KULTURA PROMJENE: Identitet su ljudi

Autori: Marko Golub, Hrvoje Živčić, Dario Dević

"Iako smo se u Studentskom centru mogli nasloniti na dobru praksu i jaku tradiciju dizajnerskih rukopisa koji su zadužili domaću kulturu, odlučili smo se za otvoreni pristup koji nas je prije svega povezivao sa scenom vrlo mladih dizajnera kako bismo kasnije mogli razvijati dugoročnije suradnje. Ugrađeni rizik u izboru mladih dizajnera višestruko se isplatio" - Razgovarali: MARKO GOLUB, HRVOJE ŽIVČIĆ, DARIO DEVIĆ

U sklopu pripremanja izložbe „Dizajniranje SC-a“ Hrvoja Živčića i Darija Devića, koja se fokusirala upravo na rad ovog dizajnerskog dvojca za različita događanja, predstave, festivale i druge programe u sklopu Studentskog centra, pokušali smo zabilježiti i to kako cijelu suradnju vide sami klijenti – Kultura promjene SC-a. Ovaj razgovor objavljen je u katalogu izložbe, uz dva predgovora i reprodukcije izloženih radova.

Kako izgleda vaša suradnja s dizajnerima, što očekujete od njih i koliko im slobode dajete?

Načela rada i suradnje s dizajnerima Kulture promjene Studentskog centra jednaka su onima koje primjenjujemo u radu sa svim drugim suradnicima. Individualizirani pristup podrazumijeva veliku slobodu za dizajnere, ali i autore. Na samom početku projekta ne postavljamo uvjete i ne dajemo ograničavajuće smjernice, ali razvijamo odnos. Na dizajnerima je da nađu model suradnje s autorima projekata za koje se oblikuje materijal i da unutar onog što autor projekta želi komunicirati i onoga što se mora komunicirati, nađu prostor za vlastite, ponekad čak i od samog projekta, nezavisne ideje. Pa našem iskustvu ovaj način rada pokazao se uspješnim, a vrlo često i nadmaši očekivanja, jer se dogodi da dizajnerske ideje nadahnu rad unutar samog projekta. Iako smo se u Studentskom centru mogli nasloniti na dobru praksu i jaku tradiciju dizajnerskih rukopisa koji su zadužili domaću kulturu, odlučili smo se za otvoreni pristup koji nas je prije svega povezivao sa scenom vrlo mladih dizajnera kako bismo kasnije mogli razvijati dugoročnije suradnje. Ugrađeni rizik u izboru mladih dizajnera višestruko se isplatio.

Možete li dati neke primjere?

Dobar primjer je suradnja na vizualima za Ganz novi festival, koji već četvrtu godinu rade Dario&Hrvoje. Naše upute za prvi festivalski vizual bile su minimalne i čim su nam predložili svoje rješenje, odmah smo se oduševili. Plakat se mogao koristiti s obje strane, a kroz otvor u sredini informacije s druge strane plakata dolazile su u centar prednje, ukazujući na „proboj ganz novih autora“. Festival je u jednoj mjeri postao jako prepoznatljiv upravo zbog svog plakata (za koji su dizajneri dobili nagradu Silver Bra u kategoriji Cut through – Outdoor na festivalu Magdalena u Sloveniji), a nama se toliko svidio da smo otvor u sredini kao element htjeli primjeniti na sve ostale programe SC-a te godine, s idejom dizajna koji se poput virusa širi na ostale programe iste institucije i doprinosi ujedinjavanju svih sadržaja. Iako se nismo uspjeli dogovoriti oko realizacije te ideje, naredne smo ih godine nagovorili da ponovno iskoriste element središnjeg otvora na plakatu, tako da je glavna ideja vizuala ostala nepromijenjena ali su formati svih vizuala udvostručeni prateći razvoj samog festivala koji je te godine imao dvostruko više programa nego prethodne. Treće smo godine također htjeli zadržati središnji otvor kao prepoznatljivi element festivalskih vizuala, ali su D&H željeli novi izazov i tražili od nas specifičnije upute. Inzistiranje na tom elementu vizuala za nas je govorilo o potrebi da ono što je dobro i što funkcionira dodatno gradimo i razvijamo, te da već viđeno ne mora nužno biti i „potrošeno“, posebno ako se uzme u obzir mala naklada Ganzovih plakata i činjenica da SC nije korporacija koja na raspolaganju ima ogromne budžete za promociju. U našim daljnjim razgovorima, dizajneri su se uhvatili za programsku liniju festivala „staro dobro je uvijek ganz novo“ i pristali ponovo koristiti otvor. Koristeći stare fontove Arsovskog i službeni font Ganz novog festivala kroz različite formate festivalskih promotivnih materijala ispitivali su načine kolizije starog i novog.

Četvrtu godinu smo odustali od središnjeg otvora a vizuale smo željeli iskoristiti da ponovno vratimo fokus na sam prostor SC-a, nedavni dovršetak obnove Francuskog paviljona te vanjskih prostora i fasada SC-a, kao i na činjenicu da upravo (kulturni) programi daju živost i prepoznatljivost nekom prostoru. Referirajući se na dizajn koji su D&H, promišljajući prostor SC-a, napravili za jedan drugi projekt, željeli smo da se o prostoru SC-a ne razmišlja isključivo u smjeru stalno iste, negativne (shopping centar) budućnosti, već da u fokusu bude razvijanje svijesti o uvijek prisutnom supostojanju više različitih mogućih budućnosti, koje se u konačnici oblikuju prema onome što kao programatori, dizajneri i građani postavimo u taj zajednički prostor. Ideja koju su nam naposljetku ponudili zadržala je središnji otvor na plakatu, koji više nije spajao dvije do tada funkcionalne strane plakata, već se koristila samo prednja strana, dok su korisnici središnji otvor mogli nadopunjavati letcima i programskim knjižicama festivala razrađenim u 18 različitih varijanti moguće budućnosti trokuta SC-a. Tim pojedinačnim pristupom plakatima, gdje svatko od korisnika sam izabire kakvu će budućnost postaviti u središnji otvor plakata, D&H su dodatno naglasili mogućnost participacije u upravljanju i dizajniranju naše vlastite stvarnosti. Često se u našoj suradnji događalo da bi naše početne ideje provukli kroz svoj filter, natjerali nas da ih bolje formuliramo, zatim ih dodatno obogatili i razvili, te time naposljetku nerijetko utjecali i na cjelokupnu promociju projekata.

Kako vidite doprinos kontinuirane suradnje s dizajnerima u stvaranju prepoznatljivosti SC-a i njegovih programa?

Otvorenost promjeni, znatiželja i eksperimentiranje kroz dugoročnu suradnju, na kraju su rezultirali i prepoznavanjem. Prije svega, potrebno je naglasiti da smo s Dorom Budor i Majom Čule i Dariom i Hrvojem imali veliku sreću, jer su uspjeh suradnje s njima i zadovoljstvo tom suradnjom, velikim dijelom produkt njihove kreativnosti i sposobnosti. Naime, riječ je autorskim osobnostima s kojima je svaka suradnja avantura i svaki rezultat čini razliku koju svi dugo pamtimo. Vjerujemo da ju pamte i oni koji to promatraju izvana. I dalje smo otvoreni za nove dijaloge te planiramo započeti novu komunikaciju s novim autorima početkom slijedeće godine. Nadamo se da će se kvalitetni niz nastaviti.

Kako gledate na tradiciju dizajna u SC-u od 60-ih do danas? Mislite li da postoji neki kontinuitet u tome?


Da, postoji, iako možda tako ne djeluje na prvi pogled jer su se načela i koncepcije promjenile. Većina institucija i dalje djeluje po načelima iz 60-ih, ali pomak koji manje naglašava produkcijsku kuću, a više individualne projekte, zapravo je samo pomak u vremenskom poimanju stvarnosti i može se gladati kao kontinuitet. Uostalom, kontinuitet je bolje pratiti kroz evaluaciju kvalitete, a SC uz manje prekide ima upravo to.

Što po vama određuje identitet programa Kulture promjene SC-a s obzirom da je sačinjen od toliko različitih sadržaja za koje pak materijale oblikuju razni dizajneri?


Identitet mjesta događaja, dakle Studentskog centra, i programske koncepcije Kulture promjene određuju ljudi. Individualci i individualni projekti kojima pokušavamo u fokus staviti jednostavnu činjenicu: ljudi su ti koji čine predstave, filmove, glazbu, plakate, knjige, mjesta i institucije dobrim ili lošim. Naime, ljudi su ti koji imaju i stoje iza ideje.

Ostale intervjue pogledajte ovdje: http://dizajn.hr/?id=dizajn_diskurs

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook