Dizajn u Hrvatskoj 2011. - 2012.

Autor: Marko Golub

Uvodnik publikacije PREGLED HRVATSKOG DIZAJNA 1112 - Autor: MARKO GOLUB

Iako kataloge često doživljavamo kao popratni materijal ili u boljim slučajevima "ekstenzije" izložbi čijim su povodom nastali, tiskani Pregledi hrvatskog dizajna poput ovog koji imate u ruci zamišljeni su da imaju ponešto drugačiju ulogu od samih Izložbi, barem dok god one dosljedno ispunjavaju svoju vlastitu funkciju. Ovaj Pregled, kao i svi prethodni, predstavlja prije svega dio rastućeg arhiva hrvatskog dizajna, koji je rezultat kontinuiranog i sustavnog dokumentiranja situacije. Naravno da je ovo samorazumljivo i da je to uloga svakog kataloga, te da se gotovo svaka izložbena revija (a na hrvatskoj ih sceni ima jako puno, čak i specifično u području dizajna) uvijek oslanja na svoj status medijatora manje ili više specifične "situacije" određene scene. Većina njih se od tog statusa čak nastoji i kritički odmaknuti uvodeći tematske sekcije, kustoske koncepcije, ili reinterpretirajući vlastiti format u potrazi za nekim prikladnijim i fleksibilnijim. Treba imati na umu da kriza formata revijalnih izložbi, primjerice u slučaju revija posvećenih likovnoj umjetnosti, ne proizlazi tek iz dinamičnog i fluidnog karaktera suvremenih umjetničkih praksi, nego puno više iz njene institucionalne krize, činjenice nepostojanja uređenog tržišnog konteksta kod nas, a najvažnije – nemogućnosti zauzimanja jasnog stava prema njenoj institucionalnoj, tržišnoj i društvenoj realnosti.

Zato Izložbe hrvatskog dizajna ključan adut imaju upravo u svojoj strogo postavljenoj strukturi koja raste i razvija se tako što se prilagođava društvenim, ekonomskim, edukacijskim, produkcijskim i ekonomskim uvjetima za pojedina područja dizajnerskog djelovanja. Njihova glavna kvaliteta je u tome što uspijevaju ili barem ustraju (u slučaju modnog dizajna) autentično dokumentirati "trenutak" dizajnerske profesije unutar dvogodišnjeg perioda, odnosno prostrti pred publiku panoramsku sliku visoko postavljenih profesionalnih standarda te relevantnih tendencija koju u datom trenutku želimo proizvesti i zabilježiti kao svojevrsni oslonac i podsjetnik za budućnost. Cilj je izložbi uspostavljati profesionalni standard (i edukacijski u slučaju studentske produkcije) te pravovremeno isticati svaku dizajnersku inicijativu koja ga dodatno nijansira ili podiže na novu razinu. Drugim riječima, cilj je prepoznati vrijednost, artikulirati njen sadržaj i taj sadržaj dokumentirati.

S tim na umu, takva ambicija imat će učinka samo dok je odaziv autora dovoljno širok i ozbiljan, i dok je kritička predodžba koju Izložbe stvaraju u cjelini i u svojim sekcijama dovoljno stimulativna da može potaknuti dizajnere, dizajnerske inicijative, dizajnersku zajednicu i širu scenu na djelovanje. Izložbe su u spomenutom aspektu odaziva do sada zadržale i podizale razinu relevantnosti, no u budućnosti bi se možda trebalo posvetiti i stimuliranju samih klijenata, tvrtki koje surađuju s dizajnerima, agencija koje ih zapošljavaju i drugih aktera dizajnerske produkcije, da aktivno i zajednički s dizajnerima, posve otvoreno i s punim povjerenjem, participiraju u ovom procesu strukovne valorizacije kvalitetnih dizajnerskih ostvarenja i proizvoda. Zasluge za najbolja ostvarenja, realistično gledano, pripadaju i njima. Od uzajamnog prepoznavanja jednih i drugih kao partnera u jednoj suštinski "dobroj" priči, barem kada je riječ o vrhunskim projektima, svi bismo imali koristi i tek tada bismo mogli početi govoriti o ozbiljnoj "kulturi dizajna".

Koliko god su ove izložbe u depresivnijem prethodnom desetljeću za domaći produkt dizajn odavale uglavnom sumoran dojam, upravo je javno apostrofiranje takve situacije bilo ključan prvi korak za dalje. Produkt-dizajnerska scena u posljednje dvije godine djeluje daleko optimističnije i samopouzdanije, autori su prepoznali važnost međusobnog umrežavanja i razmjene znanja i iskustava, jasnije su artikulirani odnosi s proizvođačima, a zagovaranje prema umirućoj industriji i uglavnom inertnim državnim institucijama zamijenila je određena samosvijest i postavljanje potpuno novih hijerarhija u dizajn procesu i strategijama brendiranja. Strategije s vrlo malo uspjeha zamijenile su mali i efektniji taktički potezi. Teško je o tome govoriti ne spominjući nekoliko vrijednih pojedinačnih inicijativa, koje su komunicirale zanimljive moguće putove daljnjeg razvoja prema drugim akterima i javnosti. Bez sumnje je to u određenoj mjeri i zasluga ReAktora, kao produkcijske platforme za neformalnu grupu autora, koja je 2010. označila svojevrstan zaokret u strategiji od zagovaranja usmjerenog industriji prema specifičnoj vrsti samoiniciranih projekata u kojima dizajneri po "uradi sam" principu samostalno razvijaju proizvode u malim serijama, a produkciju realiziraju u suradnji s malim lokalnim proizvođačima. Prošlogodišnji hrvatski izložbeni nastup u Milanu, "Croatian Designers' Impact" izravno je proizašao iz ovih iskustava, a i kasnije platforme poput "Design Tourism" (u ovoj fazi izvedene kao kustoska koncepcija i putujuća izložba) proizašle su iz ovih iskustava. Valja spomenuti i postojanje Centra za dizajn Hrvatske gospodarske komore, institucije koja nastoji promovirati suradnju dizajnera i gospodarstvenika te s tim ciljem organizira izložbe dizajna u vlastitoj galeriji.
Od kronično problematičnog i gotovo pustog područja, upravo produkt dizajn u posljednje vrijeme je postao područje dizajna o kojem se najviše priča i polažu velike nade.

Ključan korak sa "druge strane" dogodio se iskorakom tvrtke Kvadra prema hrvatskim dizajnerima i organiziranjem svog prvog natječaja za dizajn namještaja (uz podršku Hrvatskog dizajnerskog društva kao strukovne organizacije) koji je rezultirao novom serijom proizvoda. Odjek koji su Kvadrin primjer i primjeri hostela Golly & Bossy (arhitektonski projekt Studija UP, vizualni identitet Damira Gamulina) ili dizajn hotela Lone (3LHD, Numen, Bruketa&Žinić, I-gle, Silvio Vujičić...), dobili u medijima i javnosti, možda su još i važniji jer su podigli razinu komuniciranja o dizajnu i njegovoj ulozi, vjerojatno pomogli demistificirati predodžbe o stvarnom potencijalu takvih investicija kod drugih poduzetnika, pa i pomalo pročistili u javnosti konfuzne aspekte rasprave o dizajnu koje su ga često dovodile u laskav, ali promašen kontekst pseudoumjetničke aktivnosti, ili su ga pak neumjereno i ne posve argumentirano uzdizale isključivo kao svemoćan alat konkurentnosti.

Nije pretjerano reći kako bez dobre medijacije problematike dizajna i odgajanja pismenog javnog diskursa o dizajnu neće postojati dobri uvjeti ni za samu dizajnersku praksu, upravo zato što se dizajnerska profesija u svakom trenutku nalazi u središtu čitave konstelacije različitih subjekata koji moraju imati barem približnu ideju njene uloge – od investitora i proizvođača, preko institucija, do svakog korisnika. Recentan projekt magazina DesignAgenda, kao i njihova uspješna recentna putujuća izložba Common Sense & Sensibility, ozbiljno stremi postupnom sastavljanju ovakve kompleksne slagalice i vrijedi ga istaknuti kao dragocjeno referentno mjesto unatoč zasad relativno uskom profilu čitatelja. "Popularnije" uređivan i iznimno ažuran portal Pogledaj.to također postaje nezamjenjiv u skiciranju koordinata suvremenog hrvatskog dizajna, kroz pristupačno pisane, vrlo kompetentne tekstove i intervjue. HDD-ova matična stranica Dizajn.hr s minimalnim resursima nastojala je pak iscrpno dokumentirati ne samo projekte Društva, nego i reagirati na ozbiljne polemike te kroz kritičke osvrte i razgovore pratiti važnija događanja na sceni.

Mnogi će primijetiti kako je ovogodišnji Zgraf, budući da se preklopio i s godinom održavanja HDD-ove izložbe, već prikazao niz radova zastupljenih u kategoriji vizualnih komunikacija Izložbe 1112. Preklapanje je očekivano i neizbježno, ali ULUPUH-ov Zgraf je ovim svojim izdanjem dobacio među dizajnere i širu javnost nekoliko izazova za koje se nadamo da neće ostati neodgovoreni. Nanovo je potaknuo staro pitanje hijerarhije vrijednosti u praksi dizajna vizualnih komunikacija danas, te pokušao pozvati na pomak u percepciji uloge i odgovornosti dizajnera. Svojom temom i koncepcijom, Zgraf 11 bio je izravan poziv na bolju, stimulativniju i integriraniju dizajnersku produkciju u svim nišama, od kulturne do gospodarske. I konačno, pokušao se ponovno afirmirati kao mjesto relevantne diskusije i inicijator pomaka u načinu razmišljanja. EduZgraf, kao nova sekcija koja je na izvrstan način kanalizirala potencijale koje nosi suradnja s domaćim visokoškolskim institucijama otvorila je sasvim novi procjep iz kojeg bi i profesionalci imali što naučiti. Zgraf 11 bio je i pogled unatrag na neke od vrijednosti na koje smo zaboravili, prijedlog ponovnog osvještavanja društvenog poslanja dizajna i kritičkog pogleda u budućnost.

Afirmacijski i istraživački odnos prema nasljeđu dizajna druge polovice 20. stoljeća spontano se formirao kao jedna od bitnih tema kroz niz formatom malih, ali vrlo ambicioznih izložbi, uglavnom u okviru djelovanja HDD galerije: Sudi knjigu po koricama" (autorica Lane Cavar i Narcise Vukojević, Skriveni dizajn - Odjel dizajna Končar 1961. – 1990. (autorice Koraljke Vlajo), Roman Cieslewicz: Sjajni tragovi (autora Gorana Martina Štimca). Neke od njih (Končar i Sudi knjigu po koricama) naknadno su, ili će tek biti, predstavljene i u okviru različitih regionalnih institucija i manifestacija. Kroz dvije godine HDD je uspio lansirati niz projekata usmjerenih na promociju hrvatskog dizajna u inozemstvu. Osim već spomenutih Croatian Designers' Impact i Design Tourism: Croatian Holiday, na londonskom International Fashion Showcaseu predstavljena je i selekcija mladih modnih dizajnera pod nazivom Id/entity – Freedom of Choice, a hrvatski nastup na Praškom kvadrijenalu scenografije (ScenEGOgraphy – The Stage Designer as an Author) rezultirao je i dvjema Zlatnim medaljama za grupu Numen / ForUse. Konačno, nakon nekoliko godina priprema, na turneji je i koncizni pregled suvremenog hrvatskog dizajna In a Nutshell, koncipiran na inicijativu i u suorganizaciji Ministarstva kulture RH specifično za internacionalna gostovanja. U trenutku dovršavanja ovog kataloga, tri izložbe u organizaciji HDD-a pred internacionalnom su publikom: In a Nutshell (u sklopu velike izložbe Everyday Discoveries u Helsinkiju), Design Holiday (na Skopje Design Weeku i u sklopu Festivala hrvatske kulture u Francuskoj) i Design Everyday (na istom festivalu).

Festival Dan D, pokrenut neposredno prije prethodne izložbe, od svog se osnutka 2010. godine etablirao u mjesto susreta, umrežavanja i razmjene ideja studenata dizajna i mladih autora iz područja cijele Jugoistočne Europe, a u posljednje dvije godine izrastao je u regionalno čvorište koje na jednom mjestu, kroz popratne gostujuće izložbe, predavanja i diskusije, prezentira izvanrednu dizajnersku produkciju i učvršćuje suradnju između najaktualnijih dizajnerskih inicijativa, institucija i manifestacija u regiji. Upravo suradnju, umrežavanje i razmjenu ideja ostavljamo kao ključne pojmove za razmatranje na sljedećoj Izložbi.

Marko Golub

*tekst je izvorno objavljen u Pregledu hrvatskog dizajna 1112

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook