CHRIS KABEL: Ne bi li bilo lijepo kada bi drvo raslo oko vas, poput nekog zagrljaja?

Autor: Marko Golub i Ivana Borovnjak

Chris Kabel nizozemski je produkt dizajner koji živi i radi u Rotterdamu. Radio je s internacionalnim brendovima i institucijama kao što su Droog, Moooi, Royal VKB, Levi's, Alessi te gradovi Seoul i Bruges. Radovi mu se nalaze u muzejskim kolekcijama poput Fondation Nationale d'Art Contemporain, Muzeja Stedelijk u Amsterdamu, Boijmans muzeja u Rotterdamu i Hangaram muzeja dizajna u Seulu. Intervju je, pod naslovom 'Ne bi li bilo lijepo kada bi drvo raslo oko vas, poput nekog zagrljaja', objavljen u publikaciji 'D-NEWS' povodom Dana D 2011.

Je li većina Vaših projekata naručena ili samoinicirana? Koja je, za vas, razlika između te dvije vrste dizajnerskog procesa?

Moji su projekti gotovo uvijek naručeni, volim davati odgovore na pitanja. Narudžba uvijek ima svoj kontekst, što za mene predstavlja nužno ograničenje. Doma imam veliki ormar prepun samoiniciranih uzoraka i ideja koji će mi možda poslužiti jednom kada dobijem narudžbu koja bi odgovarala jednom od njih.

Možete li nam opisati svoj proces dizajniranja? Imate li neke standardne procedure kojih se držite?

Opsežno istraživanje konteksta, tehnika i materijala za mene predstavlja nužni luksuz.

Na svjetskoj ste sceni postali poprilično poznati, a neki su od Vaših dizajna za Droog dosegli status ikona. Kakav je Vaš stav o slavi? Je li dizajn postao površna profesija?


Slava me ne zanima, ali ona vam pomaže da dobijete veći broj zanimljivijih zadataka. Površnost dizajna više ovisi o dizajneru i nedostatku kritičkog dizajnerskog novinarstva

Koje su prednosti i nedostaci rada u kulturalnom kontekstu poput Vaše zemlje, gdje postoji obilje dobrog dizajna?

Prednost je to što su oči svijeta uvijek uprte na Nizozemsku. Puno nas ljudi posjećuje i mnogo svjetske pažnje usmjereno je k nama. Kompeticija među nizozemskim dizajnerima također je vrlo zanimljiva, može se uočiti veliki broj skretanja u određena specifična područja i neki su u ozbiljnoj potrazi za svojim „vlastitim“ rukopisom. Trenutačno se ne mogu sjetiti nijednog nedostatka. Možda jedino to što su nam škole prepune. Kad sam bio student, zaista mi se sviđalo to što sam bi praktički sam tamo.

Koji je vaš dizajnerski kredo?

Da „ne možete zabosti ni iglu“, kako mi u Nizozemskoj volimo reći. To znači da sve, odnosno korišteni materijali i tehnike, značenje predmeta, kontekst u kojem predmet funkcionira, njegova svrha… sve je toliko dobro povezano i uravnoteženo da je baš tamo gdje treba biti.

Na čemu trenutačno radite i kakvi su Vam planovi za budućnost?

Trenutačno uglavnom radim na jednoj sklopivoj stolici. Načinit ćemo malu seriju od šezdeset komada za jednu predavaonicu u Amsterdamu, a također pregovaramo o tome da kasnije krene i u nešto masovniju proizvodnju.

Mogu li dizajnirani predmeti pripovijedati svoje priče? Posjeduju li neki od Vaših radova narativni aspekt?


To zapravo i ja sam pokušavam otkriti. Što je priča? Zlatna plastična ptica koja sjedi na suncobranu koji nalikuje drvetu? Volim hermetičke predmete, tj. predmete koji se referiraju sami na sebe. Mislim da predmeti mogu dijeliti nešto od svojeg značenja i podrijetla, no samo ako se radi o podrijetlu, uporabi i značenju konkretnog predmeta. Kada referenca nadilazi sam predmet onda postaje umjetnost. Tada biste svoj rad trebali početi nazivati umjetnošću ili možda napisati kakvu knjigu ili izraditi crtež.

Završili ste studij pri Design Academy Eindhoven pred desetak godina, a sada ste tamo predavač. Na koji su Vam način predmeti koje ste tamo odslušali pomogli da oblikujete ili promijenite vlastite pristupe i poglede na dizajn? Što vidite kao glavne ili najzanimljivije ideje ili koncepte te škole?


U Eindhovenu sam naučio formulirati i materijalizirati ideje koje do tada nisu zapravo znale kako izaći iz moje glave. Vjerujem da se u Eindhovenu fokus ponekad previše stavlja (ili se stavljao, jer to se na sreću pomalo mijenja) na ljepotu ideje, a manje na ljepotu predmeta koji potječe od te ideje. Tako dobijemo prekrasne ideje, no ružne ili beskorisne predmete. Umjetnička sloboda, zdravi temelji za projekte, jasnoća, ponekad ne toliko fokusa na ljepotu, tj. ne zamijeniti ljepotu ideje za ljepotu predmeta.

Možete li nam reći nešto o Vašem nedavnom projektu, kružnoj klupi za Witte de With i TENT. Kakav je osjećaj bio dizajnirati za specifičan izložbeni prostor, odnosno specifično prostorno i mikrosocijalno okružje?


Lokacija i prostor stvorili su neka dobro definirana no komplicirana ograničenja bez kojih sumnjam da bih dizajnirao tu klupu. Prostor je ustvari predvorje u kojem ljudi mogu provesti određenu količinu vremena ili okupiti se prije početka predavanja, a također se koristi i kao prostor za primanje kod otvorenja i zbivanja pa se tamo služe pića i ljudi se druže. No uobičajenim radnim danima, prostor nije imao stvarnu funkciju i bio je podosta prazan. Tu je još bilo i dijeljenje prostora koje se zbiva kada se okupe posjetitelji dvije institucije koje međusobno nisu toliko blisko povezane. Stoga sam odlučio doslovno nacrtati krug oko svih tih funkcija i spojiti ih u jedan predmet. Sviđa mi se riječ „mikrosocijalno“ koju ste upotrijebili, mislim da je prikladna. Tako se rodila ideja za kružnu klupu. Tada sam poželio da posjeduje jednu vrstu monumentalne nemogućnosti koja bi istovremeno bila sasvim logična. Htio sam da klupa bude toliko dobra da može funkcionirati u brojnim prostorima, ne samo u prostoru za koji sam je dizajnirao. Ubrzo mi je palo na pamet učiniti nešto 'nemoguće' s drvetom. Ne bi li bilo lijepo kada bi drvo raslo oko vas, poput nekog zagrljaja? Nakon mnogo eksperimentiranja, razgovora sa stručnjacima, izrađivanja uzoraka i igranja s rezanjem i sastavljanjem drveta te nekoliko prototipova dobio sam svoju klupu…

razgovarali Marko Golub i Ivana Borovnjak

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook