Izložba grafičkog dizajna i oglašavanja

Objavljeno: 05.01.2011.

U četvrtak, 6. siječnja 2011. u 19 sati, u Galeriji ULUPUH otvara se izložba Gorana Martina Štimca 'Škartdirektor'. Izložba ostaje otvorena do 12. siječnja.



Goran Martin Štimac: Zašto škart-direktor?

Ako na tren zavirimo u neke rječnike stranih riječi i pogledamo definicije riječi designer i designing između ostalog naći ćemo i zanimljiva značenja - spletkar, smutljivac odnosno djelovanje u proračunatoj i prevarantskoj nakani.

Iako se percepcija struke doduše znatno popravila djelomično je ipak ostala svijest da nas dizajneri, a pogotovo oni koji djeluju u oglašivačkoj industriji, varaju i manipuliraju prikazujući razne proizvode i usluge “boljima i ljepšima” no što uistinu jesu.

Istina o svjesnoj manipulaciji je zapravo posve drugačija i to iz banalnog razloga. Odgovorno tvrdim, iz vlastite dugogodišnje prakse u najvećoj hrvatskoj reklamnoj agenciji, da reklamni dizajneri i art direktori uopće ne posjeduju takva egzaktna znanja kojima bi svjesno manipulirali potrošače (npr. karikirano - povećanjem logotipa za 15% prodaja raste za 3%). Niti to uče na fakultetu niti im ta znanja prenose stariji premazani-svim-mastima “marketingaši”. Dizajneri u agencijama, baš kao i ostali, jednostavno žele napraviti nešto lijepo, pametno i smisleno (ali im češće no drugima to ne uspijeva).

Većina otisnutog grafičkog dizajna (posebno reklamnog) je vrlo kratkog trajanja (dok ne prođe reklamna kampanja, odigra se kazališna predstava, dok se ne pročita jeftina knjiga ili ne pojedemo sve kekse iz ambalaže) te u konačnici (i to ako je sreće!) prije ili kasnije završi u kakvom Unijapapiru kao papirnati reciklažni materijal. Nakon upotrebe taj primijenjeni “art” neminovno postaje škart.

Smije li se današnji dizajner uopće baviti oglašavanjem, svoj (pretpostavljeni) talent i sredstva ulupana u njegovo visoko obrazovanje na nasadama Ulmske, Bauhausovske ili novije UMASovske škole, trošiti na takve trivijalnosti kao što je kreiranje i vizualizacija konzumerističkih poruka (i pobuda)?

Čini se da ne.

Dovoljno je samo prelistati uvodnike gotovo svih godišnjaka HDD-a i Zgraf-a , pa primijetiti da se dizajnerska stručna kritika o oglašavanju mahom referira u negativnom kontekstu , kao prema glavnom krivcu za, od 90-tih naovamo, vizualno nagrđen okoliš, pritom ostajući na razini konstatiranja stanja, bez savjeta ili prijedloga za neko bolje rješenje.

U trenutku kada se pod pojam vizualnih komunikacija može ugurati gotovo sve, čini mi se da se u našoj sredini oglašavanje nastoji izgurati “van”, tj. počinje se stvarati jedna neprirodna elitistička situacija podjele unutar same struke na “čisti” grafički dizajn (onaj nekomercijalni, nekorporativni, humanistički, kulturnjački) i “prljavi” (banalniji, visokokomercijalni,dizajn u kontekstu profitno orijentiranog kapitalizma, jednom riječju – škart dizajn - koji nije takav zbog svojih niskih vizualnih dosega već per se).

Možda kao reakcija na dominantno obrnuti proces u okolišu, komercijalni oglašivački radovi grafičkog dizajna sve se više istiskuju iz prostora vrednovanja dizajna. Potvrđuje to i potpuni izostanak radova iz domene oglašavanja za naručitelje iz privrede na recentnoj izložbi hrvatskog dizajna (nije prijavljeno? izbačeno iz selekcije? ili je prepušteno ocjenjivanju na drugim uže specijaliziranim izložbama?). Na taj način se generacijama odgajanim u tom “anti-reklamnom” usmjerenju ponovo može dogoditi “greška” exatovaca koji su namjerno prekinuli sa bilo kakvim kontinuitetom djelovanja i tradicijom najstarije generacije hrvatskih dizajnera, one s početka 20. stoljeća, takozvanim “commercial artists-ima” poput Ferde Bisa, Zvonimira Faista, Pavla Gavranića, Sergeja Glumca ili Milana Vulpea , a koji su djelovali i u tržišnim odnosima sličnim današnjima.

Pošto hrvatski oglašivački uradci znatno zaostaju za inozemnima u idejnom i produkcijskom smislu (ma koliko si voljeli tepati da nije tako - istina je da hrvatske agencije vani izuzetno rijetko osvajaju išta u najjačim festivalskim kategorijama poput TV spota ili printa) takva podjela je zapravo kulturološki i ekonomski pogubna. Na kraju krajeva, i “čisti” dizajn se financira sredstvima proračuna stvorenima iz “prljavog” (da nema Konzumovog reklamnog smeća ne bi bilo ni lijepog Gavellinog ne-smeća).

Zašto su oglašivački produkti u praksi banalniji, gluplji i ružniji od “čistog” dizajna. Moja teza je da greška nije posve u evidentno lošem marketinškom sistemu selektiranja kreativnih rješenja od strane klijenta već i stoga što su dizajneri koji ih stvaraju - naprosto netalentirani! Ne poznaju medij oglašavanja, niti ga baš silno žele svladati. Agencijski režim rada je puno brži i nemilosrdniji, rješenja se prečesto odbijaju i beskonačno dorađuju, te se lako gubi početni polet (poguran dobrom plaćom ), te se zbog deadlinea lako pristaje na “dovoljno dobra” i “provjerena”, zapravo već viđena rješenja.

Unatoč manama, reklamne agencije su odlična škola za “stvarno stvarni svijet”, no dizajneri ih ne trebaju koristiti kao mjesta financijskog predaha i sigurnog uhljebljenja, već u njima raditi isključivo ako formu oglašavanja vole i u neprekidnom ispucavanju ideja pronalaze osobni drive.

Pošto oglašavanje kao količinski najagresivniji vizualni medij sigurno neće nestati s naših ulica i televizora, ‘ajmo ga barem učiniti idejno manje glupljim, a vizualno čak inspirativnim - dati mu “više duha” . Moja osobna nastojanja idu u tom smjeru, te radije biram mijenjati taj sistem iznutra, no uzaludno ga kritizirati izvana.

Galerija ULUPUH
Tkalčićeva 14, Zagreb
6.1. – 12.1.2011.
radnim danom od 10 do 20 sati
subotom od 10 do 13 sati
nedjeljom zatvoreno
ulaz slobodan

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook