IN MEMORIAM: ŽELJKO BORČIĆ (1942. – 2015.)

Objavljeno: 16.02.2015.

U četvrtak, 12. 2. u 73. godini života preminuo je grafički dizajner, likovni umjetnik i fotograf Željko Borčić. Hrvatsko dizajnersko društvo izražava sućut članovima njegove obitelji i prisjeća se njegove iznimno važne uloge u kontekstu dizajna vizualnih komunikacija posljednjih 45 godina.

Prvi svjetski psihokibernetički super autoportret, plakat za samostalnu izložbu, sitotisak, 70 x 100 cm, fotografija: Enes Midžić, Galerija SC, Zagreb 1973.

Prvi svjetski psihokibernetički super autoportret, plakat za samostalnu izložbu, sitotisak, 70 x 100 cm, fotografija: Enes Midžić, Galerija SC, Zagreb 1973.

Iz fundusa galerije Benko Horvat plakat izložbe sitotisak, 70 x 100 cm, fotografija: Slobodan Tadić-Tec, Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb 1981.

Iz fundusa galerije Benko Horvat plakat izložbe sitotisak, 70 x 100 cm, fotografija: Slobodan Tadić-Tec, Galerija primitivne umjetnosti, Zagreb 1981.

Promo materijal za &TD,Teatar &TD., Zagreb

Promo materijal za &TD,Teatar &TD., Zagreb

Theater '70 / Explorations in Improvisations, plakat predstave, sitotisak, 70 x 100 cm, University of the Pacific Players, USA 1974.

Theater '70 / Explorations in Improvisations, plakat predstave, sitotisak, 70 x 100 cm, University of the Pacific Players, USA 1974.

Lahor sapun i deodoranti, ambalaža, Saponia d.d., Osijek 1970./73.

Lahor sapun i deodoranti, ambalaža, Saponia d.d., Osijek 1970./73.

Ledo znak i logotip, suradnik: Vjekoslav Ivezić, Apel agencija, Zagreb 1980.

Ledo znak i logotip, suradnik: Vjekoslav Ivezić, Apel agencija, Zagreb 1980.

Bajadera praline, ambalaža, ilustracija: Mimi Hoffer, Jadran Film Promocija, Zagreb Kraš d.d., Zagreb, 1980.

Bajadera praline, ambalaža, ilustracija: Mimi Hoffer, Jadran Film Promocija, Zagreb Kraš d.d., Zagreb, 1980.

.

.

Autorski opus Željka Borčića karakterizira zavidno širok raspon aktivnosti kojima je tijekom više od četiri desetljeća dotaknuo ne samo neke od najvažnijih dizajnerskih, nego i umjetničkih tema svog vremena. Riječ je o profesionalnoj i ljudskoj otvorenosti kakva je mogla s lakoćom dotaknuti krajnosti – od iznimno osobnih, autoreferencijalnih radova do stroge impersonalne utilitarnosti velikih oglašivačkih kampanja, od konceptualne umjetnosti i hepeninga do zavodljivih ambalaža proizvoda masovne potrošnje, od spontanih istraživanja u fotografskom mediju do ikoničke jezgrovitosti znakova i identiteta komercijalnih tvrtki i institucija.

Željko Borčić stupa na scenu 1970. povratkom u Zagreb sa školovanja u Montrealu na Sir George Williams University, ali i stečenim iskustvom ne samo grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija koje je studirao, nego i arhitekture (kroz suradnju s Vjenceslavom Richterom), i likovne umjetnosti na tragu geometrijske apstrakcije i op-arta. Kroz čitavu karijeru Željko Borčić je dosta putovao, upoznajući neke od najznačajnijih internacionalnih grafičkih dizajnera, te je strastveno nastojao biti upućen u aktualne tokove svjetske dizajnerske produkcije. Na početku karijere ta se njegova informiranost međunarodnom scenom sretno povezala s dinamičnom i propulzivnom atmosferom domaćeg dizajna i vizualne umjetnosti kraja 60-ih i početka 70-ih godina, koja je odnjegovala niz autora od Mihajla Arsovskog i Borisa Bućana do nove generacije koju zastupaju, među ostalima Zoran Pavlović, Boris Ljubičić, Davor Tomičić i sam Borčić. Te nove autorske osobnosti, ali i novo poimanje statusa i uloge profesionalnog dizajnera, odnjegovali su se u neposrednom doticaju sa ondašnjom snažnom i progresivnom kulturnom scenom, a Željko Borčić približio joj se ne samo kao dizajner nego i kao njen aktivan protagonist, gotovo pa insajder.

Sedamdesetih godina, naime, realizira nekoliko izložbi i akcija kojima ravnopravno participira u važnom fenomenu tzv. nove umjetničke prakse, među kojima je najvažnija „Prvi svjetski psiho-kibernetički superautoportret“. Ova izložbena instalacija, koja na jednom mjestu sublimira osobna iskustva, materijalne tragove, artefakte iz svakodnevnog života, forenzički iscrpnu dokumentaciju svake, pa i najbanalnije svakodnevne aktivnosti, zauzima važno mjesto u kontekstu konceptualnih umjetničkih praksi 70-ih godina. Iako puna revalorizacija Borčićevog rada u ovom području tek treba uslijediti (ponajprije zbog diskontinuiteta, jer se Borčić ubrzo koncentrira isključivo na grafički dizajn i fotografiju), ona je najavila autorov senzibilitet za prepoznavanje značaja anonimnih svakodnevnih predmeta, radnji i situacija, prije svega u fotografiji. Tijekom sedamdesetih intenzivno se posvetio dizajniranju plakata, pozivnica i publikacija za kulturnu scenu, ponajviše u domeni kazališta (Teatar &TD), likovnosti (Novine Galerije SC, različiti plakati za izložbe i revijalne manifestacije) i omladinske kulture (Studentski list) iz kojih nerijetko progovara Borčićev humor, ironija, samosvjestan autorski rukopis, razigrana upotreba tipografije i svojevrsni pop-senzibilitet, a povremeno i drska autoreferencijalnost (npr. plakat „Iz fundusa Galerije Benko Horvat“, Galerija primitivne umjetnosti 1981.).

Borčićev rad za velike tvrtke počinje praktički paralelno, već ranih sedamdesetih intenzivno surađuje s osječkom Saponijom za koje dizajnira oglase i ambalaže (primjerice Lahor, Zirodent), da bi se kroz osamdesete u potpunosti profilirao kao jedan od najzanimljivijih i najproduktivnijih autora upravo u tom području. Prelistavajući onodobne osvrte na dizajnersku produkciju, Borčićev se primjer često navodi kao ogledan za visoki standard oblikovanja ambalaže nasuprot moru beskrvnih rješenja koja su karakterizirala ondašnje tržište. O tome, međutim, još više govori njihova dugotrajna perzistenost, pa i činjenica da su se mnogi od proizvoda kojima je ovaj dizajner dao lice čvrsto usadili u kolektivnu memoriju – od već spomenutih Saponijinih linija, preko Kraševih delicija (Bajadera, Petit Beurre), do Leda (ukupni vizualni identitet, ambalaže sladoleda).

Osamdesetih počinje i višedesetljetni rad za domaću duhansku industriju, za koju je Borčić, kroz identitete i pakiranja, postavio i danas itekako referentan standard. Rastući angažmani u korporativnom oglašavanju neizbježno su od samostalnog dizajnerskog posla doveli do jednog od prvih lokalnih velikih dizajnerskih studija (Graffiti dizajn) koji je mogao nositi vrlo kompleksne oglašivačke kampanje. Za sve to vrijeme Borčić je zadovoljstvo nalazio i u malim, osobnim projektima, kao što su serije polaroid fotografija u kojima se poigrava sa samom kemijskom strukturom fotografske slike, ili čak umjetničke razrade grafičkih uzoraka kakve je upotrebljavao u dizajnu, re-aproprirajući ih natrag u osobni umjetnički izričaj. Željko Borčić je tijekom svoje karijere dizajnera vizualnih komunikacija aktivno sudjelovao i u samoorganizaciji unutar dizajnerske zajednice, te je jedan od suosnivača ZGRAF-a i pokretača Hrvatskog dizajnerskog društva, čiji je bio i predsjednik početkom 2000-ih godina.

Marko Golub




Biografija:
Željko Borčić diplomirao je grafički dizajn i vizualne komunikacije na ‘Sir George Williams University’ 1969. godine u Montrealu. Profesionalnu karijeru grafičkog dizajnera započeo je povratkom u Zagreb 1970. Vizualni identiteti, trgovačke marke i ambalaže brojnih institucija i tvrtki na kojima je radio, od kojih su neki stari i preko trideset godina i nadalje odolijevaju modnim trendovima profesije. Za Saponiju je radio 15 godina, za Dukat 12 godina, za Ledo 11 godina, za Coca-Colu SEE 10 godina, a za TDR 27 godina. Od 1970. pa do danas intenzivno se bavio i drugim kreativnim područjima umjetnosti, kao što su arhitektura, kazališna, filmska i TV scenografija i kostimografija, umjetnička fotografija i Polaroid fotografija, umjetnički dokumentarni film, konceptualna umjetnost i slikarstvo. Dobitnik je niz domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, a radovi su mu objavljeni u nizu publikacija u Hrvatskoj i svijetu. Tijekom svoje 45 godišnje profesionalne karijere vodio je Studio Borčić, Synthesis, Grafiti Dizajn i Trans-ID, a bio je i voditelj poslova grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija u agencijama: Vjesnik AM, Apel, Jadran film promocija i McCann Erickson. U mirovini se uglavnom bavio svojim osobnim istraživanjima na području grafike i fotografije, a povremeno i pokojim omiljenijim projektom iz područja grafičkog dizajna. Borčić je jedan od suosnivača ZGRAF-a i Hrvatskog dizajnerskog društva, te Art Directors Cluba Ljubljana i Zagreb. Član je HDLU-a, ULUPUH-a i HDD-a čiji je bio i predsjednik početkom dvijetisućitih godina, te Co-Design Worldwidea.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook