Dizajn usmjeren korisnicima

Autor: Ivica Mitrović

Dizajn usmjeren korisnicima (eng. user-centered design, UCD) predstavlja pristup kod kojeg je dizajnerska praksa utemeljena na razumijevanju stvarnih korisnika, njihovih ciljeva, zadaća, iskustava, potreba i želja. Dizajner u svakom svojem koraku vodi računa o korisnicima. U cilju ostvarivanja dizajna prilagođenog sebi i svojim zadacima, u pojedinim pristupima korisnici čak postaju i dio dizajnerske grupe, odnosno samog procesa dizajniranja (participativni dizajn).

Definicija

Dizajn usmjeren korisnicima javlja se sredinom pedesetih godina 20. stoljeća u praksi industrijskog dizajna, tj. njegovim povezivanjem s ergonomijom. Radi se o pristupu koji u procesu dizajniranja stavlja korisnika u središte razvojnog procesa. Osamdesetih godina se ovaj pristup počinje promatrati specifično u kontekstu digitalnih tehnologija.

Nove tehnologije su sve zahtjevnije i kompliciranije za upotrebu, a suvremeni uređaji i iskustva njihovih korisnika sve kompleksnija. Stoga je zadatak dizajnera smanjenje složenosti korištenja usluga i produkata suvremenog informacijskog društva, te postizanje veće lakoće i jednostavnosti, a time i zadovoljstva korisnika.

Danas je najzanimljivija primjena dizajna usmjerenog korisnicima u području informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija (eng. Information and Communication Technology, ICT), gdje se tehnologijski usmjerene metode razvojnog procesa proizvoda i usluga zamjenjuju korisnički usmjerenim metodama. Ovaj pristup stavlja korisnika u središte dizajnerskog procesa, fokusirajući se na sve aspekte odnosa korisnika i tehnologije tijekom uporabe. Dizajnerski pristup koji se temelji na razumijevanju korisnika naveden je i u ISO 13407 standardu.

Kod dizajna umjerenog korisnicima, dizajnerska je praksa utemeljena na razumijevanju stvarnih korisnika, njihovih ciljeva, zadataka, iskustava, potreba i želja. Osnovni cilj pristupa je realizacija dizajna po mjeri korisnika, dizajna koji je koristan (eng. useful), upotrebljiv (eng. usable) i suvisao (eng. meaningful) krajnjem korisniku.

Dizajn umjeren korisnicima se usko povezuje s konceptom upotrebljivosti (eng. usability). Međutim treba istaknuti da upotrebljivost samo jedna od komponenata pristupa, odnosno jedan od uključenih koncepata, a koji se primarno odnosi na lakoću korištenja.


Proces

Treba naglasiti da se ovdje ne radi o dizajnerskom procesu, već o pristupu, tj. filozofiji. Cilj ovakvog pristupa je postaviti ljude ispred tehnologije u cilju zadovoljenja potreba pojedinaca.

Dizajnerski proces temeljen na ovom pristup je iterativni postupak, koji u svom potpunom dizajnerskom ciklusu (eng. full design circle) obuhvaća nekoliko koraka: razumijevanje  stvarnog okruženja (istraživanje), postavljanje koncepta dizajna, izradu prototipa, te evaluaciju sa stvarnim korisnicima u stvarnom kontekstu. Proces se ponavlja nekoliko puta sve do postizanja dizajna po mjeri korisnika.

Inicijalno istraživanje uključuju metode drugih područja, prije svega psihologije, sociologije i antropologije, prvenstveno u cilju detaljnog razumijevanja korisnika, njihovih ciljeva, očekivanja, ponašanja, iskustava, potreba i želja.


Participativni dizajn

Skandinavska tradicija i praksa se odlikuje nešto drugačijim pristupom. Naime praksa participativnog dizajna se odnosi na dizajnerski proces u kojem korisnici direktno sudjeluju u dizajnerskom procesu kao članovi dizajnerskog tima/grupe.

Ovaj pristup se također koristi i u arhitekturi, te urbanističkom planiranju. Participativni dizajn ima duboke korijene u skandinavskom sindikalnom pokretu 60-tih i 70-tih godina 20. stoljeća i sadrži određenu političku dimenziju, jer je prije svega temeljen na ideji demokratizacije dizajnerskog procesa. Radilo se o pokretu kojem je cilj bio suprotstaviti se krutoj hijerarhiji odnosa dizajner-korisnik. Kasnije se ovaj pristup proširio i na digitalne tehnologije.

Korisnici sudjeluju u nekoliko faza dizajnerskog procesa koje uključuju početno istraživanja problema, definiranje koncepta, razvoja i evaluaciju. Participativni pristup preferira uključivanja šire populacije, a ne samo reprezentativnog uzorka.

Možemo razlikovati dva osnovna pristupa: “User-design” gdje korisnici dizajniraju i sudjeluju u samom procesu dizajna i “User-centered design” gdje se korisnici konzultiraju tijekom dizajnerskog procesa.


Alternativni pristupi

Dan Saffer u svojoj knjizi Designing for Interaction, navodi da je dizajn usmjeren korisnicima samo jedan o mogućih pristupa u dizajnerskom procesu. Pristup koji on naziva “Genius Design” je suprotan, naime radi se o pristupu u kojem se dizajner, u  nedostatku resursa ili sklonosti prema istraživanju, oslanja na svoju intuiciju, osobne sposobnosti i znanje. Iako ovaj pristup najčešće prakticiraju dizajneri sa skromnim znanjem i sposobnostima, što dovodi do dizajna koji ni na koji način nije po mjeri korisnika, postoje i rijetki primjeri sjajnih dizajnerskih rješenja (Apple iPod je jedan od takvih primjera). Saffer još spominje i “Activity-Centered Design” (usmjeren zadacima i aktivnostima korisnika) i “System Design” (težište na komponentama sustava) pristupe.

Pristup koji se danas sve više koristi u arhitekturi i dizajnu, takozvani “generativni dizajn” (eng. generative design), dizajn temeljen na proračunskim modelima i procesima, također je primjer pristupa koji primarno ne uključuje korisnika u dizajnerski proces.


Perspektiva

Dizajn usmjeren korisnicima nije samo značajan sa strane korisnika, nego i sa strane troškova razvoja i održavanja. Naime, proizvodi i usluge dizajnirani pristupom usmjerenim korisnicima omogućavaju brže obavljanje zadataka, zahtijevaju manju korisničku podršku, te imaju niže troškove održavanja. Također, njihova korisnost, lakoća korištenja, intuitivnost i ostale karakteristike koje odlikuje dizajn po mjeri korisnika, značajno pomažu boljem prijemu proizvoda od strane korisnika.

Pristup usmjeren korisnicima je usko vezan uz koncept “univerzalnog dizajna” (eng. Universal Design) ili “dizajna za sve” (eng. Design for All), koji se odnosi se na dizajn proizvoda i usluga namijenjenih najširem mogućem krugu korisnika bez obzira na njihovu dob ili fizičke sposobnosti.

U vremenu kompleksnosti tehnologije koju svakodnevno koristimo proces dizajniranja nužno mora biti usmjeren prema stvarnim korisnicima, da bi se ostvario dizajn prilagođen njihovim, ali i širim društvenim potrebama, što je i temeljna uloga dizajna kao društvene djelatnosti.

Ivica Mitrović je predavač na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija, Umjetničke akademije u Splitu.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook