[d] razgovor 05: Dejan Kršić

Objavljeno: 20.05.2009.

U četvrtak 14. 05. održan je peti [d] razgovor sa dizajnerom Dejanom Kršićem povodom njegove “didaktičke izložbe” Designed in Croatia koja se može pogledati u Galeriji HDD do 22. svibnja 2009. U razgovoru su sudjelovali i teoretičari Mirko Petrić i Fedor Kritovac, grafički dizajneri Boris Ljubičić, Dejan Dragosavac Ruta i Damir Bralić, web aktivist Marcell Mars te kustosica Antonija Majača.

Na samom početku Ira Payer je naglasila da je povod izložbi nagrada za dizajn vizualnih komunikacija koju je Dejan Kršić dobio na Izložbi hrvatskog dizajna 0708 za monografiju Mirka Ilića. Pri tome žiri je “...naglasio da Dejan Kršić nagradu nije dobio za dizajn monografije Mirka Ilića, nego za cjelokupni angažman na tom projektu. U toj maniri Dejan je odlučio pristupiti i ovoj izložbi. Nije želio izlagati svoj dizajnerski opus nego je napravio izložbu koja ima kritički ton odnosno izložbu koja prezentira dio materijala buduće knjige koja će se baviti grafičkim dizajnom u Hrvatskoj od pedesetih godina do danas.”
Autor je koncepciju izložbe objasnio i svojim viđenjem grafičkog dizajna u kontekstu galerijske “bijele kocke”, u kojoj su, osim plakata (“U nekom kunsthistoričarskom smislu plakat je privilegiran medij, ono što izražava esenciju dizajna.”) drugi oblici i žanrovi grafičkog dizajna, poput knjiga i publikacija, u tradicionalno nepovoljnom položaju, jer svojim medijskim formatom nisu pogodni za izlaganje. Na izložbi se vema rijetko na pravi način može doživjeti cjelina knjige, ne samo naslovnica već i niz aspekata njenog oblikovanja, od formata, uveza, strukture stranica, tretmana ilustracija do mikrotipografije. Potaknut novim prostorom HDD-a otvorenim u veljači ove godine kod stvaranja koncepcije ove izložbe “...činilo mi se izazovom vidjeti što bi to mogao biti radni angažman dizajnera, a da nije samo izlaganje materijalnog proizvoda vlastitog rada, a niti neki pokušaj ulaska u rubno područje suvremene umjetnosti.”
Potreba i poticaj za knjigom o grafičkom dizajnu u Hrvatskoj javila se za vrijeme rada na monografiji Mirka Ilića: “Kada sam pripremao tu knjigu suočio sam se s činjenicom da ne postoji prava literatura o tom periodu, a o autoru ne možete govoriti samo iz njega samog... Iako postoji kontinuitet rada na tom području koje danas nazivamo dizajnom mi zapravo ne znamo baš točno što se dešavalo. Postoji jedna knjiga, ona Feđe Vukića ‘Stoljeće hrvatskog dizajna’ te niz kataloga i parcijalnih publikacija koje se bave pojedinim temama kao što su politički plakat, kazališni plakat itd. K tome, velik dio pisanja o dizajnu proteklih desetljeća obilježen je pseudopoetičnim kunsthistoričarskim jezikom, bez adekvatne faktografije.“ Iz istraživanja provedenog za potrebe monografije ostala je i velika količina neiskorištenog materijala koji je postao temelj za novu knjigu.
Koncepcija same knjige pokazat će tri promjene koje su se, prema Dejanu Kršiću, dogodile u shvaćanju, sadržaju pojma i samoj praksi koju danas nazivamo dizajnom, kod nas u razdoblju od 1955. do danas. Početak prvog perioda, od 1955. do 1975, možemo simbolički locirati trenutkom prvog Zagrebačkog trijenala i pojave tehnike sitotiska. Vodeća imena tog perioda su Ivan Picelj i Milan Vulpe, a u drugom dijelu tog perioda Mihajlo Arsovski, Zoran Pavlović i Boris Bućan. “Picelj mi je u razgovoru rekao kako oni pedesetih godina nisu imali nikakav odnos prema starim autorima koji pripadaju svijetu primijenjene umjetnosti, kao što su Zvonimir Faist, Ferdo Bis, Pavao Gavranić, Andrija Maurović... Oni su shvatili da se oni bave potpunom različitim područjem, da to nije isti zanat, svijet u kojem se kreću i isti jezik kojim se koriste”.
Drugi prijelomni trenutak nastupa polovicom 70-ih i opet ga simbolički možemo locirati u 1975. godinu s prvim Zgrafom. Tim povodom Fedor Kritovac u recenziji izložbe iznosi stav da je zagrebački plakat postao zarobljenikom tehnike sitotiska, a drugi simbolički važan događaj iste godine je prekid dugogodišnjeg rada Mihajla Arsovskog na vizualnom identitetu Teatra &TD. Mada je starija generacija autora inicirala Zgraf on je bio platforma koja je omogućila afirmaciju nove generacije autora, poput Borisa Ljubičića, Željka Borčića, Stipe Brčića, Ivana Dorogija, Mirka Ilića... Osim institucionalnih naručitelja iz područja kulture koji su dominirali prvim periodom sada se javljuju i naručitelji iz industrije te svojevrsni prvi pravi dizajnerski studiji (Tim za vizualne komunikacije CIO, Studio za grafički dizajn Centra društvene djelatnosti, nešto poput privatnih studija imaju i Željko Borčić, Mirko Ilić - SLS...). Vidljiv je i pomak u shvaćanju rada dizajnera sa autorskog na neku vrstu studijskog, kolaborativnog rada, u kojem postoji podjela uloga između art direktora, dizajnera, fotografa... Treći prijelom nastaje 1995. pojavom prve generacije dizajnera školovanih na Studiju dizajna u Zagrebu osnovanom 1989, te snažnijim prodorom stranih marketinških agencija i njihovih lokalnih podružnica.
Sve to vodi do današnjeg trenutka “... kada su sve institucije hrvatskog dizajna postavljene.” (strukovna društva, Studij dizajna u Zagrebu, Odsjek za vizualne komunikacije Umjetničke akademije u Splitu 1997., Hrvatski dizajnerski centar 2005.) i kada trebamo vidjeti što i kako dalje: „Da li je u ovom trenutku ekonomske pa i društvene krize moguće realizirati ono o čemu se često proteklih desetljeća tek govorilo - uspostaviti dizajn kao važan element razvojne strategije društva?“ Osim intrigantne zvučnosti Kršić tako objašnjava i naslov izložbe - staru oznaku karakterističnu za industrijsku proizvodnju starog tipa - Made in Croatia - danas, u uvjetima deindustrijalizirane nacionalne države, ali i ekonomske globalizacije, trebamo zamijeniti oznakom Dizajnirano u Hrvatskoj.
Mirko Petrić naglasio je da je ova izložba sastavni dio rada Dejana Kršića jer se on osim praktičnog dizajnerskog bavi i teorijskim radom u području dizajna. Razlog ovakvoj koncepciji izložbe je činjenica da sinteza kao što je ova “...jednostavno nema ili ih ima jako malo iz koji se može i učiti.” Zato su se pojavili novi oblici dizajnerske prakse, odnosno radi se o “...hibridnom obliku kulturnog djelovanja koje uključuje i dizajn, a koji je ekspresivan u smislu političkih, kulturnih i društvenih tematizacija.” Ovakvo angažiranje dizajnera na otkrivanju povijesti hrvatskog dizajna pojavilo se i zbog vakuma političkog diskursa koji je nastupio devedesetih godina, odnosno nedostatka dublje kritičke kontekstualizacije dizajna u prostoru i vremenu.
Povjesničarka umjetnosti Antonija Majača smatra da je ovo prije svega, kustoska izložba: “Ne čini mi se da stvara jedan linearni povijesni narativ koji je zaključen. U tom smislu ne smatram da je izložba instruktivna, didaktička, sintetička kao ni historiografska. Radi se o nekakvom tipu bricoleurske arheologije dizajna u tom periodu, a koja proizlazi iz vremena u kojem živimo i načina na koji smo se u stanju baviti sa stvarima. ... Sa jedne strane ne znamo ništa, sad druge stalno želimo još više znati i istovremeno smo cinici kao da znamo ionako sve i nemamo tome više što dodati. Ova izložba proizlazi iz Dejanovog načina bivanja u svijetu i promatranja svijeta oko sebe. Ona proizlazi iz trenda u kustoskim strategijama, tog bricoleurskog bavljenja nedavnom prošlošću.”
Živi razgovor koji se razvio pokazao je probleme u dizajnu na praktičnom i teorijskom planu. U praktičnom smislu, kako je istaknuo Mirko Petrić, to je zbog problema nedostatka velikih narudžbi, ali i nedefinirane uloge dizajnera u društvu. U teorijskom to je zbog nedostatka historiografskih istraživanja svih aspekata dizajna, posebno onih važnih, ali često zapostavljenih područja dizajna koje često izlaze izvan “povijesti velikih autorskih osobnosti” (od radova profesionalnih tiskara, slovoslagara i tipografa, pismoslikara, tretmana tipografije u javnom prostoru i kontekstu arhitekture...) o čemu je govorio Fedor Kritovac, te sustavnog kritičkog bavljenja tim područjem što je rezultiralo malim brojem relevantnih publikacija o dizajnu.

Zrinka Kuić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook