'Collateral Damage' - uvod u izložbu Jonathana Barnbrooka

Autor: Željko Serdarević

Izložba Jonathana Barnbrooka 'Collateral Damage' otvara se u srijedu 21. siječnja 2009. u 19.30 sati u Galeriji PM, Dom HDLU u Zagrebu. Dan kasnije, Barnbrook će u istom prostoru održati predavanje 'Friendly Fire'. Piše: ŽELJKO SERDAREVIĆ



U nagloj početnoj afirmaciji dizajnera Jonathana Barnbrooka važnu ulogu imalo je pojavljivanje njegovih radova u knjizi Ricka Poynora Typography Now (1991.), utjecajnom pregledu tipografskih tendencija na obzoru digitalne epohe. Barnbrookove bastardne tipografije i rani eksperimenti s kompozicijom teksta izvrsno su podržavali Poynorovu tezu o pojavi grafičkog jezika čije je globalno širenje bilo potaknuto novim, digitalnim oruđem. No, svojim izrazito britanskim estetskim senzibilitetom Barnbrook se izdvajao u odnosu na korpus američkih i nizozemskih autora koji su prevladavali u knjizi, od kojih se razlikovao na način sličan onome na koji su se predstavnici britanskog (a posebice škotskog) Art Nouveaua nekada razlikovali od svojih suvremenika s kontinenta.

Za one koji su Barnbrookov rad upoznali još ranih 90-ih, u ozračju uspostave hrvatskoga vizualnog novogovora, njegova ilustracija Kako siješ tako ćeš i žnjeti objavljena u knjizi Illustration Now (1992.) imala je posebnu privlačnost. Jugoslavenska trobojnica s petokrakom, ranije sveprisutni simbol naglo uklonjen iz polja vidljivog, Barnbrooku je poslužila kao osnova za grafičko rješenje koje je odisalo neposrednošću antifašističkih fotomontaža njemačkog umjetnika Johna Heartfielda. Najzačudnija je bila namjena rada — poruku koju su hrvatski dizajneri u to vrijeme pokušavali izraziti antiratnim plakatima prepunim krvi, Barnbrook je uklopio u visoko stilizirani dizajn pregradnih stranica knjige koja s ratom u našoj zemlji nije imala nikakve veze.

Dva desetljeća kasnije, jedinstvena autorska pozicija koju je Barnbrook izgradio u prvim godinama ostala je nepromijenjena. Usporedimo li ilustraciju Kako siješ s novijim radom u kojem je Davidovu zvijezdu na izraelskoj zastavi nadomjestio tlocrtom Pentagona, uviđamo da su njegova oblikovna metodologija i temeljno poimanje grafičkog dizajna kao refleksivne i društveno odgovorne prakse ostali isti. Jedino što se promijenilo jest da su zahvaljujući učestaloj primjeni u tisku, filmu i kompjuterskim igrama Barnbrookove tipografije u međuvremenu postale globalno prepoznatljive, a on sam postupno je ostvario status usporediv s onim njegovih istaknutijih naručitelja poput umjetnika Damiena Hirsta, o čemu svjedoči nedavno objavljivanje opsežne monografije Barnbrook Bible — The Graphic Design of Jonathan Barnbrook.

Premda svoj osebujni pristup dizajnu s uspjehom primjenjuje u različitim medijima vizualnih komunikacija, u rasponu od televizijskih telopa do korporativnih identiteta i umjetničkih monografija, izrada pisama predstavlja jezgru Barnbrookove djelatnosti. Njegove tipografije ekspresivnih oblika i zvučnih imena, često preuzetih iz medicinske ili vojne terminologije, isprva je distribuirala američka slovolivnica Emigre, čija ponuda i danas uključuje njegove najveće uspješnice Mason i Exocet. Arhaični naziv 'slovolivnica' doduše slabo dočarava naelektriziranu atmosferu Emigreovog pionirskog poduhvata, koji je suvremenu tipografiju promicao u paketu sa svjetonazorom u kojem se postmodernistička teorija dekonstrukcije prožimala s dubokom vjerom u oslobađajući potencijal digitalnog oruđa. Suradnja s Emigreom značila je za Barnbrooka proboj u prve redove suvremene tipografije, a njegovi radovi dobili su u ovom okruženju dragocjeni kontekst.

Njegova usredotočenost na simbolički potencijal svakog znaka u abecedi manifestirala se u početnom razdoblju produkcijom raskošnih historicističkih pisama u kojima su neka od slova imala oblik vjerskih i drugih simbola. Obilje ugrađenih kulturalnih referenci učinilo je ove iznimno popularne tipografije privlačnima čak i onima čija su uvjerenja oprečna autorovim — dokaz toga je američka ekstremistička organizacija Aryan Brotherhood, koja u svojim obilježjima koristi Barnbrookov Exocet. Simptomatičan primjer domaće uporabe njegovih ranih pisama pronalazimo u dizajnu serije albuma glazbene skupine Prljavo kazalište objavljenih sredinom 90-ih, u razdoblju njihove najveće okupiranosti nacionalnim temama. Iz današnje perspektive čini se da je upravo dobra prihvaćenost njihovog tadašnjeg logotipa, izrađenog iz Barnbrookova Masona, otvorila vrata današnjoj naglašenoj historizaciji tipografije na izdanjima domovinskih estradnih umjetnika poput M. P. Thompsona.

Godine 1997. Barnbrook pokreće vlastitu slovolivnicu i daje joj ime Virus, komentirajući tako realnost nekontrolirane elektroničke disperzije pisama i upućujući istovremeno na subverzivne aspekte vlastitog bavljenja tipografijom i jezikom. Pojedini noviji projekti Virusa, primjerice nježna pisma Melancholia i Tourette, unatoč bogatstvu ukrasnih elemenata predstavljaju po Barnbrookovim mjerilima konvencionalnije poduhvate već samim time što za razliku od njegovih ranijih tipografija uključuju i mala slova. Vitalnost eksperimentalnog segmenta njegove produkcije pokazuje, međutim, da bavljenje izradom pisama namijenjenih slaganju duljih tekstova nije rezultat promjene smjera nego tek širenje područja interesa. Opstojnost začudne logike i originalnosti njegovog pristupa tipografskom dizajnu demonstrira Prozac — oblo pismo izrađeno svjesnim ograničavanjem broja konstruktivnih elemenata, postupkom proizašlim iz asocijacije na farmaceutski proizvod kojim se teži umanjiti bol izazvan složenošću ljudskog postojanja.

Interes za povijesne oblike pisma, koji do krajnosti dovodi u novijoj tipografiji Infidel, temeljenoj na izvitoperenim oblicima slova iz srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa, Barnbrook tumači vjerovanjem da je u njima upisan kulturalni kôd čitavih civilizacijskih razdoblja. Dijalog s povijesnim obrascima okosnica je svakog bavljenja dizajnom tipografije, no u Barnbrookovu slučaju zapanjuje raznorodnost ishodišnih modela — antički zapisi u kamenu i natpisi na staljinističkim spomenicima pojavljuju se na popisu tipografskih nadahnuća ravnopravno s loše nanesenom Letraset tipografijom sa stranica starih pornografskih časopisa i futurističkim logotipom hrvatske tekstilne tvrtke iz razdoblja socijalizma. Ono što povezuje ove heterogene izvore jest Barnbrookova sposobnost prepoznavanja oblika koji će u njegovoj preradi imati moć aktiviranja subliminalnih vizualnih asocijacija.

Za razliku od drugih vodećih tipografa svoje generacije, koji su istraživanja mahom usmjerili u problem čitljivosti pisama u kontekstu konvergencije tiskanih i elektroničkih medija, Barnbrook u dizajn tipografije uvodi neuobičajene teme poput manipulacije jezikom, neuroze i društvene kontrole, kojima su obilježena i druga područja njegovog rada. Pronalazeći u komunikacijskom potencijalu dizajna lijek za duboki osjećaj nezadovoljstva svijetom, Barnbrook veliki dio energije ulaže u samoinicirane projekte kojima promiče antiglobalističke ideje. Njegov aktivistički angažman pronašao je zadnjih godina odgovarajući okvir u suradnji s kanadskom organizacijom Adbusters, čiji je rad usmjeren protiv medija korporativnog kapitalizma te društvene i ekološke erozije izazvane njihovim djelovanjem.

Riječ 'iluminacija', sa svojim dvostrukim značenjem rasvjetljavanja ali i tehnike ukrašavanja rukopisa, čini se naročito prikladna za imenovanje postupka kojim Barnbrook preuzima grafički oblik jezika korporativne, državne ili crkvene moći te na mjesto očekivanih poruka umeće kritički komentar. Najsvježiji primjer takve subverzivne iluminacije je novogodišnja čestitka Barnbrookova studija s inače zanemarenom izjavom koju je američki predsjednik Bush u svibnju 2008. dao za Jerusalem Post: "Ja ću već daleko odmagliti prije nego što se nađe netko pametan tko će shvatiti što se zapravo dešavalo unutar zidova mog predsjedničkog ureda." Kontrastom zastrašujuće plitkosti Bushovih riječi i Barnbrookova kraljevskog tretmana tipografije predsjednički diskurs se doslovce rasvjetljava kao govor zločinca uvjerenog u sigurnost bijega. Kao i projekt Remember Tibet koji su Barnrnbrook i Pedro Inoue pokrenuli u vrijeme održavanja Olimpijade u Pekingu, čestitka koja stiže nekoliko tjedana prije smjene na američkom vrhu djeluje kao poziv na akciju i nadahnut komentar trenutka, a ne tek isprazna gesta vlastite promocije.

Ideja socijalno osjetljivog 'građanina dizajnera' koju zastupa Barnbrook pronašla je najjasniju artikulaciju u manifestu First Things First (Ken Garland, 1964), čiju je obnovljenu verziju 1999. godine Barnbrook potpisao zajedno s grupom istaknutih dizajnera i teoretičara. Gostujući u Zagrebu kratko po objavljivanju hrvatskog prijevoda manifesta, Barnbrook je pomogao rasplamsati diskusiju o društvenoj odgovornosti dizajnera u vrijeme kada su koncentracija i utjecaj oglašivačkih agencija u našoj zemlji bili na vrhuncu, a rasprava o etici u dizajnerskoj profesiji najpotrebnija. Barnbrook se tom prigodom oduševio našom tipografskom baštinom iz razdoblja socijalizma, te je po uzoru na logotip tvrtke Standard konfekcija koji je 60-ih dizajnirao Vinko Ožić-Pašić izradio pismo orwelovskog naziva DoubleThink.

Nastavak ovog uzajamno poticajnog dijaloga nudi izložba Collateral Damage, koja stiže u Zagreb kao rezultat Barnbrookova neprekinutog kontakta s hrvatskim dizajnerima. Spone s našom zemljom produbile su se stažiranjem Rafaele Dražić u njegovom londonskom studiju — po povratku u domovinu, nadarena splitska dizajnerica poslužila je kao nositelj virusa i popularizator njegove metode rada, a u katalogu nedavne izložbe njenog projekta Unzine Barnbrook se pojavljuje kao autor teksta u kojem daje informiranu procjenu stanja hrvatskog dizajna. Oni koji će u izložbi Collateral Damage prepoznati priliku za uzvraćanje pogleda i evaluaciju Barnbrookova opusa, u ovom će retrospektivnom pregledu pronaći ne samo zanimljiv dokument razvoja njegovog kreativnog postupka nego i uvjerljiv argument jedne izdržljive i sasvim osobite autorske pozicije.

Izložba 'Collateral Damage' trajala je do 10. veljače 2009.
Galerija PM, Dom HDLU, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb
Organizatori izložbe: HDD i HDLU
Organizacija: Lana Cavar, Tatjana Bartaković-Jallard
Koordinacija: Mirjana Jakušić, Željko Mrkšić
Dizajn postava: Barnbrook Design
Pokrovitelj izložbe: Lantea Grupa

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook