[d] razgovor 07: Budor+Čule; Nina Bačun i Roberta Bratović

Objavljeno: 05.10.2009.

U srijedu 8. srpnja 2009. održan je [d] razgovor 07 s dizajnericama Majom Čule i Dorom Budor, te dizajnericama Ninom Bačun i Robertom Bratović. Instalacije „Pečemo zanat“ i „2 girls and an installation“ ova dva dizajnerska tima trenutačno se mogu vidjeti u Galeriji HDD-a.

Razgovor je moderirala Lana Cavar koja je predstavila njihov rad: „Radi se o jednima od najmlađih predstavnica aktivnim na suvremenoj hrvatskoj dizajnerskoj sceni. Iako su nedavno diplomirale, već četiri godine rade i zastupljene su i nagrađene na izložbama hrvatskog dizajna. Rad Maje Čule i Dore Budor vezan je uz kulturnu i off scenu, a njihov rad možemo okarakterizirati kao edgy i progresivan. Kod Nine Bačun i Roberte Bratović, iako primarno produkt dizajnerica prepoznaju se mnogi hibridni momenti - spajanje mode i produkt dizajna, grafičkog i produkt dizajna, rad na scenografijama.“ Nikola Radeljković (Numen) smatra zato zanimljivim paradoksalni koncept rada Nine Bačun i Roberte Bratović izloženog u Galeriji HDD pod nazivom „Pečemo zanat“: „Za taj zanat koji bi pokrivao sva područja kojima se one bave one nisu imale vremena ni mogućnosti ispeći ga do kraja. Njih otvorenost prema izazovima svakog zadatka odvlači u jednu i u drugu stranu. U većini slučajeva se jako dobro snalaze. One eksperimentiraju sa disciplinom i sa svojom ulogom u njoj.“

Nina Bačun i Roberta Bratović počele su svoj zajednički rad na fakultetu, a za njega su dobile i brojne nagrade. Svoj rad dijele na dizajn - eksperimentalni, produkt i konceptualni dizajn koji nastaje u čestim suradnjama s drugim umjetnicima i dizajnerima, grafički dizajn, postav izložbi; te rad na scenografijama u zadnje tri godine. Rad sa kazalištem ZKM razvio se iz suradnje na grafičkom dizajnom za koji su bile angažirane u tom kazalištu. Roberta Bratović koja je prošlu godinu provela na postdiplomskom studiju u Londonu (smjer performance design) govorila je o njihovom radu: „Kada radite u Londonu kao dizajner predstave onda vas oni smatraju ko-redateljem. To je suvremena struja u britanskom kazalištu koja je antišekspirijanska. Oni smatraju da dramaturgija ne proizlazi nužno iz dramskog teksta nego, vrlo bitno, iz dizajna. Ta dramaturgija kroz dizajn je nešto što Ninu i mene zanima. Time se bavimo ne samo kroz scenografije nego i kada radimo plakate za predstave.“

Dora Budor i Maja Čule svoj zajednički rad započele su također na fakultetu, pod utjecajem zajedničkih interesa koji uključuju i kazalište. Nakon završenog fakulteta zanimali su ih projekti i rješenja drugačiji od onoga što su radile na fakultetu. Tehnike handmadea (što su pokazale i izloženim ručno rezanim kolažem u Galeriji HDD-a), područje primijenjenih umjetnosti, projekti poput scenografija, poigravanje s estetikom (namijenjenom uglavnom kulturnim sadržajima - grafički dizajn za kazalište, scenografije, programske knjižice za SC, koncepti, postav izložbi) koja se razlikuje od komercijalne estetike: „Zanima nas kako ispričati priču u dizajnu: putem ilustracije, fotografije, instalacije. Potreba za narativom ili pričom u dizajnu čini nam se vrlo zanimljivom. Inspiracija za takve radove dolazi izvan samog dizajna, iz filma ili književnosti.“

Oba dizajnerska tima na izložbi nisu pokazala svoje izvedene ili objavljene radove nego su izložili konceptualne instalacije (Budor+Čule) ili bolje rečeno organizirali konceptualno-dizajnerski event (Bačun, Bratović) koji se sastojao od „upotrebe ili potrošnje“ njihovog rada (torte) od kojeg se sada mogu vidjeti fotografije izložene u Galeriji HDD. Budor i Čule izlaganje u galeriji shvatile su kao mogućnost da naprave nešto novo ili drugačije, da izlože rezultate dizajnerskog istraživanja, radove u kojima je naglašena subjektivnost karakteristična za njih. Jednim dijelom to proizlazi iz autorske potrebe, a drugim je pod utjecajem činjenice da su izložbe posljednjih nekoliko autora i autorskih timova u Galeriji HDD-a imale naglašeno konceptualni i eksperimentalni karakter. Pitanje izlagačke prakse komentirala je Ira Payer, međutim okvire takve prakse su uspostavili sami dizajneri. Tako i tekst deplijana problematizira događanja u dizajnu. Autorica teksta Rosa Luxemburg smatra da prostor Galerije HDD može „...i kreirati diskurs o dizajnu umjesto da samo bude poligon na kojem će ljudi izložiti svoje plakate.“ Dora Budor o izložbi je rekla: „Htjeli smo pogled na dizajn koji nije uobičajen, a koji mi pokušavamo razviti. Isto tako htjeli smo priču koja neće biti klasični tekst o dizajnu koji analizira sve nego će taj tekst isto u sebi imati određen narativ. Zato je Ivana napravila fiktivni intervju s nama.“ Tekst i izloženi rad nastali su neovisno jedan od drugog. Autorica teksta nije vidjela rad prije otvorenja izložbe, a ni dizajnerice nisu znale kako će izgledati tekst za deplijan.

Rad Bačun i Bratović ovisio je o okvirima produkcije izložbe. Tako su budžet izložbe potrošile na „domjenak“ koji je ustvari bio njihov rad. U sklopu otvorenja posjetiteljima su bile poslužene torte ukrašene jestivim fotografskim otiscima. Fotografije s Facebooka prikazivale su naravno, dizajnere.

Svoj konceptualno-angažirani rad (kako je Nikola Radeljković okarakterizirao rad ova dva tima) dizajnerice nastavljaju na studijima u inozemstvu. Maja Čule i Dora Budor odlaze u New York na studijski smjer Designer as author, Nina Bačun odlazi u Švedsku na studij eksperimentalnog dizajna, a Roberta Bratović ponovno u London. Time nastavljaju niz hrvatskih dizajnera, od kojih su neki bili prisutni na razgovoru, a koji su studirali u inozemstvu te se vratili u Hrvatsku ili rade na liniji Hrvatska - inozemstvo. Oni smatraju da razvoj dizajna u Hrvatskoj ima puno potencijala te da se taj potencijal može ostvariti na puno različitih načina - širenjem svijesti o važnosti dizajna, suradnjom sa stranim autorima i izlaskom hrvatskih dizajnera na strana tržišta. Ove četiri djevojke, njihove instalacije i njihov potencijal svakako su na jednom od tih puteva.


Zrinka Kuić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook