Ivana Tomljenović Meller – Zagrepčanka u Bauhausu – prikaz izložbe

Objavljeno: 30.01.2011.

U Muzeju grada Zagreba u tijeku je izložba o životu i radu Ivane Tomljenović Meller, rođene Zagrepčanke i jedne od rijetkih Jugoslavenki koja je studirala na jednoj od najslavnijih obrazovnih ustanova 20. stoljeća – Školi za arhitekturu i umjetnički obrt Bauhaus. Izložba je otvorena 30.10.2010. i traje do 31.01.2011.

Atraktivna izložba postavljena u intrigantnom prostoru potkrovlja Muzeja grada Zagreba nije prikaz umjetničkog ili dizajnerskog rada protagonistice manifestacije, već slikovita kronologija njezina života, i posredno, različitih društveno-političkih turbulencija u proteklom stoljeću, temeljena na autorskim fotografijama koje je Tomljenović Meller potkraj života sakupila u nekoliko pozamašnih albuma i popratila iscrpnim komentarima. Albumi su uručeni nećaku Marijanu Hanžekoviću kao dio autoričine ostavštine oporučno namijenjene nasljednicima, a on ih je donirao Muzeju grada Zagreba i tako omogućio izložbu, čiju autorsku koncepciju potpisuje Leila Mehunić, a likovno i prostorno oblikovanje Željko Kovačić. Voditeljica izložbenog projekta i stručna savjetnica je Željka Kolveshi, a katalog i plakat izložbe oblikovao je dizajn studio Kuna zlatica.

Izložbenim prostorom dominiraju masivne grede u potkrovlju, koje u kombinaciji s popločanim podom ciglene boje i smeđim panoima tvore efektnu i cjelovitu kolorističku atmosferu, karakterom posve različitu od ostatka muzejskog interijera, što potkrovlje čini pomalo izdvojenim, autonomnim prostorom. Ovakva kvalitetna podloga za izlaganje materijala tek je djelomično iskorištena. Prostor je podijeljen u dva dijela s tri paralelna reda panoa na kojima su izložene uvećane fotografije iz albuma Ivane Tomljenović Meller, te originalne stranice istih, a svaku cjelinu fotografija prati pano s detaljnim opisom razdoblja života autorice na koje se određene fotografije odnose. Budući je zajednički nazivnik cjelokupnog autoričinog životnog iskustva boravak u Bauhausu (premda izložba pokriva i događaje koji su s boravkom u toj školi tek labavo povezani), popratni tekstualni materijal izložbe izveden je u suvremenoj tipografskoj obradi klasičnih avangardnih pisama ranog modernizma, koja su se često koristila i u Bauhausu, posebno u dizajnu plakata. Međutim, odsutnost verzala i stroga geometrijska struktura svakog slova sugerira kako takvo pismo nije prikladno za duži, kontinuirani tekst (kakvog na izložbenim panoima ima mnogo), stoga je izbor pisma diskutabilan, a poseban su problem panoi na kojima pozadina teksta nije bijela, nego crvena, što dodatno otežava čitljivost. Ipak, zanimljivost sadržaja donekle odvlači pozornost od ovakvih doista nepotrebnih propusta. Također, na ulazu u potkrovlje posjetitelja dočekuje instalacija s nazivom izložbe riješena u kolorističkom kodu plavo-žuto-crveno, koji se primarno veže za učenje i praksu nizozemskog avangardnog pokreta De Stijl i njegovih glavnih predstavnika Gerrita Rietvelda, Thea van Doesburga i Pieta Mondriana. Premda su ti umjetnici i teoretičari svojim koncepcijama umjetnosti, dizajna i arhitekture bili bliski Bauhausu, tamo nisu nikada predavali i ne mogu se smatrati direktno vezanima za tu ustanovu, a u životnom putu Tomljenović Mellerove, sudeći prema prikazanom na izložbi, također nisu imali ulogu. No, veći je problem što kolorističku shemu s ulaza unutar prostora izložbe ne susrećemo nigdje osim na spomenutim malobrojnim crveno-crnim panoima teške čitljivosti, što cjelokupno rješenje čini pomalo nezgrapnim i nedorečenim. Postojeća privlačnost prostora potkrovlja ima, doduše, mogućnost nadilaženja i prevladavanja ovakvih šarmantnih, ali ipak polovičnih rješenja.

Sam izloženi materijal pruža, pak, svakom zainteresiranom posjetitelju vrlo zanimljiv uvid u život autorice fotografija, ali također i šetnju kronologijom 20. stoljeća i prikaz većine bitnih društveno-političkih i kulturno-umjetničkih mijena, kriza i uspona koji su ga trajno obilježili. Ivana Tomljenović Meller rođena je 1906. godine u središtu Zagreba, u uglednoj i dobrostojećoj obitelji Tomljenović (Ivanin otac Tomislav Tomljenović 1920. godine bio je ban Hrvatske i Slavonije, a kasnije istaknuti član Hrvatske seljačke stranke i sve do Drugog svjetskog rata bogati industrijalac), koja je u međuratnom razdoblju svakako bila dio najvišeg staleža Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, te je Ivana kao djevojka bila čak i djeveruša na vjenčanju kralja Aleksandra Karađorđevića. Takav društveni položaj podrazumijevao je privilegije i mogućnosti koje su nižim staležima bile teško dostupne, te je Tomljenović Meller od ranog djetinjstva imala priliku aktivno se baviti sportom, a kasnije izgraditi i međunarodnu karijeru kao reprezentativka Kraljevine Jugoslavije u hazeni, tada popularnom ženskom kolektivnom sportu, a bila je i igračica inozemnih klubova. Također joj je bilo pruženo vrhunsko obrazovanje, koje je nakon završetka Kraljevske druge realne gimnazije nastavila na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji, a kasnije na Školi za arhitekturu i umjetnički obrt Bauhaus. Kako izložba pokazuje, upravo su odrastanje u dobrostojećoj, politički liberalnoj obitelji, mladenački sportski uspjesi i studiranje na Bauhausu imali temeljan utjecaj u oblikovanju osobnosti Ivane Tomljenović Meller u njenim formativnim godinama. Protagonistica izložbe je tokom studiranja i života u inozemstvu, konkretno u Beču, Berlinu, Parizu i Pragu upoznala europsku umjetničku i političku avangardu međuratnog razdoblja, te je kao pobornica komunističke ideologije vjerojatno obavljala i određene poslove za tada ilegalnu Komunističku partiju Jugoslavije. Paralelno s političkim djelovanjem studirala je i književnost na Sorbonni i razvijala svoj fotografski izričaj, koji se uvijek kretao u smjeru necenzurirane dokumentarnosti i jasnog društvenog angažmana, premda Tomljenović Meller za života nije imala potrebu prirediti samostalnu izložbu, osim one diplomske u Bauhausu 1929. godine. Netom pred izbijanje Drugog svjetskog rata Ivana Tomljenović Meller vratila se u Zagreb kao mlada i privlačna udovica bez djece, i u Zagrebu će ostati do kraja života. Ova visokoobrazovana, snalažljiva i emancipirana žena sve do umirovljenja obavljala je različite poslove, uglavnom kao nastavnica likovnog odgoja na više ženskih gimnazija, a brojne ljubavne veze s često mlađim muškarcima pratile su je sve do pozne dobi.

Uglavnom, sam lik i djelo Ivane Tomljenović Meller predstavljaju, ako se tako može reći, avangardni iskorak unutar uobičajenog shvaćanja spolnih, rodnih i socijalnih uloga žene u širokom povijesnom razdoblju u kojem su različite feminističke inicijative tek počinjale dobivati jači društveni značaj; što je vjerojatno bilo posebno značajno za manje-više ruralnu i agrarnu sredinu Kraljevine Jugoslavije u međuratnim desetljećima. U poratnim vremenima, premda se Ivana Tomljenović Meller kako je starjela sve više povlačila iz javnog života, postala je retrospektivno primjer žene koja je znala iskoristiti privilegije stečene prirođenim društvenim položajem i svoj pogled na život razvijati daleko od bilo kakvih spolnih, rodnih, socijalnih, seksualnih, kulturnih i političkih predrasuda, što u konačnici njeno djelovanje čini poticajnim današnjim generacijama, inspiracijom i izazovom na koji treba odgovoriti.


linkovi:

Muzej grada Zagreba - http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/Ivana%20Tomljenovi%C4%87%20Meller%20-%20Zagrep%C4%8Danka%20u%20Bauhausu,218.html
Kuna zlatica - http://www.kunazlatica.com/

tekst i fotografije: Bojan Krištofić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook