'Branimir Donat i vizualna poezija', izložba dodira književnosti, vizualne umjetnosti i dizajna

Autor: Bojan Krištofić

Do 29. travnja u Gliptoteci HAZU traje izložba Branimir Donat i vizualna poezija, otvorena povodom prve obljetnice smrti Branimira Donata (pravim imenom Tvrtko Zane, 1934. – 2010.), poznatog hrvatskog književnog kritičara, esejista, antologičara, organizatora, urednika i izdavača.

Izlošci su preuzeti iz privatne arhive Branimira Donata i Kolekcije Marinko Sudac, i predstavljaju manje-više reprezentativan prikaz bogate produkcije konkretne i vizualne poezije (i njoj srodnih likovnih, odnosno književnih žanrova), uglavnom s prostora bivše Jugoslavije šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uz neke vremenske i geografske izuzetke. Konkretna poezija termin je skovan pedesetih godina prošlog stoljeća, u svrhu definicije nove vrste vizualnog izražavanja na samom rubu nekoliko umjetničkih grana – književnosti, vizualnih umjetnosti i grafičkog dizajna. Premda korijene ima u ranim europskim avangardnim pokretima, poput futurizma, dadaizma i nadrealizma, koji su se u vizualnom i literarnom stvaranju podjednako služili estetskim i simboličkim kvalitetama slovnih znakova, konkretna se poezija kao autonomna i moderna pojava u vizualnim umjetnostima afirmirala međunarodnom izložbom pjesnika i umjetnika 1956. godine u Sao Paolu, Brazil, otkada i datira masovno korištenje novonastalog pojma. Prema prikazanome na izložbi, značajan prilog međunarodnom korpusu konkretne poezije dale su i jugoslavenske zemlje, gdje su prema ovom vidu umjetničkog izražavanja (uz neke istaknute pojedince) svoje djelovanje snažno usmjerile dvije grupe – slovenska grupa OHO i zagrebačka Grupa šestorice autora.

Umjetnik s najvećim brojem samostalnih radova na izložbi je upravo član potonje grupe, Vlado Martek, čiji se rad širi u mnoga područja izvan okvira konkretne poezije; no on je svojim originalnim pristupom ovoj grani umjetnosti dao trajan i važan doprinos. Njegovi radovi vidljivo odudaraju od ostatka izloženih – autor se uglavnom odriče konkretne artikulacije literarnog sadržaja, te forme soneta i klasičnih rima rasteže do krajnjih granica, gdje stihovi postaju slogani, a pjesme prestaju biti književna tvorevina i postaju umjetnički objekti na raskrižju grafike, kiparstva i instalacija. U središtu Martekovih istraživanja ipak je fenomen jezika i duhovito i lucidno poigravanje riječima i značenjima, pri čemu umjetnik riječi koristi kao i bilo koji drugi materijal (papir, olovku, drvo, karton) u razvoju novih, začuđujućih formi. Čini se da je čuđenje emocija koju umjetnik želi prenijeti gledatelju – koliko god Martekovi radovi bili konceptualno promišljeni i racionalno strukturirani, krajnji su rezultat pomalo satirična zapažanja o svijetu koji ga okružuje, i koja mogu utjecati na promjenu gledateljeve percepcije tema poput jezika, umjetnosti i politike. Martek od ostalih umjetnika na izložbi odudara i tehnikama izražavanja – svi su njegovi radovi produkcijski iznimno sirovi, jednostavni, nastali bez ikakvog korištenja digitalnih tehnologija, pa i analognih tiskarskih tehnika.

Martekovi kolege iz grupe OHO, čija je retrospektiva prije nekoliko mjeseci održana u Muzeju suvremene umjetnosti uz sudjelovanje istaknutih članova, bili su skloniji korištenju nekih tradicionalnih medija, poput časopisa, knjiga ili grafičkih mapa, te su redovito izdavali vlastite umjetničke publikacije, čije oblikovanje pokazuje razvijenu svijest o manipulaciji elementima grafičkog dizajna i tiskarskih tehnika. U slučaju radova članova grupe prikazanih na izložbi – Marka Pogačnika i Tomaža Šalamuna i grupi bliskog Iztoka Geistera Plamena literarni predložak konkretne poezije postaje temelj grafičkog oblikovanja, te je verbalni element djela (za razliku od Martekovog pristupa) uglavnom korišten kao sadržaj u vizualnoj igri, gdje kvaliteta dizajna pojedinih publikacija podsjeća i na neke recentne domaće radove, što pokazuje u kolikoj je mjeri grupa OHO djelovala ispred svog vremena.

Istaknuto mjesto na izložbi zauzimaju i radovi srbijanskog autora Attile Csernika iz grupe Bosch+Bosch, koji su najbliži konvencionalnom shvaćanju grafičkog dizajna, u smislu da umjetnik prihvaća medije poput plakata ili tiskarskog sloga, pa čak i table stripa, i podvrgava ih svojoj originalnoj interpretaciji. Grafički iznimno pismeni, Csernikovi radovi neobičnim aranžiranjem tipografije i izborom rezova u kombinaciji s oštrom, rezanom fotografijom kao da anticipiraju neke pristupe dizajnu tiskovina koji će postati dominantni tek ranih devedesetih godina, te se čini kao da je u eklektičnoj hrvatskoj magazinskoj sceni tog razdoblja prisutan njegov indirektni utjecaj. Također, radi se o autoru koji je svijet konkretne poezije iz dvodimenzionalnih medija proširio i na trodimenzionalne instalacije, video i umjetničke akcije, što se sve može vidjeti na izložbi.
Vremenski izuzetak od osnovnog korpusa izložbe predstavlja jedan od najatraktivnijih eksponata, originalno izdanje debitantske poeme Narcis domaćeg nadrealista Radovana Ivšića iz 1942. godine, čiju je distribuciju odmah po objavljivanju u NDH zabranio navodno Ante Pavelić osobno. Vrlo dobro očuvano, ovo epohalno izdanje više nalikuje na malenu grafičku mapu posvećenu tipografskom eksperimentu nego na tradicionalnu knjišku formu, pa tako predstavlja (uz dadaističke časopise iz prijeratnog razdoblja) rani avangardni iskorak u području dizajna tiskovina i publikacija u nas. Neobičan, duguljasti pravokutni format i zanimljivo kolorističko rješenje izdanja (ovitak mape tiskan je na hrapavom plavom papiru, a listovi na papiru narančaste boje), dodatno pridonose neupitnoj originalnosti ove publikacije.

Geografski odmak od većine jugoslavenskih autora na izložbi znači uvrštavanje nekolicine inozemnih umjetnika, među kojima je i slavni njujorški konceptualni umjetnik Joseph Kosuth, čija je prepiska s Branimirom Donatom u vezi organizacije Kosuthove izložbe u Jugoslaviji izložena kao autonomni umjetnički objekt. Tu su također i njemački, francuski, američki i slavenski autori – Heimrad Bäcker, Lucian Caruso, Steve Christl, Hans Clavin, Bob Cobbing, Pierre Garnier, Heinz Gappmayr, Joseph Kosuth, Fritz Lichtenauer, Jean-Claude Moineau, Timm Urlichs, Jiří Valoch – koje povezuje naglašeno vizualni pristup konkretnoj poeziji, odnosno umjetnička djela mnogo bliža grafičkom dizajnu i tipografiji nego što je to slučaj s djelima jugoslavenskih autora, pa i članova grupe OHO. Razlog tome može biti što su se hrvatski, slovenski i srbijanski autori obrazovali na ustanovama koja nisu imala isključive veze s vizualnim umjetnostima, poput fakulteta humanističkih znanosti ili čak tehničkih studija. S druge strane, većina je inozemnih autora na izložbi prošla uobičajeno umjetničko obrazovanje, te su i njihovi radovi naglašenije usmjereni ka primijenjenim umjetnostima, odnosno dizajnu. Oni se ne ustručavaju, igrajući se riječima i tipografijom, zaći i u područje dizajna plakata specifične namjene, kao i u područje tipografske ilustracije (calligrama), gdje značenje teksta ima posve sekundarni položaj u odnosu na koherentnost njegove vizualne prezentacije. Neki primjeri vizualne poezije stranih autora podsjećaju i na rane računalne grafike, gdje korištenje analogne tehnike pisaćeg stroja i papira u grafičkom smislu anticipira kasniju digitalnu revoluciju.

Na samom kraju izložbe javlja se Željko Kipke, čija serija fotografskih autoportreta konkretnu poeziju punim krugom od filozofske retorike i racionalno strukturirane grafike vraća do izražavanja osobnosti autora, doslovnim ispisivanjem različitih glagola na čelu umjetnika, izražavajući tako pojedina psihološka stanja ili autorove želje ili namjere. Suptilne promjene u autorovim izrazima lica jasno naglašavaju slojevitost i kompleksnost njegovog unutarnjeg života. Na sličan način, promatrajući suptilne, ali ipak jasne razlike u pristupu konkretnoj poeziji pojedinih umjetnika, na aktualnoj je izložbi moguće doživjeti svu slojevitost ovog načina vizualnog i književnog izražavanja.

tekst i fotografije: Bojan Krištofić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook