(NE)OVISNOST I DISKONTINUITET - ŠTO, KAKO I ZA KOGA GALERIJA NOVA?

Objavljeno: 05.07.2013.

Vijest o tome kako Zagrebački Holding, preko AGM-a, otkazuje ugovor kustoskom timu WHW za vođenje Galerije Nova, nije tek vijest o mogućem gašenju jednog galerijskog programa, nego o gubitku jedne iznimno vitalne žarišne točke kroz koju su se otvarala, diskutirala i demonstrirala neka od najvažnijih umjetničkih, kulturnih i društvenih pitanja u proteklom desetljeću. Piše: MARKO GOLUB

David Maljković: Postav za publikacije galerije Nova, u sklopu izložbe Izgledi Arkzina, organizirator: Multimedijalni institut, Galerija Nova, Zagreb, 2013, fotografija: Ivan Kuharić

David Maljković: Postav za publikacije galerije Nova, u sklopu izložbe Izgledi Arkzina, organizirator: Multimedijalni institut, Galerija Nova, Zagreb, 2013, fotografija: Ivan Kuharić

Vojin Bakić, Galerija Nova, Zagreb, 2007

Vojin Bakić, Galerija Nova, Zagreb, 2007

Što da se radi?...prijeka potreba za borbom, samostalna izložba grupe Chto delat, Galerija Nova, Zagreb, 2010. fotografija: Ivan Kuharić

Što da se radi?...prijeka potreba za borbom, samostalna izložba grupe Chto delat, Galerija Nova, Zagreb, 2010. fotografija: Ivan Kuharić

Crvena nit, u sklopu serije Istanbul u Zagrebu, Galerija Nova, Zagreb, 2009. fotografija: Ivan Kuharić

Crvena nit, u sklopu serije Istanbul u Zagrebu, Galerija Nova, Zagreb, 2009. fotografija: Ivan Kuharić

Ivan Picelj: Remember, na izložbi Iveković/Maljković/Picelj, Galerija Nova, Zagreb, 2010. fotografija: Ivan Kuharić

Ivan Picelj: Remember, na izložbi Iveković/Maljković/Picelj, Galerija Nova, Zagreb, 2010. fotografija: Ivan Kuharić

Gert Jan Kocken: Prikazi, u sklopu izložbe Koliko fašizma?, Galerija Nova, Zagreb, 2013, fotografija: Ivan Kuharić

Gert Jan Kocken: Prikazi, u sklopu izložbe Koliko fašizma?, Galerija Nova, Zagreb, 2013, fotografija: Ivan Kuharić

Normalizacija: posvećena Nikoli Tesli, Galerija Nova, Zagreb, 2006

Normalizacija: posvećena Nikoli Tesli, Galerija Nova, Zagreb, 2006

Phil Collins: Marksizam danas, Galerija Nova, Zagreb, 2012, fotografija: Ivan Kuharić

Phil Collins: Marksizam danas, Galerija Nova, Zagreb, 2012, fotografija: Ivan Kuharić

Potrebno je živjeti samouvjereno...gledajući, Antonio G. Lauer aka Tomislav Gotovac; Odgovornost za viđeno: Priče iz negativnog prostora, BADco. Galerija Nova, Zagreb, 2012, fotografija: Ivan Kuharić

Potrebno je živjeti samouvjereno...gledajući, Antonio G. Lauer aka Tomislav Gotovac; Odgovornost za viđeno: Priče iz negativnog prostora, BADco. Galerija Nova, Zagreb, 2012, fotografija: Ivan Kuharić

Maryam Jafri: Dan nezavisnosti, 1936-1967., u sklopu izložbe Udarne vijesti i sitni slog, Galerija Nova, Zagreb, 2012, fotografija: Ivan Kuharić

Maryam Jafri: Dan nezavisnosti, 1936-1967., u sklopu izložbe Udarne vijesti i sitni slog, Galerija Nova, Zagreb, 2012, fotografija: Ivan Kuharić

Budimo jasni, WHW je već dugo vremena daleko najvažnija, najprofiliranija i internacionalno najaktivnija i najvidljivija kustoska inicijativa potekla iz Hrvatske. Iako je njihov rad kroz posljednjih deset godina u domaćoj sredini uglavnom vidljiv kroz brojne izložbene i diskurzivne programe održavane u Galeriji Nova, kolektiv čiji je puni naziv Što, kako i za koga / What, How and for Whom još od svojih početaka ima šire polje djelovanja. Tako se ponekad čini kao da je izložbeni prostor u Teslinoj ulici koji vode od 2003. više neka vrsta kulturne ambasade za sve međunarodne dugoročne i kratkoročne projekte koje je WHW u suradnji s drugim kustosima i projektnim partnerima realizirao u tom periodu, nego još jedna programski fiksirana, samodostatna i statična galerijska priča, ma koliko ona i sama po sebi bila etablirana. Kroz Galeriju Nova tako je prošao zavidan broj relevantnih inozemnih umjetnika i predavača, da se ide brojati možda i veći nego kroz bilo koju drugu domaću kulturnu i umjetničku instituciju, i to ne samo kao predstavljači vlastitih umjetničkih, kritičkih i teorijskih pozicija, nego onih tema koje su i nama lokalno u tom smislu važne, često i akutne.

Upravo zato vijest o tome kako Zagrebački Holding, preko AGM-a, otkazuje ugovor WHW-u za vođenje Galerije Nova, nije tek vijest o mogućem gašenju jednog galerijskog programa, nego o gubitku jedne iznimno vitalne žarišne točke kroz koju su se otvarala, diskutirala i demonstrirala neka od najvažnijih umjetničkih, kulturnih i društvenih pitanja u proteklom desetljeću. Ironično, upravo u vrijeme kada je Hrvatska ušla u Europsku Uniju, Zagreb se dosjetio zatvoriti jedna od svojih vrata prema svijetu. Dok se grad i država zaklinju u strateški razvoj kulturnih industrija, najavljujući kapitalne projekte poput kreativnog klastera, sabotira se najuspješniji domaći nezavisni primjer kontinuiranog produciranja i medijacije suvremene umjetnost. I još k tome prilično samoodrživ, budući da je, prema riječima kustosica, AGM u njega, pogotovo od 2009., investirao tek hladnopogonski minimum za održavanje samog prostora dok se udruga brinula za sva programska sredstva, uključujući i honorare za sve uključene, svo vrijeme održavajući privid "prave" institucije sa "sigurnim" zaleđem.

U trenutku kada su Ana Dević, Nataša Ilić, Sabina Sabolović, Ivet Ćurlin i pridruženi član „ženskog kustoskog kolektiva“ Dejan Kršić preuzimali vođenje Galerije Nova, iza sebe su imali dva velika projekta – međunarodnu izložbu „Što kako i za koga – povodom 152. godišnjice Komunističkog manifesta“ (HDLU Zagreb 2000., Kunsthalle Exerngasse Beč 2001.) i Projekt: Broadcasting, posvećen Nikoli Tesli (Tehnički muzej, Zagreb, 2002.). Oba projekta manifestna su za sve što će WHW u budućnosti raditi - imala su snažan mobilizirajući učinak za domaću umjetničku i kulturnu „scenu“, dovodila su u komunikaciju različite generacije umjetnika, demonstrirala su kako se kroz suvremene umjetničke prakse dotiču neka od bitnih socijalnih i ekonomskih pitanja bez da se umjetnost svede na njihovu puku ilustraciju, i izvukla na površinu neke od potisnutih tema iz naše prošlosti i sadašnjosti. Odjek oba projekta nadišao je uobičajene okvire (tada još postojećih) kulturnih rubrika - Projekt: Broadcasting prvi je ozbiljno potaknuo novo zanimanje za nasljeđe Nikole Tesle, koje se nakon izložbe u mainstream dijelu javnosti, istina, i estradiziralo, ali to je sasvim druga priča na koju se WHW i sam još jednom osvrnuo nekoliko godina kasnije u projektu Normalizacija i „natječaju“ za spomenik velikom znanstveniku.

Preuzimanjem Galerije Nova u 2003. godini, zahvaljujući tadašnjem direktoru AGM-a Janislavu Šabanu, djelovanje WHW-a se prividno institucionaliziralo, ali kustoski tim tada je već usvojio neke od produktivnih strategija koje će karakterizirati čak i sam izložbeni program – fokusiranje na dugoročne projekte a ne na individualne iskaze i izložbe, organizacija ekstenzivnih diskurzivnih programa predavanja i rasprava koji kroz duža razdoblja temeljito artikuliraju problematiku projekata, te pametna ravnoteža između internacionalne relevantnosti i jasne razložnosti u lokalnom kontekstu. To je bio, i još uvijek jest, program koji pažljivo razvija i senzibilizira publiku u pravom smislu riječi, i za Zagrebačku sredinu imao je neprocjenjivu važnost u smislu stvaranja novih vrijednosti, poticanja javne diskusije, ali i frekventnih uvida u umjetničke i teorijske prakse iz inozemstva.

Naime, WHW je svoje velike međunarodne izložbe i projekte poput Kolektivne kreativnosti (Kunsthalle Fridericianum, Kassel, 2005.) Istanbulskog bijenala (2009.) razvijao i kroz aktivnosti u Galeriji Nova, za vrijeme, prije i poslije njihove realizacije. Dalekosežan je i rad WHW-a u istraživačkom smislu, često usmjeren daleko od centra i fokusiran, primjerice, na suvremenu umjetnost zemalja Azije i Latinske Amerike. Galerija je u tom smislu djelovala i kao neka vrsta laboratorija i otvorenog radnog kabineta kroz koji su predstavljeni brojni akteri tih velikih inozemnih događanja. Dokumentiranje aktivnosti, i lokalnih i internacionalnih, odvijalo se pak kroz galerijske novine, što je svojevrsni hommage sličnoj izdavačkoj praksi Galerije SC iz sedamdesetih godina. WHW se otvoreno izjasnio u smislu svoje naklonjenosti kritičkim umjetničkim praksama sedamdesetih i njihovom kontinuitetu, uostalom to je vidljivo kroz često uključivanje autora poput Sanje Iveković i Mladena Stilinovića, no ovdje nije riječ tek o afinitetima, nego o pokušaju da se razjasni kontinuitet između suvremenosti i njene neposredne povijesti. Taj interes proširio se i na reevaluaciju modernizma općenito, primjerice kroz izložbu Vojina Bakića (2007.) te djelomično kroz projekt Umjetnost uvijek ima posljedice (2010.). Istovremeno, WHW je galerijski program u nekoliko navrata ustrojio i kao inkubator za mlade i nadolazeće umjetnike (projekti Start i Start Solo), a iste je nerijetko uključivao kustoske koncepcije predstavljane u Hrvatskoj i širom svijeta.

Ako je djelovanje takozvane nezavisne scene bitno obilježilo razdoblje od kraja devedesetih do danas, i ako se još jednom poslužimo tumačenjem kako su upravo akteri iste temeljito nadopunjavali i korigirali učinke institucionalne kulture, onda je WHW (uz kustoski tim Kontejner i G-MK) definitivno najbolje i najjasnije odigrao i nadigrao tu ulogu u području suvremene umjetnosti. Netko će možda zlobno reći kako se ionako radi o kvalitetnom "izvoznom" proizvodu. Teško da postoji gluplja reakcija. Galerija Nova, sa svojom umreženošću u svijet, jedna je od stvari koje čine upravo ovo mjesto poželjnim za život i rad i smislenim za bilo kakvu kulturnu i umjetničku aktivnost. Diskontinuitet u njenom djelovanju značio bi samo duboku provincijalizaciju.

tekst: Marko Golub

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook