Tomislav Lerotić: Označavanje proizvoda_pravo na informaciju

Objavljeno: 28.01.2010.

U petak, 29. siječnja 2010. godine u 19 h, u HDD galeriji bit će otvorena posljednja izložba u ciklusu izložbi nagrađenih autora s Izložbe 0708. Ovaj puta predstavit će se Tomislav Lerotić, dobitnik nagrade za najbolji koncept u profesionalnoj kategoriji.

Nagradu je dobio za rad Operi me koji govori o onečišćenju prašinom iz dimnjaka peći cementne industrije u Kaštelima. Prema riječima autora, ondje se na udaljenosti od svega nekoliko kilometara nalaze tri tvornice cementa koje su građanima Kaštela i okolice ponudile posao, ali istodobno i ugrozile pravo na zdrav okoliš i čist zrak. Tvornice cementa u Kaštelima država je jeftino prodala moćnom koncernu, koji je „prijelazni rok“ za prilagodbu proizvodnje suvremenim ekološkim standardima iskoristio kao mogućnost gotovo neograničenog ispuštanja štetnih tvari u okoliš. Danas se uprava tog koncerna koji zagađuje okoliš i narušava krajolik žali da je zbog ulaganja u moderniziranje sustava za zaštitu okoliša cijena njihova cementa nekonkurentna na svjetskom tržištu.
Operi me pripada ciklusu radova koji dokumentiraju rad tvrtke koja duže od pola stoljeća pokušava postati „prijatelj“ okoliša. Koliko u tome uspijeva pokazuju npr. radovi s „kavernama“ na Kozjaku. Promatrane s mora one daju zvoniku Sv. Duje „novu pozadinu“.

Izložba pod nazivom 'Označavanje proizvoda_pravo na informaciju' ostat će otvorena do 26. veljače 2010. S autorom izložbe održat će se [d] razgovor u četvrtak, 4. veljače 2010. u 19 h.

O izložbi
Mnogi proizvodi i razne vrste ambalaže predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje i okoliš. Stoga bi na omotu pakiranja ili u uputama za rukovanje moralo biti označeno kako s njima postupati za vrijeme i nakon vijeka upotrebe.
Međutim, oznake na proizvodima ili na ambalaži, većinom otisnute sitnim slovima, često su nejasne, a ponekad i zbunjujuće. To korisnicima otežava postupanje prema preporukama na proizvodu i ne motivira ih na odgovorno ponašanje. K tomu, proizvođači i trgovci najčešće ne preuzimaju svoj dio odgovornosti, a zbog nedostatnih mehanizama kontrole kršenje zakona rijetko se sankcionira. Primjerice, u Zakon o otpadu iz 1996. godine bilo je ugrađeno načelo odgovornosti koje je proizvođače i trgovce opasnim proizvodima obvezivalo da snose troškove zbrinjavanja opasnog otpada. Zakon se nije provodio, tj. nije bilo organizirano prikupljanje opasnog otpada. Ni danas nije bolje.
Budući da bi komunikacijski dizajn trebao upozoravati i na neugodne istine i probleme, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri dizajneri/dizajnerice odgovorni za prepuna odlagališta (opasnog) otpada, odbačene sekundarne sirovine i sl.
Ova izložba na tek nekoliko odabranih primjera pokazuje kako se uz nevelik trud proizvođače i potrošače može potaknuti na odgovornije ponašanje. Ne moramo čekati da nas zakonodavac obveže na djelovanje. Zakonodavac ionako redovito zanemaruje načelo opreza te gotovo uvijek kasni, često uz izgovor da se oko prijepornih pitanja struka nije moglo složiti. Kamo vodi nepoštovanje načela opreza, pokazuje primjer azbesta.
.
Azbest
Mnogi su znanstvenici još od 1943. godine upozoravali na njegovu štetnost za zdravlje, a tek 2005. zabranjen je u svim zemljama EU-a. Međutim, diljem svijeta azbest se još uvijek proizvodi unatoč apelima različitih međunarodnih organizacija i dokazanoj opasnosti za zdravlje. Mnogi koji su radili u tvornicama azbestnih proizvoda i oboljeli od smrtonosnih bolesti azbestoze ili karcinoma pluća nisu znali da je azbest opasan. Oni koji su to znali, nisu ih upozorili, niti zaštitili. Proizvod se prodavao bez upozorenja o štetnosti za zdravlje. Na azbestnim proizvodima morala je biti istaknuta oznaka upozorenja i uputa o zaštiti prilikom rukovanja (piljenja, mogućeg razbijanja) te uputa što učiniti s azbestnom prašinom i azbestnim otpadom.
Nedopustiva neodgovornost u rukovanju tim materijalom zadržala se i nakon njegove zabrane, te je izostalo označavanje azbesta kao opasnog materijala. Označavanje bi i danas itekako imalo smisla jer se npr. u otvorenom skladištu tvornice u Vranjicu i mnogim drugim skladištima raspadaju azbestne cijevi, azbestni materijal trune usred gusto naseljenih (pri)gradskih četvrti, a vjetar raznosi azbestnu prašinu.
Tek od prošle godine počelo se tiho upozoravati i tražiti privremene lokacije za odlaganje azbesta i ostalih opasnih tvari, jer u Hrvatskoj još uvijek ne postoje odlagališta za ovakav i sličan opasni otpad.

Fluo cijevi
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i mnoge udruge potiču korištenje štednih fluo žarulja. One troše manje električne energije i imaju duži vijek trajanja. Tako se smanjuju emisije štetnih tvari i štedi novac. Međutim, neke od tih svjetiljki nisu primjerene radnim mjestima na kojima se čita, piše, crta... O tome na svjetiljkama nema upozorenja. Nema upozorenja ni o tome da sadrže živu, zbog čega je nužno pažljivo rukovanje kako se ne bi slomile, kao ni o tome da stare svjetiljke predstavljaju opasan otpad koji se bez lomljenja mora predati na za to predviđena mjesta!
Ni u kampanjama za korištenje štednih fluo žarulja takva upozorenja nisu bila dovoljno glasna, a oni koji su u dobroj namjeri poticali štednju nisu dovoljno govorili o tom problemu.
Još uvijek sve fluo cijevi nisu valjano označene. Trebalo je mnogo godina i uvjeravanja da industrija na fluo cijevi otisne piktogram koji kupca upozorava na to da staru fluo cijev ne baci u kantu za smeće. Taj se znak najčešće nalazi na kartonskoj ambalaži, a ne na grlu fluo žarulje ili cijevi, što korisnike može dovesti u zabludu da se znak odnosi samo na ambalažu.

Papir i karton
Papir i karton čine oko 1/3 komunalnog otpada koji završava na odlagalištima smeća. Istodobno, tvornice papira uvoze stari papir. U Splitu se dnevno baci više od 100 tona papira, u Zagrebu mnogo više.
Na gotovo 90% svih proizvoda i na njihovoj ambalaži otisnut je znak koji upućuje na to da se radi o materijalima koji se mogu reciklirati. Oznaku da je proizvod od papira (tj. da se može reciklirati) nalazimo i na ambalaži sasvim malih dimenzija, poput omota kocki instant-juha, na najmanjim pakiranjima maslaca i sl. Nasuprot tome, na novinama, prospektima, knjigama, džambo plakatima koje mi oblikujemo nema oznake da se papir može reciklirati! Novine često pišu o prepunim odlagalištima, o nepotrebnom uništavanju sekundarnih sirovina, ali te iste novine ne potiču svoje čitatelje da novinski papir kao vrijednu sirovinu ne bacaju u smeće, nego da ga odlože u spremnike za stari papir. Preuzimanje odgovornosti za svoj proizvod nakon vijeka upotrebe? Zacijelo nije nemoguće naći malo mjesta za upozorenje na tiskovinama koje oblikujemo .

Aditivi u hrani
Dizajniranje hrane poseban je problem.
Sve više konzumiramo prerađenu hranu koja često sadržava veći broj raznih aditiva. Oni u hrani imaju različite učinke – od konzerviranja preko poboljšanja okusa i mirisa do dizajniranja izgleda, ali malu ili nikakvu prehrambenu vrijednost. Štoviše, neki aditivi mogu štetiti zdravlju, pogotovo osjetljivim skupinama potrošača (djeci, starijim osobama, bolesnicima…). Stoga bi problematične aditive trebalo označavati jasno i lako uočljivo.

Tekst: Tomislav Lerotić


O autoru
Tomislav Lerotić diplomirao je slobodnu grafiku na Fachhochschule für Gestaltung u Kielu.
Od 1984. do 1987. gost predavač na istoj ustanovi.
Od 1997. nastavnik na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu.
Uz dizajn, ilustraciju, solarne i kinetičke objekte, radi na osmišljavanju projekata održivog razvoja.

važniji radovi
1994. Prizemljeni odsjaj Vestibul/Split i ciklus radova Pod pepelom dúga, svjetlosni objekt, Hommage à M. A. de Dominis
1996. prijedlog Fond Sunčeva lipa, prijedlog štednja kao izvor energije Negawattima do Megawatta, www sjedište lerotic.de
1997. rad na fotonaponskim i termičkim solarnim sustavima, suosnivač Građanske inicijativu za energetsku djelotvornost i sustavnu primjenu obnovljivih izvora
1998. prijedlog 30% manje otpada
2000. Otpad_od nužnog zla do korisnog dobra, Kamo bacate opasni otpad?, u suradnji s Dadom Lerotić, kampanje Udruge za zaštitu okoliša SUNCE, Split
2002. inicijativa, koncept i dizajn Kutija za prikupljanje starog papira
2002. Budućnost je obnovljiva, kampanja Zelene akcije Zagreb
2003. inicijativa: Stare novine_novi papir, poticanje odvojenog prikupljanja novinskog papira
2003. vizulizacija, izložba Ivice Martinovića de Domini vs. Patricius, kasnorenesansni oslikani dokazi
2005. suradnik na projektu Eko otok Krk, ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom
2006. edukativna igra NE DVOJI_ODVOJI, u suradnji s Dadom Lerotić
2007. suradnik na projektu Savjetovalište za E-brojeve, e-brojevi.udd.hr
2009. inicijativa umas.hr/nova_akademija u suradnji s nastavnicima i studentima DVK/Umas_a
2009. Sahara na mom krovu, krovovi i fasade kao energane, lerotic.de/s_09

Rad Galerije podržava Grad Zagreb i Ministarstvo kulture RH.

HDD galerija, Boškovićeva 18, Zagreb
Radno vrijeme galerije:
radnim danom od 10-20 sati, subotom od 10-15 sati, nedjeljom zatvoreno


Sponzor tiska: Cerovski Print Boutique
Sponzor postava: Kvik d.o.o.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook