BOGDAN BUDIMIROV: DIZAJN (21. 1. – 7. 2. 2015.)

Objavljeno: 15.01.2015.


U srijedu, 21. 1. 2015. u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba BOGDANA BUDIMIROVA, dobitnika Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo u 2014. Izložba je zamišljena kao koncizan uvid u rad ovog iznimnog autora, te je strukturirana kroz dva prepletena segmenta. Jedan je edukativnog karaktera i posvećen projektantskim metodologijama koje je Budimirov istraživao kroz arhitektonske i dizajnerske radove, dok drugi prikazuje prikupljene ključne originalne predmete produkt dizajna i radne makete. Kustos izložbe je Maroje Mrduljaš, sa suradnicima Borisom Vidakovićem i Markom Golubom. Izložba se oslanja na knjigu Bogadn Budimirov: U prvom licu koju je uredio Vladimir Mattioni.

Četvrt vlade i parlamenta, Bonn, natječajni projekt (koautori: Ulrich Ensinger, Herbert Groethuysen, Hans Maurer, Kurt Richter, Werner Wirsing), 1974.

Četvrt vlade i parlamenta, Bonn, natječajni projekt (koautori: Ulrich Ensinger, Herbert Groethuysen, Hans Maurer, Kurt Richter, Werner Wirsing), 1974.

Crtaći stol Moya, 1980.

Crtaći stol Moya, 1980.

Crtaći stol Moya, 1980.

Sistem prefabricirane drvene kuće Spačva (koautori Željko Solar, Vladimir Robotić, Zlatko Žokalj), 1964.

Sistem prefabricirane drvene kuće Spačva (koautori Željko Solar, Vladimir Robotić, Zlatko Žokalj), 1964.

Sistem industrijske prefabrikacije YU-61 (koautori Željko Solar, Dragutin Stilinović), 1961.

Sistem industrijske prefabrikacije YU-61 (koautori Željko Solar, Dragutin Stilinović), 1961.

Bundesbauten, 1974, maketa

Bundesbauten, 1974, maketa

Stolica od elastične ploče

Stolica od elastične ploče

Bogdan Budimirov nadilazi uže disciplinarne okvire i pojednostavljeno shvaćenu poziciju arhitekta i dizajnera kao „stvaratelja oblika“. Šest desetljeća njegovog aktivnog istraživačkog rada u različitim mjerilima: od crtaće ploče do aerodroma, treba interpretirati u svjetlu nastojanja da se moderno sistemsko mišljenje i integracija znanja uključe u logiku projektiranja. Budimirov ulazi u praksu još kao student, u dinamičnom kontekstu urbane ekspanzije i industrijalizacije u socijalističkoj Jugoslaviji nakon 2. svjetskog rata. Milje zemlje u obnovi i razvoju je plodan za Budimirova, homo fabera zainteresiranog za metode racionalne organizacije i angažiranja svih raspoloživih, a oskudnih resursa. Radoznao i poduzetan Budimirov iskustva empirijski sabire proučavajući druge proizvodne grane i traži modele korjenite reforme građevinske industrije. U suradnji sa Željkom Solarom, Dragutinom Stilinovićem i drugima razvija nekoliko sistema prefabrikacije, među kojima je najuspješniji YU-61. Suočeni sa zadatkom projektiranja „za velike brojeve“, Budimirov i suradnici ne oblikuju građevinu kao izdvojeni objekt sa specifičnom „formom, funkcijom i konstrukcijom“, nego projektiraju čitav proces serijske, industrijske proizvodnje i održavanja građevine te uzimaju u obzir i ekonomske aspekte i plasman proizvoda na tržište. „Forma, funkcija i konstrukcija“ se apstrahiraju u set građevinskih elemenata optimiziranih za proizvodni proces, pri čemu se ne kompromitiraju estetske i uporabne kvalitete nego pragmatično uravnotežuju omjeri uloženog i dobivenog. Koncizna arhitektura „srebrnih gradova“ u Zapruđu, Borongaju, Remetincu i drugdje djelovala je futuristički, no razlog tome nije samo blještavilo njihove aluminisko-staklene ovojnice, već činjenica da su te kuće osmišljene i izvedene prema tada sasvim novim proizvodnim principima i investicijskim zahtjevima. Istraživanje masovne proizvodnje arhitekture Budimirov i suradnici nastavljaju u sistemima skladnih prefabriciranih drvenih turističkih bungalova i obiteljskih kuća za tvrke Jugomont, Spačva, Marles i druge od kojih su mnoge još i danas u funkciji, te sistem SPIG industrijske proizvodnje čeličnih zgrada.

Paralelno s projektima velikog mjerila i rada s velikim građevinskim poduzećima, Budimirov eksperimentira i u području oblikovanja proizvoda (u to vrijeme se još ne koristi pojam «dizajn»). U istraživanju primjene elastičnih ploča (projekti stolice) do izražaja dolazi Budimirovljevo izvrsno, gotovo intuitivno razumijevanje statike i „rada konstrukcije“, dok rane varijante crtaćih stolova proizlaze iz vlastitog, proživljenog iskustva. Elastična ploha za sjedenje ujedno je i prvi patent Budimirova, a uslijedit će više registriranih patenata u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Velikoj Britaniji i Hrvatskoj. 1950-ih i 1960-ih u racionalna integracija industrije i oblikovanja okoline u svim mjerilima jedna je od ključnih tema diskusije o društvenom razvoju u Hrvatskoj i Jugoslaviji ali i u internacionalnom kontekstu. Budimirov je uspješan akter tog „industrijskog zaokreta“ koji je u ovdašnjoj sredini samo parcijalno ostvaren.

Od druge polovice 1960-ih, Budimirov rad nastavlja u Münchenu u Saveznoj republici Njemačkoj, u drugačijem tehnološkom i ekonomskom miljeu. Radeći u velikim biroima i na opsežnim projektima poput Velesajma u Nürmbergu, aerodroma u Münchenu i drugima, Budimirov dalje razvija interes za prefabrikaciju ali i za specifične teme operativne organizacije projektiranja, komunikacije i protoka informacija od biroa prema gradilištu i natrag, u vremenu u kojem primjena računala u arhitekturi još nije bila intenzivna. Konvencionalne historiografije arhitekture i dizajna uglavnom se ne bave procesima projektiranja i tek će neka buduća istraživanja procedura i protokola proizvodnje projektne dokumentacije pokazati invencije na tom području kojem je Budimirov dao vrijedan doprinos. Dok je u Hrvatskoj rad Budimirova uglavnom vezan za stanovanje, u Njemačkoj je angažiran na prostorno-organizacijski vrlo složenim projektima koji zahtijevaju inovativne koncepte. Tako je projekt za kompleks zgrade vlade i ministarstava Savezne republike Njemačke osmišljen u vidu trodiomenzionalne matrice komunikacija i instalacija koja integrira sve ostale elemente programa. Projekti Budimirova nisu predstavljali slikovitu eksplikaciju tehnologije, kao što je to bio slučaj u brojnim projektima nadolazeće „high-tech“ arhitekure, nego su bili otvoreni, fleksbilni sistemi učinkoviti poput uređaja i sposobni prihvatiti strukturalni rast i promjene.

Od sredine 1970-ih godina Budimirov se vraća dizajnu produkata, u prvom redu specijaliziranog namještaja i opreme. Uređuje fotografske studije, interijere, radi na pojedinačnim produktima, te dizajnira tržišno vrlo uspješni fleksibilni crtaći stol Moya po kojem je vjerojatno najpoznatiji kao dizajner u užem smislu riječi i za kojeg dobiva i prestižnu nagradu Gute Industrieform (Dobar industrijski oblik) 1982 u Hanoveru. Osmišljen na temelju odličnog uvida u potrebe korisnika, crtaći stol je jednostavan za manipulaciju i ergonomski prilagođen radnom procesu crtanja, a fleksibilnost je osigurana efikasnom i racionalnom konstrukcijom i uravnoteženim statičkim odnosima elemenata..Uslijedio je sistem prateće opreme za kompletiranje čitavog arhitektonskog ureda: pokretni multifunkcionalni ormar-stolić, manje crtaće daske, paralelogramska ravnala i drugi elementi rađeni u malim serijama ili unikatno. I u „komornijem“ mjerilu i manjim serijama, Budimirov projektira sistemski: koristi modularnu koordinaciju, razrađuje varijante detalja, razvija fleksibilne koncepcije i od početka razvoja razmišlja o plasmanu na tržište. Odgovor na zahtjeve za odmakom od „industrijske“ modernističke estetike koji jačaju 1980-ih Budimirov pronalazi u taktilnim svojstvima materijala, u prvom redu drva, i njihovoj obradi.

Po povratku u Hrvatsku 1988. Budimirov se nastavlja baviti dizajnom i radi kao konzultant za specifične arhitektonske konstrukcije. Njegov aktualni projekt je vlastita kuća koja je pred dovršetkom: razumna u mjerilu, gotovo klasicistička po smirenom ritmu i eleganciji proporcija, tradicionalna u referenci na jednostavnu vernakularnu organizaciju tlocrta, moderna po tehnologiji gradnje i prostornoj otvorenosti, suvremena po energetskoj učinkovitosti, individualna po prilagođenosti specifičnim potrebama korisnika, autentična po koncepciji. Sve te kvalitete sublimat su nataloženih desetljeća iskustva i provjera znanja u teoriji i praksi. Progresivni program modernizma u dizajnu tražio je od stvaraoca-inovatora uključenost u tehnološka i ekonomska pitanja na putu prema ukidanju disciplinarnih granica između kulture, znanosti i tehnologije. Totalna koordinacija proizvodnje materijalnog okoliša pokazala se političkom utopijom, a dilema koju je artikulirao Cedric Price pitanjem: „tehnologija je odgovor, no što je pitanje?“ ostaje otvorena. No etička, pa i estetska dimenzija integralnog projektiranja koja inzistira na utemeljenosti odluka u racionalnim (i razumnim) argumentima je još uvijek aktualna. Zato su metode, znanje i vrijednosti koje Budimirov razvija i zastupa u najmanju ruku jednako važni kao i njegovi realizirani radovi.

Maroje Mrduljaš



Bodan Budimirov – Dizajn
21. 1. 2015 – 7. 2. 2015.


Kustos: Maroje Mrduljaš
Ko-kustosi: Boris Vidaković, Marko Golub
Grafički dizajn: Lana Grahek
Suradnica: Ana Marija Habjan

Korišteni su isječci iz dokumentarnog filma iz serijala Suvremenici: Bogdan Budimirov
Dokumentarna produkcija Hrt-a
proizvodnja 2014./2015.
urednica i redateljica: Ana Marija Habjan
scenaristice: Tamara Bjažić Klarin i Ana Marija Habjan
snimatelj: Mario Britvić
montažerka: Iva Blašković
producentica: Sunčana Hrvatin Kunić

HDD galerija / Hrvatsko dizajnersko društvo

Voditelj galerije: Marko Golub
Pon – pet 10 – 20h
Subotom 10 – 15h
www.dizajn.hr

Sponzori tiska:
Cerovski print boutique
Ars kopija

Program HDD galerije podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb. Izložba je sufinancirana sredstvima zaklade Kultura Nova.

Izložba je priređena povodom Nagrade HDD-a za životno djelo Bogdanu Budimirovu 2014. Zahvaljujemo Bogdanu Budimirovu na svesrdnoj pomoći, Vladimiru Mattioniju na ustupljenim digitaliziranim materijalima i savjetima, HRT-u na ustupljenim video materijalima te maketarnici Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook