49. zagrebački salon

Objavljeno: 25.04.2014.

ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti objavljuje Natječaj za prijavu radova za 49. zagrebački salon primijenjene umjetnosti i dizajna, 2014. na temu Pomicanje granica – komunikacija i nova mobilnost

Vrijeme održavanja: 17. lipnja – 3. srpnja 2014.

Mjesta održavanja:
• Tehnički muzej, Savska 18, Zagreb – centralna izložba: Pomicanje granica – komunikacija i nova mobilnost
• Galerija Karas, Praška 4, Zagreb – prateća izložba: Komunikacijski kodovi i greške u komunikaciji
• Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb – prateća izložba: Laboratorij nove stvarnosti / distorzije

Rok za prijavu: 14. svibnja 2014.

Zagrebački salon, kojeg je 1965. utemeljila Skupština grada Zagreba, renomirana je nacionalna izložba recentnih likovnih ostvarenja – godišnja smotra suvremenog umjetničkog stvaralaštva posvećena naizmjence vizualnim umjetnostima, arhitekturi i urbanizmu, odnosno primijenjenim umjetnostima i dizajnu.

Središnja tema ovogodišnjeg Salona posvećenog primijenjenim umjetnostima i dizajnu je Pomicanje granica – komunikacija i nova mobilnost.

Granice u umjetnosti imaju široko i slojevito značenje. Pod granicama općenito podrazumijevamo fizičke ili mentalne zapreke. Granice postoje u svim područjima djelovanja. One asociraju na razdvajanje – ali i na svojevrsno spajanje pojedinaca i naroda. One mogu biti barijera, ali i poveznica. Mogu značiti mentalnu zakočenost, ali i izolaciju u vremenu i prostoru. Kategorija granice može dati sigurnost i zaštićenost privatnosti, ali može značiti i nesnošljivost i nedostatak komunikacije. Umjetnici su se uvijek među prvima borili za pomicanje granica. A kad je to bilo izboreno, donijelo je i uspostavu drukčijih odnosa. Umjetničkih – i unutar toga medijskih, perceptivnih, značenjskih. Ali i šire: socijalnih, društvenih, mentalnih, komunikacijskih...Donijelo je širenje, spajanje, povezivanje. Isto tako, suradnju, zajedničko djelovanje i razumijevanje, ali i otvorenu mogućnost intervencije u svakodnevicu, te kritičko djelovanje. Najposlije, donijelo je „umjetnost direktnog kontakta“ - „umjetnost u pokretu“ i „umjetnost u prolazu“, „nosivu umjetnost“ i „mobilnu umjetnost“, rušenje normi, aktivnost publike, te „umjetnost na javnim mjestima“. U suvremenoj primijenjenoj umjetnosti i dizajnu, unatoč prisutnoj uporabnosti, pomicanje granica pomaklo je ne samo strategije, reprogramiralo red vrijednosti i pristup primijenjenim umjetnostima i dizajnu, nego i repozicioniralo ulogu umjetnika i dizajnera. Jer samo vladanje metjeom i izrada praktičnih uporabnih predmeta danas više nisu dovoljni, već se uz to traži i aktivno društveno djelovanje umjetnika, interveniranje u svakodnevicu, propitivanje, kritiziranje, odnosno, u cjelini, preispitivanje društvenog, ekonomskog i političkog konteksta u kojem on stvara i svojim umjetničkim radom ostvaruje komunikaciju. Što sve dokazuje da njegovo stvaralaštvo osim individualne ima i važnu društvenu dimenziju. Ali i odgovornost. Odgovornost prema sadašnjosti, prema prošlosti i prema budućnosti (još se Josef Beuys zalagao za „događanje umjetnosti“ i za njezinu društvenu funkciju). Za suvremenu primijenjenu umjetnost i dizajn pomicanje granica znači širenje područja djelovanja, odmicanje od klasične i vizualno neosmišljene utilitarnosti, te doticanje i spajanje ne samo s ostalim umjetničkim disciplinama i medijima, nego i s drugim čovjekovim djelatnostima. Sve to, dakako, zbog stvaralačke i istraživačke potrebe za širinom i punoćom simbiotičkog intermedijskog, interdisciplinarnog i multimedijskog izričaja (uspostave svojevrsnog istraživačkog laboratorija), što je u suglasju s današnjom suvremenom umjetničkom praksom. Ali prije svega zbog djelovanja u širokim socijalno-kulturnim relacijama naše svakodnevice i u konkretnim životnim situacijama. A tu su primijenjena umjetnost i dizajn direktno uronjeni, pa zato mogu i direktno djelovati – i pritom brzo uočavati probleme. Ono što mnogi danas spominju kao problematike suvremenog društva su odgovornost prema prošlosti i očuvanje vrijednosti, ali iznad svega problemi u komunikaciji - greške i „šumovi“; nerazumijevanja; te uz to odašiljanje nedovoljno uvjerljivih, ili nerazumljivih komunikacijskih signala. A to zasigurno utječe na suživot, suradnju i odnose u zajednici. Privilegija suvremene primijenjene umjetnosti je da u svakodnevnom životu, u javnim i otvorenim prostorima, koristeći utilitarnost kao komunikacijsku točku dodira i kao vizualni manevar, može uspostaviti komunikacijsku protočnost, pa kroz lako čitljivi kôd vizualno kontaktirati, a onda aktivirati i društveno intervenirati. Jer u današnje vrijeme, jedini održivi model umjetnosti, pogotovo one primijenjene i dizajna, je njezin suživot s društvom, izazivanje društvene reakcije i očekivanje društvenog komentara. (Višnja Slavica Gabout)

više na linku

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook