Otvorenje izložbe i [d] razgovor: Numen/For Use

Objavljeno: 01.06.2009.

U četvrtak 29. 05. 2009. održan je [d] razgovor 06 s dizajnerima kolektiva Numen/For Use povodom otvorenja njihove izložbe "Radovi“ koje se održalo istog dana. Razgovor je moderirao Maroje Mrduljaš, a uz dizajnere grupe Numen/For Use (Nikola Radeljković, Christoph Katzler, Sven Jonke), sudjelovali su i arhitektica Ana Bakić, arhitekt i kritičar Dominko Blažević, kustosica zbirke dizajna u Muzeju za umjetnost i obrt Koraljka Vlajo, dizajner i teoretičar Dejan Kršić i drugi.

Teme razgovora koji je prethodio otvorenju izložbe "Radovi" bile su prostorna instalacija postavljena u HDD Galeriji, suvremeni produkt dizajn i pitanje granice medija dizajna. Numen/For Use nakon niza suradnji sa prestižnim inozemnim tvrtkama koje su proizvodile njihove radove u posljednje vrijeme bave se i dizajnom scenografija. Maroje Mrduljaš o tome kaže: "Scenografija je u ovom momentu njihov najdraži medij, u njemu se trenutno najbolje snalaze i kreativnost im je u tom području na najvećoj razini.“ Dizajn postava izložbi te dizajn sajamskih štandova u čemu također imaju značajno iskustvo predstavljaju korak od produkt dizajna prema oblikovanju prostora i scenografijama. Nikola Radeljković o tome kaže: "Isti je princip na kojem sve radimo, ali u svakom od tih mjerila ili konteksta, taj rad ima skroz novi život.“ U pogledu estetike također se dogodio pomak. Instalacija u HDD Galeriji u opreci je prema visokomodernističkoj estetici i dominaciji forme koja je karakterizirala njihov produkt dizajn. Evidentan je "postupni pomak u promjeni odnosa prema formi“, pa u tom smislu Maroje Mrduljaš opisuje ovu instalaciju  kao "pokušaj gubitka kontrole".

"Ovo je otklon za koji smo shvatili da smo spremni nakon rada na scenografskim rješenjima koja su postajala sve više udaljena od strogih konstruktivističkih načela kojima smo do neke mjere bili opsjednuti u nekim fazama kada smo se izgrađivali kao autori. Izlaganje produkta kao umjetničkog izloška je dubiozno, pogotovo produkta koji je već zaživio u stvarnom i izložbenom prostoru. U ovom slučaju bili smo isprovocirani reagirati na ovaj prostor. To se poklopilo sa projektom koji smo započeli prije nekoliko mjeseci, a to su samoinicirane scenografije, što smo već radili s produktom dizajnom.
Glavne ideje tih istraživanja i eksperimenata koji su se događali u posljednje vrijeme bazirane su na ideji mekoće, nepostojanosti, a materijali su tkanine, elastične trake... Za ovaj rad postojala je samo mala maketa, a rezultat je posljedica istraživanja gustoće, teksture, odnosa vertikala. To nije više aritmetički jednostavno. Više smo okrenuti procesu nego rezultatu.“, rekao je NIkola Radeljković.

Bitna oznaka ovog rada jest da je on samoiniciran. Dizajneri su pokušali obrnuti proces u kojem scenograf dolazi nakon teksta: "Svaki put se nalaziš u situaciji kad služiš kao servis za nešto, a tvoja scenografija, ako je jaka i dobra, ipak dominira čitavom predstavom. Htjeli smo u ovom eksperimentu istražiti obrnuti pristup, doći s principom ili tehnologijom i u ideju ponuditi redatelju kako bi se on inspirirao njome, našao tekst ili redateljski princip za nju.“ Jednim dijelom spontani proces izgradnje koji su prošli Numen/For Use prilikom gradnje ove instalacije i njen brzi raspad koje će se tek dogoditi Sven Jonke povezao je sa onim što je nazvao formalnim dramaturškim kontekstom: "Ova instalacija ima dramaturšku liniju koja se uvijek ponavlja u svim tekstovima: izgradnja i na kraju raspad ili razrješenje.“

Ideje za scenografije koje obrću princip rada na predstavi, a istovremeno služe kao instalacije, istraživački eksperimenti ili ideje za postav izložbi u duhu su dizajnerskog razmišljanja koje je usredotočeno na rješavanje problema, smatraju dizajneri. “Iskustvo građenja ovog prostora može biti vraćeno u dizajn.“ rekao je Maroje Mrduljaš, kao što je slučaj s njihovom policom iz serije Element gdje također postoje slojevi koji negiraju pravilni raster. Kod produkta koji nastaje djelomično spontanim radom kao u slučaju instalacije ili zamišljene scenografije koju bi izgradili glumci na sceni dizajneri pravo autorstva polažu na princip.

Da scenografije ne moraju biti "zaustavljene slike povezane sa predstavom", smatra i Ana Bakić. "One mogu biti i autonomni umjetnički eksperimenti, a funkcija forme spoznajna i duhovna."

"U arhitektonskom smislu ova instalacija aktivira prostor, oslonila se na njega“ rekao je Dominko Blažević, "te je na prvi pogled teško razmišljati o scenografiji. Ovo je action sculpture...Ovdje se dogodilo nešto nekontrolirano pri čemu je navažnija otvorenost forme i potencija objekta."

"Najbolji dizajn je onaj koji proizlazi iz samog sebe. Trenutačno je Europa suočena sa degradacijom industrijske proizvodnje, snažnom konkurencijom među dizajnerima i pojavom drugačijeg dizajna odnosno random i handmade situacijama u kojima je autorska crta snažno izražena...Čini nam se da će dizajn u Europi sve više ići u tom smjeru. Kreativni dio koji smo nazivali dizajnom jako je proširio područje djelovanja.“ kažu Numen/For Use.

Koraljka Vlajo to je nazvala "pobunom ili revolucijom protiv onoga što je dizajn postao danas.“ Ideje modernizma o dizajnu kao sredstvu za stvaranje humanijeg društva se nisu ostvarile: „U čiju svrhu danas dizajn proizvodi? Da li je svrha ljudska ili na strani industrije? To su dvije suprotstavljene strane.“

Maroje Mrduljaš smatra kako "dizajn nikada ne bi smio zaboraviti ideju da u prvom redu mora biti koristan“ te je u tom smislu postavio i pitanje "Kakva je ta korisnost koja nama danas treba i što je to istraživanje korisnosti danas?“

Kritiku današnjeg dizajna (i pristupa Numena) Dejan Kršić temelji na problemu zadržavanja na formi. Dizajn bi trebao biti spoj forme i proizvodnje: "Element tehnološkog poboljšanja i inovacije je vrlo važan, a on je zaboravljen. Tu vi dolazite do granice moderizma i krećete nazad u art.“ Kršić smatra da je njihov "bijeg u artizam simptom sukoba sa realnošću proizvodnje, odnosno mogućeg suočavanja sa činjenicom da nije moguće dizajnirati u Hrvatskoj, a proizvoditi u Kini.“ Nikola Radeljković to ipak ne smatra problemom, te ga začuđuje zatvorenost hrvatskih dizajnera prema takvom načinu organiziranja proizvodnje.

Problem smjera razvoja dizajna preslikano je i na funkciju prostora HDD Galerije. Nikola Radeljković postavio je pitanje kakvu koncepciju bi trebale imati izložbe koje se postavljaju u tom prostoru: "Da li da ohrabrujemo ljude da rade u ovom prostoru i generiraju nove ideje koje su vjerojatno interesantnije od izlaganja onoga što su radili u primjerice zadnjih pet godina?“ Od pet dosadašnjih izložbi u njih tri dizajneri nisu izlagali svoj rad, nego prostorne instalacije inspirirane prostorom ili kao u slučaju Dejana Kršića koncipirali izložbu prvenstveno kao edukativnu. Na različite strategije dizajna utječe kontekst današnjeg svijeta i uvjeti rada dizajnera u Hrvatskoj. Iskustva iz dizajnerske prakse i teorijska i povijesna razmatranja koja smo čuli na proteklim [d] razgovorima nadopunjuju se i kristaliziraju pitanja i probleme dizajna u Hrvatskoj. Istovremeni rad na oba područja odgovor su na pitanja o funkciji prostora HDD-a kojeg je Galerija, uz administraciju, čitaonicu i budući klub, samo jedan dio.


Zrinka Kuić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook