HRVOJE I DARIO: Nije nam jasno zašto bi netko koristio rukopisni font ako posjeduje ruku i olovku

Autor: Bojan Krištofić

U sklopu programa D-Dizajneri (D-Designers) na Danu D 2013, predstavili su se i mladi zagrebački dizajneri Hrvoje Živčić i Dario Dević, s kojima smo razgovarali o dosadašnjem radu, poslovnim prilikama za mlade dizajnere u Hrvatskoj, i odnosu analognog i digitalnog dizajna... Razgovarao: BOJAN KRIŠTOFIĆ

Čemu - časopis studenata Odsjeka za Filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, br. 18/19

Čemu - časopis studenata Odsjeka za Filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, br. 18/19

Čemu - časopis studenata Odsjeka za Filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, br. 18/19

Ganz novi festival, 2011. - vizualni identitet, suradnik: Niko Mihaljević (tipografija)

Ganz novi festival, 2011. - vizualni identitet, suradnik: Niko Mihaljević (tipografija)

Ganz novi festival, 2011. - vizualni identitet, suradnik: Niko Mihaljević (tipografija)

Heavy Rotation - plakat za klupsku glazbenu večer, 2012.

Heavy Rotation - plakat za klupsku glazbenu večer, 2012.

Heavy Rotation - plakat za klupsku glazbenu večer, 2012.

Urban Festival 2011. - vizualni identitet

Urban Festival 2011. - vizualni identitet

Urban Festival 2011. - vizualni identitet

Nine Looks, 2011. - promotivni plakat za pisma digitalne slovolivnice Typonine

Nine Looks, 2011. - promotivni plakat za pisma digitalne slovolivnice Typonine

Dario Dević i Hrvoje Živčić su magistri dizajna i profesionalni članovi HDD-a. Tijekom studija i nakon diplome freelanceri, većinom na poslovima vezanim uz nezavisnu kulturu, osvojili su nekoliko domaćih i inozemnih nagrada od kojih najradije ističu Zgraf Welcome, te uvrštavanje na popis 20 svjetskih vizualnih umjetnika ispod 30 godina po izboru njujorškog časopisa Print. Rade zajedničke, ali i samostalne radove, a trenutno surađuju na relaciji Den Haag – Zagreb.

I dalje najviše uživate u analognim medijima vizualne komunikacije. Čak i kad je dizajn u potpunosti digitalan, vaši radovi često posjeduju neku intervenciju u tisku i produkciji. Nalazite li ideje za to u samim mogućnostima tiska ili one izviru iz teme kojima se bavite?

Kako radimo zajedno, a nemamo potpuno identične interese unutar dizajna, ponekad igramo na ono što nam je različito, pa to nekako 'spajamo' u koherentan proizvod. Igre s intervencijama u tisku, s DIY momentom u postprodukciji i analognim dizajnom, jedna su od tih stvari koje su nam obojici zanimljive, pa ne čudi da se često tome vraćamo. Postoji tu i neki moment otkrivanja tehnologije i mogućnosti tiska 'u hodu', budući da na faksu nismo baš preduboko ušli u to. Druga stvar koja nam je obojici privlačna jest da se stvari ne 'fejkaju' u Photoshopu, nego da se sve, ako je moguće, napravi za stvarno. Na taj način proces stvaranja dizajna i njegovo dokumentiranje postaju barem jednako zanimljivi koliko i finalni rad. Također, tada stvari izgledaju sirovije i iskrenije – nikad nam nije bilo jasno zašto bi netko koristio rukopisni font ako posjeduje ruku i olovku. To je nešto što nas zanima, ali trudimo se tome ne robovati – ako je prikladno, odlično! Ako nije, ne treba forsirati.

Neki vaši radovi pod izrazitim su utjecajem glazbenih ukusa, odnosno vizualne kulture suvremene 'indie' supkulture. Je li vaše pozivanje na živost DIY produkcije reakcija na sve veću šabloniziranost kulture dizajna i poplavu predvidljivih rješenja i stilova?

Naša ljubav prema DIY produkciji počela je iz puke potrebe i nedostatka sredstava, a kad smo shvatili koliko nam je drago tako raditi, počeli smo je primjenjivati i na projekte gdje nije bila nužna iz financijskih razloga, ali je odgovarala stilski i tonski. Također, ne bismo rekli da danas ima više predvidljivih rješenja nego u prošlosti – možda je samo bilo manje konkurencije. Iz prošlosti pamtimo najzanimljivije primjere, a one koji su tek korektni, zaboravljamo. Tako nekako je i sada, ima dobrih stvari, ima generičkih, a i loših, i to je OK. Ne može sve biti ludo i cutting edge, ne treba svima takav dizajn. Samo je možda šteta što se kod nas grafički dizajn često doživljava kao strog pojam i većina se toga drži. Ukupna raznolikost i zanimljivost grafičkog dizajna kod nas bi sigurno bila veća kada bi se na fakultetima dozvoljavala veća sloboda – od odabira zadatka do toga što se točno očekuje kao rezultat (teško je izraziti neki eksperimentalan ili ležeran koncept ako se od tebe traži da produciraš billboard, citylight i A4 novinski oglas). Dobra strana takvog načina edukacije je da studenti nakon 3 godine budu prilično spremni za zaposlenje, ali neki u procesu možda ostanu lišeni nekog osobnog izraza.

Mogu li danas u Hrvatskoj mladi dizajneri i dizajnerice preživjeti isključivo od poslova koji ih zanimaju? Na koje ste kompromise spremni u tom smislu?

Kad pitaš mogu li mladi dizajneri preživljavati isključivo od poslova koji ih zanimaju, zvuči kao da svi hoće raditi neke neprofitabilne poslove. Sigurno neki žele raditi i u agencijama i oglašavanju. Oni sigurno mogu preživjeti. Za ove ostale ima manjih studija, a poslova u kulturi i dalje ima za nekolicinu, ali vjerojatno ne za previše njih. Što se kompromisa tiče, mislimo da treba barem pokušati raditi samo ono što te zanima. Ako ne ide, onda je vrijeme za širenje kruga klijenata. No ni tome ne treba pristupati cinično, na često spominjan način "ovaj posao je za dušu, a ovaj za platiti račune" – ta distinkcija je svakako predrastična. Evo i jedna pozitivna nota, u zadnjih par godina primijetili smo da postoje i pozitivne strane toga što je hrvatska scena umjereno mala – nije teško doći ni do koga, i nije teško da drugi čuju za tebe. Hrvoje kroz svoje inozemno studiranje zna za primjere iz Italije i Nizozemske gdje jednostavno ima toliko dizajnera da tek diplomirani freelancer skoro pa nema šanse dobiti neki dobar posao, nego onda rade (odnosno prvo stažiraju za male novce) u nekim agencijama i možda sa strane rade neke samoinicirane radove za portfolio. S druge strane, mi smo već tijekom studija radili za jedno od bitnih zagrebačkih kazališta, što bi u većoj okolini možda bilo i nezamislivo.

linkovi:
Dario Dević - http://www.dario-dario-dario.com/
Hrvoje Živčić - http://www.hrvojezivcic.com/

razgovarao: Bojan Krištofić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook