PechaKucha Night Zagreb vol. 6 – čitljivi subjektivni dojmovi

Objavljeno: 30.01.2011.

Prvog srpnja, s početkom oko 21:30 sati (kao što je najavljeno u tekstu od prije nekoliko dana), održano je prvo zagrebačko PechaKucha druženje/predavanje na otvorenom prostoru, u prostranom dvorištu kluba Močvara i Jedinstvo, tik do savskog nasipa.

Dok je prošla, peta po redu PechaKucha održana u sofisticiranom, premda donekle hladnom prostoru Muzeja suvremene umjetnosti, jučerašnje predavanje na otvorenom ostat će upamćeno po nesnosnoj ljetnoj vrućini i komarcima koji su neprekidno gnjavili znatiželjne slušatelje. Ipak, ni vrućina, ni komarci nisu bitno umanjili pozitivni ugođaj sinoćnjeg događanja – iako je ovo bila tek prva PechaKucha koju sam posjetio, prema dojmovima stalnih posjetioca pokazalo se da je cijela atmosfera bila nesvakidašnje zabavna i opuštena (čemu je sigurno pripomogao kasniji tulum u Močvari), a ni zanimljivih prezentacija nipošto nije izostalo.

Da podsjetimo – prema međunarodnim pravilima PechaKucha događanja, svaki od otprilike desetak sudionika ima u sklopu svoje prezentacije na raspolaganju točno 20 vizualnih materijala za jedan ili više projekata i točno 20 sekunda za priču o svakom od njih; dakle sveukupno 6 minuta i 40 sekundi da pokaže što radi, što misli i što ga inspirira, prije nego što svjetla reflektora obasjaju idućeg sudionika. Ovaj je put o svojim interesima i kreacijama posjetiteljima govorilo točno deset sudionika, odnosno autorskih grupa (u planu ih je, doduše, bilo jedanaest, ali članovi udruge Grad – europskog centra za kulturu i debatu iz Beograda zbog problema na autoputu nažalost nisu uspjeli stići na vrijeme na prezentaciju) iz različitih područja – vizualnih umjetnosti, grafičkog dizajna, modnog dizajna, arhitekture, kazališta, znanosti, i tako dalje. Pa krenimo redom.

Događanje je otvorio znanstvenik i magistar fizike Davor Jadrijević, demonstrirajući impresivan uređaj za bežični prijenos energije, napravljen prema nacrtima i koncepcijama Nikole Tesle koji datiraju s početka dvadesetog stoljeća. Fizika tog uređaja prilično je komplicirana i laiku poput mene nije ju lako shvatiti, a ni Davor u svega šest i pol minuta nije, naravno, mogao ući dublje u zakučaste principe rada uređaja te se zadovoljio time da dokaže njegovu ispravnost u vizualnoj prezentaciji, a kasnije tokom večeri konstruirao ga je na licu mjesta kako bi se publika u ovu inovaciju uvjerila na svoje oči. Bitno je istaknuti kako je uređaj konstruiran amaterski, u kućnim uvjetima, koristeći otpadne materijale poput plastičnih boca i aluminijske folije, uz podršku malog analognog električnog predajnika snage 100 mW, što je bilo dovoljno za bežični prijenos energije u udaljenosti od deset metara, i savršeno uspio pokus! Premda se o ostvarivosti masovne uporabe takvog uređaja može raspravljati, uspjeli eksperiment sigurno predstavlja poticajan zametak daljnjih istraživanja. Više o cijelom projektu i funkcioniranju uređaja možete saznati iz usta samog autora ako kliknete na link naveden pri kraju teksta.

Nakon Jadrijevićeve kratke znanstvene radionice mikrofon je preuzeo dramaturg i redatelj Ivica Buljan, govoreći o radu na proslavljenoj predstavi Garaža Zagrebačkog kazališta mladih, premijerno izvedenoj u kazalištu La Mama u New Yorku. Potanko opisujući proces rada na predstavi, posebno se osvrnuvši na dramaturšku obradu predloška (romana Zdenka Mesarića) i rad s glumcima, Buljan je onima koji još nisu pogledali predstavu (a među njih se ubrajam i ja) priuštio intrigantan uvod u njen sadržaj i probleme koje obrađuje, de facto pozivajući publiku da se pridigne iz svojih kućnih fotelja i zakorači u kazalište.

Po završetku nastupa Ivice Buljana, organizacijski tandem Ira Payer i Tomo Ricov govorio je o nedavno održanom Danu dizajna – Danu D, rezimirajući postignuto i najavljujući daljnje ciljeve i planove vezano uz ovu međunarodnu manifestaciju, koja se već svojim prvim izdanjem upisala na mapu najvažnijih regionalnih događanja u domeni dizajna. Pozivajući studente dizajna i mlade profesionalce na daljnje sudjelovanje u organiziranju, provođenju i evoluciji Dana D, glavni inicijatori ovog događanja zacrtali su velike ambicije za iduću godinu.

Nakon prve tri prezentacije uslijedilo je nešto posve drugačije. Marina Pirš predstavila je fair trade projekt, tvrtku Bead by Bead (u prijevodu 'perlica po perlica'), socijalno i ekološki angažiranu inicijativu koju je pokrenula par godina ranije u suradnji sa sestrom Mirellom Brenko, kratko po njenom preseljenju s obitelji u afričku državu Ugandu. Šokirana poražavajućim životnim standardom većine crnačkog stanovništva, uvjetovanim ratnim stanjem u državi te dugogodišnjom gospodarskom i ekonomskom zaostalošću zemlje, gospođa Brenko u suradnji s nekoliko većinom samohranih majki s mnogobrojnom djecom pokrenula je inicijativu za dugoročno poboljšanje njihovih životnih uvjeta. Novost ovog projekta je u tome što se ne radi o tipičnoj dobrotvornoj udruzi, već o međunarodnoj tvrtki s timovima u Hrvatskoj i Ugandi, koja doista zapošljava ljude s kojima je neprekidno u kontaktu i omogućava im stalan izvor prihoda, neophodan za iole normalniji život. Korijen poslovanja tvrtke predstavlja izrada tradicionalnog ugandskog nakita od recikliranog papira – svi su proizvodi, naravno, ručno rađeni, a kreiraju ih žene koje okuplja Bead by Bead. Dio prihoda odlazi izravno njima, a dio daljnjem razvijanju poslovanja i novim ulaganjima. Tvrtka je nedavno otvorila dva dućana imenom Sedma planeta u Zagrebu i Zadru, a daljnje aktivnosti odnose se na pokretanje inicijativa za pomoć u školovanju i odgoju mnogobrojne ugandske djece, te na organiziranje tematskog dana Afrika u srcu, koji će se održati 10.7. u parku Ribnjak i klubu Purgeraj u Zagrebu, a sastoji se od brojnih kreativnih radionica, filmskih projekcija i koncerta afričkih world music glazbenika. Više o ovom događanju i radu tvrtke možete doznati s njihovih web stranica, putem linka pri kraju teksta.

Nakon predstavljanja ove plemenite i pristupačne inicijative slijedila je prezentacija dijametralno suprotnih aktivnosti i interesnih preokupacija. Modna dizajnerica Branka Šćepanović predstavila je Robu, brand ekskluzivne ženske mode koji je osmislila u partnerstvu s kolegicom Majom Šimunović, uz suradnju priznatih dizajnerica Dore Budor i Maje Čule, koje su za njih kreirale cjelovit vizualni identitet, uz osmišljavanje scenografije i osvjetljenja pojedinih serija fotografija, a sudjelovale su i u kreiranju uzoraka za određene serije odjeće. Branka je predstavila njihove tri postojeće modne linije i vizualni identitet branda, no dojam je kako unatoč zanimljivosti pojedinih uzoraka slušateljima nije uspjela adekvatno prenijeti estetske preokupacije svog tima i koncept koji ujedinjuje sve njihove aktivnosti. Možda je stvar bila u kratkom vremenu prezentacije, možda i u laganoj tremi, no kako je Roba, naravno, prisutna i na internetu, s njihovih stranica možemo saznati sve što su tokom prezentacije propustile istaknuti.

Bitno bolji dojam ostavila je mlada akademska kiparica, fotografkinja i multimedijalna umjetnica Kristina Lenard, prikazujući fotografije svojih zanimljivih prostornih instalacija; a cjelokupnu sinoćnju PechaKuchu svakako je, između ostalih, obilježio i njen intrigantan projekt manipulacija i montiranja različitih fotografija, od portreta do mrtvih priroda, s ciljem istraživanja simetrije u kompoziciji i prostornim odnosima, ispitujući u kojoj mjeri simetrija ili asimetrija utječu na ljudsku percepciju ljepote, i tome slično. Vođena tom idejom, Kristina je kreirala seriju impresivnih, gotovo nadrealističkih fotomontaža, koje se na efektan način poigravaju s osjetilima publike.

U sličnom tonu nastavio je duo sačinjen od Elvisa Krstulovića i Ive Kovač, umjetnicima s posebnim interesom za performans i multimedijalna istraživanja. Između nekoliko projekata koje su prikazali publici, najzanimljivijom mi se učinila instalacija realizirana u prostoru zadarske crkve sv. Donat, sačinjena od obrađenih detalja Tintorettove slike koja prikazuje mletačko osvajanje Zadra, uz verbalne poruke kredom ispisane po zidovima crkve, koje dodatno podcrtavaju povijesno i medijsko istraživanje autora, stvarajući narativnu konstrukciju negdje na raskršću fikcije i povijesnih činjenica. Takvu naraciju karakterizira slobodna obrada povijesne građe i kreativna interpretacija zbilje, a estetski gledano, instalacija izgleda gotovo kao minimalistički strip oblikovan u trodimenzionalnom prostoru, odnosno kao strip-skulptura.

Nakon ovog dvojca uslijedila je prezentacija rada još jednog kreativnog dua, mladih zagrebačkih dizajnera Hrvoja Živčića i Daria Devića, koji su netom diplomirali na zagrebačkom Studiju dizajna, a svojim su projektima (za koje su već primili nekoliko nagrada) sve prisutniji na lokalnoj dizajnerskoj sceni. Njihova se prezentacija sastojala od brzinskog predstavljanja čak 20 projekata, realiziranima većinom za zagrebački Studentski centar ili u sklopu studija. Neki su radovi kreirani samostalnim radom, a neki suradnjom kreativnog dvojca. Njihove radove odlikuje vizualna atraktivnost, zanatska izbrušenost, ironično poigravanje s društvenim kontekstom i pop kulturnim referencama, te vrlo izražen kritički odnos prema društvenoj i političkoj zbilji.

Šestu po redu PechaKuchu zatvorio je istaknuti arhitekt Goran Rako, prezentirajući brojne zgrade i objekte koje je projektirao sa suradnicima, kao i neke nerealizirane projekte. Kao glavnu odrednicu njegovog djelovanja može se istaknuti odgovoran odnos prema prirodnom okolišu i maksimalna uklopljenost zgrade/objekta u isti, pročišćenost motiva i vizualnog izražaja, te autentična humanistička uloga većine građevina, usmjerenih primarno na poboljšanje kvalitete života, ali i na razvijanje ljudskih duhovnih kvaliteta pod utjecajem adekvatnog životnog prostora.

Po završetku svih prezentacija, posjetitelji su, već pomalo iznervirani dosadnim komarcima, požurili u prostor terase Močvare rashladiti se hladnom pivom ili nečim žešćim, i prepustiti se veselom tulumu koji je potrajao do sitnih sati. Može se reći – premijerno 'otvoreno' izdanje PechaKuche u potpunosti je uspjelo, unatoč mrgođenju nekolicine prisutnih policajaca. Prostor Močvare i savskog nasipa pokazao se odličnim za ovakvu vrstu događanja, i nadajmo se da će se nakon ovog izdanja održavanje PechaKuche nastaviti u prethodno neiskorištenim i publici manje poznatim prostorima.


linkovi:
http://blog.vecernji.hr/misak/2009/12/05/davor-jadrijevic-%E2%80%93-emard-uspjesno-izveden-teslin-bezicni-prijenos-energije
(Davor Jadrijević – intervju)
http://www.beadbybead.org (tvrtka Bead by Bead)
http://www.roba.com.hr (modni brand Roba)
http://dario-dario-dario.tumblr.com (Dario Dević)
http://www.hrvojezivcic.com (Hrvoje Živčić)
http://elviskrstulovic.blogspot.com (Elvis Krstulović)
http://ivakovac.blogspot.com (Iva Kovač)
http://www.ivicabuljan.com (Ivica Buljan)
http://www.dan-d.info (Dan D)

Kontakt:
PechaKucha Night Zagreb
Jelena Mihelčić
099 2117 507
pknzagreb@gmail.com

tekst: Bojan Krištofić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook