Estetika staklenika

Autor: Željko Serdarević

Posljednjih godina svjedoci smo pojave dizajnerskog izraza koji unatoč snažnoj prisutnosti u svim medijima vizualnih komunikacija još uvijek nije dobio ime. Ovaj novodobni Art Nouveau očituje se kao sveprisutna opsesija botaničkim motivima, koja se nakon desetljeća dominacije ornamentu nenaklonjene retro-modernističke filozofije dizajna javlja razmjerno neočekivano.

Si Scott: kaligrafska ilustracija, 2006.

Si Scott: kaligrafska ilustracija, 2006.

Si Scott: plakati za Silent Studios, 2008.

Si Scott: plakati za Silent Studios, 2008.

Plakat za nastup Jeffa Millsa pored plakata Animafesta. Zagreb, 2007.

Plakat za nastup Jeffa Millsa pored plakata Animafesta. Zagreb, 2007.

Klein-Dytham: Jingumae, Shibuya-ku, Tokio, 2007.

Klein-Dytham: Jingumae, Shibuya-ku, Tokio, 2007.

Ana Banić i Maša Vukmanović: P_lace, 2005.

Ana Banić i Maša Vukmanović: P_lace, 2005.

Shi Yuan: Design With Life, 2007. Zidne tapete tiskane bojama osjetljivim na temperaturu.

Shi Yuan: Design With Life, 2007. Zidne tapete tiskane bojama osjetljivim na temperaturu.

Supernatural studios: Čudesni bonzai, 2007. Eksperimenti smjera i rasta.

Supernatural studios: Čudesni bonzai, 2007. Eksperimenti smjera i rasta.

Shi Yuan: Design With Life, 2007. Plakat tiskan bojama osjetljivim na temperaturu.

Shi Yuan: Design With Life, 2007. Plakat tiskan bojama osjetljivim na temperaturu.

Marian Bantjes: Seduction, 2007. Kaligrafija za plakat (dizajn: M. Bierut).

Marian Bantjes: Seduction, 2007. Kaligrafija za plakat (dizajn: M. Bierut).

Marian Bantjes: I Want It All, 2007. Slova izrađena od latica božura.

Marian Bantjes: I Want It All, 2007. Slova izrađena od latica božura.

Učestala integracija botaničke ilustracije u plakatnu i časopisnu tipografiju, dekorativni bršljan koji prekriva telope tv-emisija i vegetacijski motivi u suvremenoj arhitekturnoj dekoraciji nisu samo simptom zamora asketskim jezikom modernizma. Za njihovu pojavu zaslužni su ponajprije tržišni imperativ pretvaranja dizajna u “doživljaj” te sve izrazitije povezivanje tiskanih i digitalnih medija, koje pogoduje razvoju fluidnijih vizualnih identiteta. Rezultat je jedno poimanja dizajna koje, umorno od velikih ideja, daje prednost stvaranju ugođaja i pokazivanju procesa.
   
Unatoč oslanjanju na likovni fundus predindustrijskog doba, novi afinitet za botaničke ornamente posjeduje osobine sasvim netipične za historicizam. Tradicionalni ornament teži geometrizaciji oblika iz prirode i postavljanju u simetrične odnose pogodne za izgradnju uzoraka i bordura. Umjesto skladnih oblika, sada se iz prirode preslikavaju asimetrija i nesputanost biljnog rasta, koji postaju središnjom temom grafičkog jezika što se zahvaljujući internetskoj disperziji brzo pretvorio u globalni dizajnerski stil.

U domaćem kontekstu, prva je reagirala glazbena industrija. Trend je imao obrnuti smjer kretanja od uobičajenog, pa se raskošna ornamentika prvo pojavila na izdanjima najprodavanijih izvođača Croatia Recordsa, da bi dvije godine kasnije postala zaštitnim znakom elektronskih glazbenih događanja u zagrebačkim klubovima. Danas isti grafički jezik udovoljava potrebama oprečnih strana glazbene industrije, od dizajna luksuznih “Ultimate collection” izdanja Azre i Bijelog dugmeta do plakata za klupske nastupe DJ Umeka i Jeffa Millsa.

Naročito plodno tlo ova estetika pronašla je u hrvatskoj tv-produkciji. Kratko nakon pojave u telopima emisije za suvremenu umjetnost “Transfer”, ornamentalne puzavice prodrle su i u “Big Brother” kuću, stvarajući kičasto i bajkovito ozračje. Nizu se uskoro priključila “Prizma”, emisija za kulturu nacionalnih manjina, kod koje se isprepletenost animiranih botaničkih motiva mogla tumačiti kao izraz harmoničnog suživota u multietničkoj zajednici. Unatoč iznenađujućoj učestalosti primjene u elektroničkim scenografijama, čini se da ova estetika nije iscrpila repertoar “doživljaja” i ugođaja koje je sposobna stvoriti.

Zgrade naših arhitekata još uvijek je teško zamisliti prekrivene cvjetnim uzorkom kakvim su arhitekti Klein-Dytham oživjeli fasadu crne modernističke kutije u Tokiju, ali u opremanju interijera takve zadrške više ne postoje. Goleme štukaturne krizanteme u zagrebačkoj podružnici Kenzo lanca lišene su referencijalnog naboja postmodernističkih dosjetki, a osvježavajuće ne-ironična uporaba ornamenta uočava se i kod industrijskih dizajnera mlađe generacije poput Ane Banić i Maše Vukmanović, koje na minimalističku formu stola apliciraju motiv lepoglavske čipke u finoj stilizaciji Ksenije Jurinec. Njihov postupak je istovjetan nekad radikalnoj Venturijevoj gesti presvlačenja stolice Barcelona šarenim uzorkom, ali po riječima autorica radi se tek o “spoju tradicionalnog i suvremenog”.

Dovršavajući proces svojevrsne dekriminalizacije ornamenta, američki časopis Industrial Design posvetio je u proljeće 2007. čitav broj ovoj temi. Urednica časopisa Julie Lasky obračunala se već u uvodniku sa stoljeće starim proglasom “Ornament i zločin” Adolfa Loosa, koji je izjednačavanjem oblikovne redukcije s društvenom odgovornošću pretvorio modernizam u pokret ideološkog karaktera. “Loosova jednadžba je danas nevažeća”, ustvrdila je Lasky. “Ornament više ne izjednačavamo s ispraznošću. On je dobio dušu.”

No, Lasky griješi tvrdeći da je ornament dobio dušu tek danas. U predavanju “The Nature of Ornament”, održanom 2002. godine u arhitekturnom forumu Royal Academy of Arts, britanski umjetnik Tom Phillips stavlja animizam u središte tumačenja ornamenta kao arhajske spone između čovjeka i prirode: “Zadržavajući u sebi trag drevnih magijskih ili animističkih vjerovanja, ornament preuzima i upija energiju svojih izvora. Kao otjelotvorenje esencije biljnih ili životinjskih osobina, on predstavlja spremište našeg znanja o načelima rasta (račvanju, grananju, spirali) i dijagram našeg iskustva.”

Animističkom tumačenju idu u prilog radovi najnadarenijih suvremenih autora u ovom području, poput kineske dizajnerice Shi Yuan, koja se u projektu “Design With Life” (2007.) upušta u istraživanje odnosa ornamenta i osjećaja. Koristeći termalno osjetljive boje, Yuan stvara zidnu tapetu s uzorkom puzavice koja oživljava i cvate reagirajući na toplinu dodira ili promjenu temperature u sobi. Na sličnom tragu, umjetnici Theodore Watson i Emily Gobeille u interaktivnoj instalaciji “Funky Forest” (2007.) kreiraju okruženje u kojem djeca pokretima tijela stvaraju drveće i zatim ga održavaju na životu usmjeravajući kretanje virtualnog vodopada. Oslobođen novim tehnologijama, bajkoviti potencijal živosti uskladišten u ornamentu prodire u prvi plan.

Ipak, čini se da je Loosovo uvjerenje da je “ornament današnjice biljka bez korijena” ostalo duboko usađeno u sustav vrijednosti dizajnerske zajednice. Razgovarajući o reafirmaciji botaničkog ornamenta s vodećim domaćim predstavnicima struke dobija se dojam da je riječ o “vernakularnom” amaterskom izrazu, mahom stoga što se njegov kredibilitet ne potvrđuje teorijskim aparatom kakav je primjerice slojevita i fragmentirana estetika 1990-ih pronašla u dekonstrukcijskoj teoriji dizajna. On nema ni supkulturnog priključka nalik onome koji obnovljeno zanimanje za goticu duguje desetljećima njezine opstojnosti unutar heavy metal i hip-hop zajednica.

Nitko, međutim, ne dvoji o izvrsnosti vodećih suvremenih tipografa-ilustratora poput kanađanke Marian Bantjes ili britanskog dizajnera Si Scotta, koji vijugave botaničke ukrase izrađuju vještinom usporedivom s drevnom tradicijom iluminacije rukopisa. U Scottovim crtežima tušem snažno se osjeća duh fin de siecle genija Aubreya Beardsleya, filtriran iskustvom Art Nouveau obnove 1970-ih godina, koja je Tiffany lampe i reprinte plakata Alphonsa Muche učinila u to vrijeme obveznim artiklom ukusno opremljenih domova. Njegovi rasplamsani hibridi slova i slike, građeni na modernističkoj matrici pisama poput Akzidenz Groteska i Helvetice, grafički su ekvivalent izloženih primjera u arhitekturi i industrijskom dizajnu kod kojih se na tvrdom modernističkom obrascu parazitski nastanjuje botanički ornament.

Sinkronicitet pojavljivanja ove teme u različitim aspektima suvremene vizualne kulture pokazuje koliko su naglo ekološka kriza i medijski posredovane sintetičke slike promijenile naš doživljaj prirode, koju danas prije svega određujemo kao mjesto obitavanja potencijalno razornih energija. Nedvojbeno futuristički učinak ovog izraza možemo stoga tumačiti srodnošću s prizorima iz filmova katastrofe u kojima nakon propasti civilizacije današnje metropole prekriva gusti biljni pokrov. Puzavica koja obavija newyorške nebodere u filmu “I am Legend” (2007.) najsvježiji je izdanak takve post-apokaliptične vegetacije. Romantični koncept ukroćene prirode održao se u reklamnoj industriji, koja sa sve većom učestalošću proizvodi spektakularne sintetičke prizore poput vodopada što ga moderni Atlasi konopcima dovlače u gradsku jezgru. Usred takvih bajkovitih slika čini se podjednako prirodno ugledati riječi ispisane razlistalim granjem, kakve pronalazimo primjerice u oglasima za “Janu”.

Nakon što neka nova paradigma opet protjera botanički ornament u rezervat historicizma, radovi Scotta i Bantjes ostat će zasigurno zabilježeni kao važan doprinos oživljavanju tradicije kaligrafije, koja je u mašinskoj eri modernizma pretvorena u ekscentričnost dopuštenu samo majstorima poput pokojnog američkog dizajnera Herba Lubalina. No, moguće je da ćemo tada u njihovim osebujnim rješenjima, koja nepatvorenom ljepotom tako vjerno iskazuju osjećaj sadašnjeg trenutka, prepoznati djela u kojima su kristalizirane sve osobine prvog autentičnog stila 21. stoljeća.

Tekst je originalno objavljen u časopisu za arhitekturu i kulturu Oris br. 51/2008.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook