidika, komunikacije i kretanja, zrcaljenja u staklenom izlogu i ogledavanja u ispisanom zidu, postao je tom intervencijom nepretenciozna, posve urbana izložba, oplemenivši i obojivši naizgled stalno sivu zonu svakodnevnoga. Stoga, kada se krećete urbanom geografijom, pazite kamo hodate i što gledate, jer nisu svi izlozi jednaki, iako se u sve nepouzdanijem, ubrzanom, statično-dinamičnom osjećaju iskustvene ja-forme i pokrenutom prostoru, vremenu i obliku – vizualno maskiranu izgledu svijeta – takvima čine.

Tekst „Street Life Art Dizajn“ povjesničara umjetnosti Željka Marciuša o instalaciji ART DIZAJN

autori koncepta i dizajna instalacije ART DIZAJN:
STUDIO RAŠIĆ: Ante Rašić, Marko Rašić, Vedrana Vrabec

Studio Rašić - http://www.studio-rasic.hr/
Knjižnica Marije Jurić Zagorke - http://www.kgz.hr/default.aspx?id=78
više fotografija instalacije ovdje

Knjižnica Marije Jurić Zagorke
Krvavi most 2, Zagreb
radno vrijeme izložbe:
Od ponedjeljka do petka od 8 do 20 sati, subotom od 8 do 14 sati

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook