IVANA BOROVNJAK: Prioritet je proširiti područja dosega dizajna

Objavljeno: 08.03.2013.

S aktualnom predsjednicom Hrvatskog dizajnerskog društva, dizajnericom IVANOM BOROVNJAK, razgovarali smo o ulozi, misiji i ciljevima HDD-a te prioritetnim aktivnostima u narednom razdoblju, o važnosti edukacije u dizajnu i o dizajnu, umrežavanju s regionalnim dizajnerskim inicijativama i organizacijama, kao i o općenitim pitanjima uloge dizajna i krovne dizajnerske strukovne udruge u društvu

Ivana Borovnjak (1982.) diplomirala je produkt dizajn na Studiju dizajna u Zagrebu 2005. godine. Iste godine upisuje magisterij iz Konceptualnog dizajna pri Akademiji za dizajn u Eindhovenu u Nizozemskoj. Po završetku magisterija, 2007. živi i radi u Amsterdamu, gdje surađuje na projektima s umjetnicima i grafičkim dizajnerima. Od 2009. živi i radi kao samostalna umjetnica na projektima produkt i grafičkog dizajna u Zagrebu, posebice u kulturi i na nezavisnoj sceni. Unutar interdisciplinarnih timova dobitnica je nekoliko nagrada HDD-a u proteklih nekoliko godina. Kao članica Upravnog odbora HDD-a od 2010. aktivno sudjeluje na realizaciji projekata HDD-a.


Budući da novi Upravni odbor ipak nasljeđuje sve ono što se unutar HDD-a formiralo kroz iznimno propulzivan prethodni period, možeš li se osvrnuti podlogu koju u tom smislu već imate? U kojoj će mjeri nastavak djelovanja Društva predstavljati kontinuitet, a u kojoj nadogradnju postojećih aktivnosti?


Od početnih inicijativa i osnivanja Društva dizajnera Hrvatske na čelu s Bernardom Bernardijem prošlo je točno 30 godina. U tom periodu Društvo je promijenilo ime, njegovi inicijatori osnovali su Studij dizajna, a sporadični napori pojedinaca prerasli su u udrugu koja trenutno zauzima važno mjesto na hrvatskoj kulturnoj i društvenoj sceni. U proteklih nekoliko godina Upravni odbor na čelu s predsjednicom Irom Payer snažno je radio na afirmaciji i profesionalizaciji dizajna i svakodnevno smo svjedoci da se društvena percepcija struke mijenja, što je posebno evidentno u područjima grafičkog i produkt dizajna. U nadolazećem periodu, uz održavanje ovog pozitivnog trenda, trebalo bi težiti definiciji dizajnera kao kulturnog medijatora koji implementira znanja u postojeću gospodarsku infrastrukturu i društveno-kulturne odnose. Osim već afirmiranih područja, grafičkog i produkt dizajna, sustavno će se raditi na promociji ostalih područja dizajna, poput modnog dizajna koji dosad nije bio dovoljno integriran s drugim dizajnerskim aktivnostima, dizajna interakcija, koji osim kroz sporadične projekte i edukacijske aktivnosti nije dovoljno zastupljen na sceni, ali i područja koja su u Hrvatskoj tek u povojima, kao što su design research, design thinking, a usko su vezani za bazične metodološke principe svojstvene samo dizajnu.

Kao svojevrsni prioritet HDD-a u narednom razdoblju navodite edukaciju. Na što se ona sve odnosi? Prema kome je sve i čemu usmjerena, koji su njeni najširi učinci unutar i izvan strukovnih okvira?

Prvenstveno to znači direktnu edukaciju dizajnera u specifičnim područjima dizajnerskog djelovanja, ali na drugoj razini uključuje i “edukaciju o dizajnerskoj edukaciji”, odnosno aktivan rad na podizanju kvalitete formalnog dizajnerskog obrazovanja, zagovaranju novih metodologija, razmjeni iskustava i slično. HDD trenutno broji više od 800 članova, uključujući profesionalce, pripravnike i studente sa širokom bazom vještina i znanja. Stoga se intenzivnijim umrežavanjem članova stvara izvrsna podloga za razmjenu kroz radionice, predavanja, javne diskusije i izložbe. U tom smislu cilj nam je što prije pronaći infrastrukturnu podršku u vidu sekundarnog prostora baš za odvijanje ovakvih vrsta aktivnosti. Umrežavanje podrazumijeva i suradnju s ostalim institucijama, osobito fakultetima i strukovnim udrugama u smislu usmjerenog educiranja dizajnera i javnosti o dizajnu i njegovim društvenim implikacijama kroz izložbe, konferencije i festivale dizajna.

Hrvatskoj je potrebna detaljna revizija obrazovnog sustava, osobito po pitanju slabe zastupljenosti vizualne kulture u kurikulumu osnovnih škola, jer je činjenica da imamo jedan sat likovnog odgoja zabrinjavajuća uzmemo li u obzir činjenicu da živimo u dobu svojevrsne dominacije i hiperdistribucije slika. Zato je osobito važno što prije se povezati s već aktivnim zagovaračima sa scene na temu važnosti vizualne kulture u školama. HDD već djelomično kreće u tom smjeru unutar ciklusa radionica Dizajnerska početnica, koje od ove godine na inicijativu Izvorke Jurić namjeravamo nadograditi sustavnijim programom.

I kroz dosadašnje projekte Društva pokazalo se kako veliki potencijal i odgovornost leži u izravnijim i dugoročnijim suradnjama s obrazovnim institucijama kao što su Studij dizajna, DVK UMAS i drugima? Na koje načine Društvo može utjecati na edukaciju u dizajnu i gdje vidi svoju specifičnu ulogu u tom smislu?

U ovom trenutku ponajprije kroz organizaciju stručnih radionica i razmjenu specifičnih znanja koja nisu pokrivena formalnim obrazovanjem, te otvaranje novih interesnih područja kroz diskurzivne programe. Od članova stoga očekujemo intenzivniji angažman te pozivamo sve zainteresirane da prijave samoodržive prijedloge programa u redovnom roku za prijavu godišnjih projekata, ali i tijekom čitave godine, ukoliko su oni vezani za specifične okolnosti i povode. Sa Studijem dizajna u Zagrebu, Odsjekom za dizajn vizualnih komunikacija UMAS-a i Arhitektonskim fakultetom uspostavljena je posredna suradnja na nekoliko specifičnih projekata kao što su Extra Ordinary Design i Dan D. Voljeli bismo da se kontinuitet održi te da se uspostave i nove suradnje s drugim srodnim fakultetima, posebno ALU, ADU i Grafičkim fakultetom. U tom bi smislu neke od aktivnosti Društva u budućnosti mogle postati neformalna nadopuna fakultetskim programima i referentna točka za stjecanje znanja hrvatskim dizajnerima.

U smjernicama za tekući mandat naveli ste kako će jedan od prioriteta biti i motiviranje članova HDD-a da se snažnije uključuju u aktivnosti društva u svim njegovim programskim, strateškim i drugim projektima. Na koje načine mislite to ostvariti?

Prije svega treba promijeniti generalnu percepciju društva među njegovim članstvom i pokušati utjecati na to da članovi svoju ulogu u Društvu doživljavaju “pasivno”, kroz ostvarivanje prava na porezne olakšice, nego da ju sve više počnu shvaćati kao aktivnu i participatornu. Idealno, to znači predlaganje novih programa za što šire i smislenije funkcioniranje Društva. Primjeri takvih inicijativa unutar HDD-a do sada su ostvareni kroz već spomenute radionice Extra Ordinary Design i platformu Design tourism te kroz niz izložbi unutar galerijske djelatnosti. Decentralizacijom društva, kako geografskom, tako i strukturalnom, teži se samoodrživosti kroz konkretne prijedloge projekata samih članova. Već uključivanje Ivice Mitrovića kao dopredsjednika Upravnog odbora, prvi je korak u intenziviranju suradnje Društva sa splitskom scenom.

Što vidiš kao danas akutne i strateške teme zagovaranja dizajna?

Na državnom nivou svakako je riječ o Zakonu o dizajnu i aktivnom sudjelovanju u donošenju i provedbi Nacionalne strategije dizajna. U smislu članstva to znači osiguravanje kvalitetnijeg uvida u pravne aspekte dizajnerske djelatnosti, te posredovanje u pružanju pravne pomoći za dizajnere.

Što danas znači afirmacija dobrog dizajna u poslovnom sektoru? Koji su sve instrumenti kojima HDD može prakticirati svoj utjecaj?

HDD svojim redovnim djelovanjem kroz programe, izložbe i festivale sustavno radi na afirmaciji dizajnerske struke, kako u široj javnosti, tako i u poslovnom sektoru. U posljednjih nekoliko godina ostvarena je zaista dobra suradnja na nekoliko velikih projekata uz stručno vodstvo u provedbi natječaja, osobito u područjima grafičkog i produkt dizajna. Često spominjan primjer naglog medijskog iskoraka tvrtke Kvadra, samo je jedan od pozitivnih primjera kvalitetne podrške poduzetništvu i uspješne provedbe natječaja u suradnji s Društvom. Afirmacija dobrog dizajna u poslovnom sektoru podrazumijeva i intenzivniju suradnju HDD-a s Hrvatskom gospodarskom komorom i Centrom za dizajn koji bi upravo trebali biti most između dizajnera i poduzetnika, točnije proizvodnje.

Jedno od pitanja koja se vuku već godinama bez ikakvog rješenja na vidiku je ono Nacionalne strategije dizajna. Najavljujete da ćete reaktualizirati tu temu. Kakve korake to konkretno podrazumijeva?

Razvoj Nacionalne strategije ponajprije znači revidiranje postojećih dokumenata na kojima se sustavno radilo, a koji su zaustavljeni još prije negoli su dobili priliku za ulazak u zakonsku proceduru, te intenzivno istraživanje pripadajuće relevantne dokumentacije nadležnih institucija i pojedinaca. Trenutno ne postoji cjelovit Zakon o dizajnu, osim u kontekstu zaštite autorskih prava i industrijskog dizajna, a ne postoji ni nacrt Nacionalne strategije kao dijela cjelovite gospodarske strategije zemlje. Nekoliko inicijativa u posljednje vrijeme, čini se žurno pred sam ulazak Hrvatske u EU, započinje sa “sustavnijim” pripremama. Jedna pristiže iz Ministarstva gospodarstva, a druga od Grada Zagreba iz ureda za strategiju i razvoj. Cilj je pridružiti se ovim inicijativama i objediniti ih u radu sa stručnim timovima.

Što misliš o naglom razvoju regionalnih dizajnerskih festivala? Koji su njihovi potencijali za budućnost, kako vidiš njihov daljnji razvoj i na kojoj razini HDD sudjeluje u međusobnom umrežavanju takvih događanja i inicijativa?

Zemlje s dugom tradicijom dizajna i uređenijom kulturnom politikom odavno su započele trend predstavljanja tekuće dizajnerske produkcije na festivalima dizajna. U predinternetsko doba sajmovi su predstavljali sponu između prototipova i proizvodnje, a danas se taj proces preselio iz fizičke u virtualnu stvarnost te ga puno više odlikuje eksperimentiranje u medijskom okruženju i shvaćanje dizajnera samog kao kulturnog proizvoda. U tom smislu festivali afirmiraju dizajn ne samo kao djelatnost u proizvodnji materijalne kulture, već i u promišljanju eksperimentalnih stvarnosti na rubu umjetnosti koje anticipiraju budućnost, a zbog svoje ‘lake forme’ postaju dobar medij za popularizaciju dizajna u široj javnosti. Istovremeno, na isti način često postaju i podlogom za neukusnu samopromociju i vulgarizaciju dizajna.

Nicanje regionalnih festivala zanimljiv je fenomen baziran na iskrenosti, spontanosti i improvizaciji, te su samim tim istočnoeuropski i balkanski festivali često mnogo šarmantniji od već postojećih zapadnoeuropskih. Paralelno se svake godine u lipnju odvija nekoliko velikih događanja: Mikser, Sofia Design Week, Skopje Design Week, Vienna Design Week, Wamp, Budapest Design Week, Sarajevo Design Festival, a Dan D svakog lipnja također zauzima referentno mjesto na mapi Balkana. Istočna Europa u nedostatku industrijske proizvodnje producira kulturu, dizajn festivali postaju mjesta susreta dizajnera i laika, a dizajn kao takav postaje društvenom svakodnevicom. HDD je u protekloj godini gostovao s nekoliko projekata na festivalima u Milanu, Beogradu, Sofiji, Skopju i Beču. Na prošlogodišnjem regionalnom sastanku u Beogradu na inicijativu Maje Lalić iz Miksera uspostavljena je buduća platforma za povezivanje na regionalnoj razini u kojoj HDD već sada igra bitnu ulogu. Ove godine na Sofia Design Weeku održat će se drugi po redu sastanak u okviru teme The Balkan Date, a na Danu D planiramo prezentacije recentnih regionalnih izložbi. Sve su to pozitivne tendencije sa širim implikacijama i iskreno smatram da ih trebamo podržati u što većoj mjeri.

Može li HDD aktivnije raditi na stvaranju novih produkcijskih i distribucijskih platformi za dizajn? Na skroman i nepretenciozan način ovo je anticipirano s projektom Bor s nama, a puno ozbiljnije u projektu Design Tourism. Planira li se sustavniji rad na takvim platformama?


Na sličnom je tragu 2003. uspostavljen Hrvatski dizajn centar koji nažalost u posljednjih nekoliko godina stagnira. HDC je zamišljen kao nevladina organizacija koja svim zainteresiranim pojedincima i sektorima u Hrvatskoj treba pružiti kvalificiranu pomoć u razvoju dizajna. Trenutno intenzivno razmišljamo o reaktiviranju Centra i pridruživanju nekolicine projekata u njegov program. To se pitanje nametnulo samo od sebe upravo pojavom internih projekata HDD-a kao što su Bor s Nama i Design Tourism, a koji su u proteklih nekoliko godina stvorili solidnu bazu proizvoda za gradnju branda i ozbiljniju promociju dizajnerskih proizvoda. Namjera je poticati članove na iniciranje sličnih projekata, i posljedično stvoriti bazu dobrog dizajna za održivi razvoj, ali i održivost HDD-a koji bi na takav način lakše funkcionirao neovisno o gradskom i državnom proračunu.

U kojoj mjeri, po tvom sudu, Društvo ipak iskače iz okvira svojih, recimo to tako, "ingerencija" i komplementira unutar brojnih vrlo različitih sektora koji se izravno i neizravno tiču dizajna? Koje su prednosti, a što opasnosti takve raspršenosti?


Opasnosti nema dokle god su takvi projekti održivi te dok potiču na kritično promišljanje i podupiru interese članstva. U tom smislu ne vidim problematičnim da HDD inicira i projekte koji su od gospodarske, a posljedično i komercijalne važnosti, naravno uz odgovorno i stručno vođenje.

Jedan od naglasaka vašeg programa je rad na arhiviranju suvremenog i povijesnog dizajna, što je i dosad bilo prisutno kroz bijenalne izložbe, galerijski program i povremene izdavačke projekte. Kako će se taj dio programa razvijati? Kako unutar njega uspostaviti kontinuitet i sustavnost?


Tijekom posljednjih nekoliko godina mnogi izložbeni projekti istraživali su i predstavili specifične teme iz povijesti dizajna, ali i iz recentne produkcije. Neki od njih su “Iskopavanja”, autorica Lane Cavar i Narcise Vukojević, izložba posvećena Romanu Cieslewiczu u hrvatskom kontekstu, čiji je autor bio Goran Martin Štimac, zatim izložbe Ivice Mitrovića posvećene dizajnu novih medija i dizajnu interakcija, ili pak pregled grafičkog dizajna Dejana Kršića itd. Arhiviranjem se, dakle, sporadično već bavimo unutar programa galerije HDD-a ili u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt, no ono što nam trenutno još uvijek nedostaje je, kao što kažeš, sustavnost. Rješenje ovog problema leži u već spominjanoj uspostavi digitalnog arhiva, tj. otvorene baze podataka. U formalnom smislu čini se kako je pitanje arhiva zapravo pitanje izdavanja opširnije publikacije, međutim u praksi se pokazalo kako velik broj autora i njihovih projekata ipak ostaje marginaliziranim i nedovoljno eksponiranim, a samim time još neotkrivenim i dizajnerima i široj publici. Baš zbog tih slučajeva planiramo u sklopu nove web stranice uspostaviti ovakav tip baze podataka sadašnjih, ali i povijesni preglednik starijih generacija dizajnera.

Bijenalne Izložbe hrvatskog dizajna u svojoj sadašnjoj formi maksimalno polažu na maksimalni odaziv autora unutar zadanih kategorija, od kojih neke, specifično modni dizajn i dizajn elektronskih medija, i dalje očito nemaju dovoljno reprezentativan odjek. Što se može učiniti da bi se situacija popravila? Jesu li tematske ili kurirane izložbe posvećene tim područjima dizajnerskog djelovanja jedno od rješenja?

U Hrvatskoj smo još uvijek skloni govoriti o tradicionalnim podjelama unutar dizajnerske profesije. Tako se često govori o grafičkom i industrijskom dizajnu, dok se u široj javnosti dizajn često poistovjećuje s modom, stilom ili aranžiranjem. Pritom nismo svjesni da dizajn danas ima znatno širi doseg, te se u svjetskim razmjerima o dizajnu govori u terminima teško obrazloživim unutar hrvatskog konteksta. U pogledu bijenalnih izložbi, skloni smo većinu manje razumljivih pristupa gurati u jednu kategoriju konceptualnog dizajna, bilo da se radi o dizajnu interakcija, design researchu, design thinkingu, dizajnu usluga itd. Prioritet nam je proširiti područja dosega dizajna, a kurirane namjenske izložbe svakako su jedan od načina afirmacije ovih specifičnih područja dizajnerskog djelovanja. Dijelom se afirmacija ostalih područja nametnula i prilikom formiranja novog Upravnog odbora, te su njegovi članovi uz grafičke dizajnerice Mirnu Reinprecht i Zlatku Salopek i produkt dizajnera Nikolu Radeljkovića, Ivica Mitrović za područje dizajna interakcija, Igor Kuduz koji djeluje na granici između dizajna i umjetnosti i Nataša Mihaljčišin, modna dizajnerica. Vjerujem kako će se već njihovim djelovanjem unutar odbora rubna i unutar Društva premalo vidljiva područja dizajna sve više afirmirati.

Na nekoliko različitih razina trenutno se radi na stimuliranju razvoja kreativnih industrija te specifično na formiranju kreativnih klastera. Kako vidiš ulogu HDD-a u tome?


Formiranje kreativnih klastera je nužnost koja postoji godinama, a sada je aktualizirana dijelom i zbog skorog ulaska Hrvatske u EU te tako postala dio akcijskog plana Grada Zagreba za razdoblje 2014. - 2020. Studije ističu upravo dizajn kao jednu od najpotentnijih kreativnih industrija. Projekti kao što su Dan D 2013 će u sklopu ovogodišnje teme “Dizajn i javni prostor” istraživati mogućnosti integriranja i koncentracije dizajnerskih aktivnosti u bivšem industrijskom kompleksu Gredelj, ali i u nekim manjim neiskorištenim prostorima užeg centra. Dugoročno, namjera je HDD pozicionirati kao jednog od glavnih aktera u oblikovanju buduće urbane scene te daljnjem razvoju kreativnih industrija općenito.

Evidentno je da za gotovo sve programske i strateške aktivnosti suradnju s drugim akterima vidite kao imperativ, i to u rasponu od državnih i obrazovnih institucija, nezavisnih inicijativa, srodnih strukovnih udruženja do organizacija iz regije. Svjedočimo li već počecima nekog ozbiljnijeg umrežavanja?

Tehnologija uvjetuje brz pristup i protok informacija, te je samim tim i umrežavanje identitetska odrednica današnjeg vremena. Na nacionalnoj i regionalnoj razini HDD intenzivno komunicira s brojnim kulturnim akterima, ali zbog tromih mehanizama financiranja i nedostatka dugoročnog planiranja procesi vođenja projekata su dugi i zamorni, a rezultati nisu jasno mjerljivi, posebice stoga što se pitanjima dizajna često pristupa stihijski i sporadično umjesto sveobuhvatno. Ne treba zanemariti ni činjenicu kako upravo umrežavanje i suradnički projekti otvaraju daljnje mogućnosti korištenja europskih fondova, a sama struktura i dinamika takvih suradnji nužno dovodi do novih projekata, kako onih usko vezanih uz dizajn, tako i interdisciplinarnih.

razgovarao Marko Golub

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook