IVA BABAJA: Lokalni problemi zapravo su univerzalni

Autor: Marko Golub

Nakon dva mandata na mjestu potpredsjednice u Upravnom odboru ICOGRADA-e, grafička dizajnerica IVA BABAJA nedavno je izabrana za Generalnog tajnika krovne svjetske organizacije u području dizajna vizualnih komunikacija. Intervju s njom posvetili smo upravo ICOGRADA-i te njenom utjecaju, ciljevima, ulozi koju danas igra i vrijednostima koje zastupa. S Ivom Babajom razgovarao je MARKO GOLUB

Opisati nekog kao “aktivnog člana internacionalne dizajnerske zajednice” ne zvuči odviše precizno, ali upravo to jako dobro sažima područja djelovanja Ive Babaje u proteklom desetljeću. Dugo aktivna kao dizajnerica vizualnih komunikacija i fotografkinja, ova autorica proširila je vlastitu aktivnost iz svakodnevne profesionalne prakse prema otvorenom zalaganju za zajedničke ciljeve i vrijednosti te implementaciji istih u širem društvenom kontekstu. Danas Babaja balansira između posla kreativne direktorice u agenciji Unex, rada pro bono za projekte koje vrijedi podržati i djelovanja u ICOGRADA-i u čijem je Upravnom odboru tijekom dva mandata kao potpredsjednica zastupala srednju, istočnu i južnu Europu i Latinsku Ameriku. Zajedno s nekolicinom kolega dizajnera osnivačica je udruge VIZUM, koja je početkom dvijetisućitih organizirala gostovanja izložbi Art Directors Cluba i Type Directors Cluba u Hrvatskoj. Sudjelovala je u organizaciji ZGRAF-a i brojnih međunarodnih izložbi, a prije desetak godina pokrenula je izložbu i projekt Un-Trashed, koja je s više aspekata problematizirala pitanje kriterija u dizajnu, dajući vidljivost dizajnerskoj produkciji koja je ostala u sjeni manje kvalitetnih, realiziranih alternativa.

Koje su tvoje odgovornosti, zadaci i ovlasti na mjestu generalnog tajnika ICOGRADA-e? U kojem su se smislu one promijenile u odnosu na tvoju prijašnju poziciju potpredsjednice?

Potpredsjednici u načelu predstavljaju jednu od regija svijeta, a uz to imaju dodijeljene određene resore, poput primjerice edukacije, članstva, i slično. Kao Generalnom tajniku, moj posao je razviti generalnu strategiju, biti uključena u apsolutno sve projekte koji se rade u sklopu ICOGRADA-e, pomoći da oni budu svi usklađeni s generalnom strategijom i istovremeno nadzirati naš ured u Montrealu te voditi rad Upravnog odbora. U neku ruku sam desna ruka Predsjedniku, koordiniram rad cijelog Odbora, što znači da vodim sastanke Odbora, kao i Generalnu skupštinu, što sam kao v.d. Generalnog tajnika i sad radila u Tajvanu. Naime, kolega Gregoire Serikoff, nekadašnji Generalni tajnik, odstupio je pred pola godine pa me predsjednik ICOGRADA-e zamolio da 'uskočim' i u tu funkciju kako bi se na Tajvanu sve moglo izvesti po planu, a tijekom ta dva mjeseca probe morala sam zapravo naučiti jako puno, jer je moja odgovornost i da se sve aktivnosti odvijaju u skladu s Ustavom ICOGRADA-e, legislativama Kanade te još dodatno Quebeca gdje nam je sjedište, a koji pak priznaje francuski zakon. S obzirom da sam u kratko vrijeme uspjela znatno podići efikasnost Odbora za praktički 100 posto (ono za što nam je prije trebalo dva dana Board meetinga, sad s lakoćom napravimo u jedan dan pa nam ostaje više vremena za kreativni brainstorming i razvijanje strategije) te prebacila puno rada online, postavilo se i pitanje procedura i regulativa za online i asinkrone sastanke pa me u iduće dvije godine čeka i pisanje opsežnih ICOGRADA Rules of order. Uz posao Generalnog tajnika, svakako ću ostati aktivna u resoru članstva te nastaviti rad na Speculative practices policy što sam započela u prošlom mandatu, a sad će biti prošireno na pitanja autorskih prava, profesionalne certifikacije itd.

Na koji način i do koje mjere ICOGRADA utječe na politiku dizajna u svijetu? Koji je realan učinak udruženja, i u čemu se on najviše očituje?


To je teško načelno odgovoriti, ovisi o kojem dijelu svijeta govorimo. Izuzetno smo utjecajni u Aziji i npr. Sjevernoj Americi, dok imamo problema s regijama slabije zastupljenosti u smislu članstva, kao što je slučaj s Latinskom Amerikom, ili zemljama koje dizajn ne doživljavaju jako ozbiljno. Dok smo u Tajvanu bili primljeni kod samog Predsjednika države, Gradonačelnika i pola Vlade, sumnjam da bi se isto desilo u Hrvatskoj. Ali upravo ta područja su nam i najveći izazov za izgradnju svijesti ne samo o važnosti struke, već i o doprinosu koji dizajn može dati širem ekonomskom segmentu. Mislim da je najveći učinak ICOGRADA-e u njenih 48 godina djelovanja prvenstveno profesionalizacija struke. Kasnije, kako se struka mijenjala, došlo je i do preimenovanja, pa danas ICOGRADA više nije International Council of Graphic Design Associations već International Council of Communication Design. Tu su dvije značajne promjene – nismo više udruženje udruženja, već smo odlučili obuhvatiti sve čimbenike koji imaju bitan učinak na dizajn – edukativne ustanove, promocijske ustanove (npr. dizajn centri), korporativno članstvo, a razgovaramo i o uključivanju gradova koji u svojoj razvojnoj strategiji imaju dizajn kao bitan razvojni faktor. Dakle, slika je danas puno šira od one cehovske priče pred pola stoljeća. Druga važna promjena je redefiniranje same struke, što je zapravo bilo nužno uzevši u obzir područja kojima se danas bavimo. Nova definicija profesije širi naše razumijevanje područja prakse, ali i odražava globalni pomak fokusa sa dizajna kao discipline za proizvodnju artefakta prema dizajnu kao strateškom procesu koji omogućava komunikaciju u vizualnoj sferi. Uz to navela bih i izgrađivanje svijesti o doprinosu koji dizajn može pružiti društvu, ekonomiji i dobrobiti čovječanstva. Dio tog posla je istraživački, poput World Design Surveya, dio je edukativan i naposlijetku najviše se svodi na zagovaranje važnosti dizajna prema vladama, međunarodnim organizacijama tipa UN-a i suradnju s drugim organizacijama kao što su UNESCO, WIPO, itd.

U pismu namjere uz svoju kandidaturu kao jednu od smjernica navela si nastojanja na tome da se svi glasovi jednako čuju i vrednuju unutar globalne dizajnerske zajednice. Što to u praksi znači?

To je jedna od mojih misija od samog početka u ICOGRADA-i i mislim da je potpuno logična, obzirom da sama dolazim iz male zemlje. Također, neke regije poput Latinske Amerike nemaju predstavnika u Odboru pa sam se nekako našla u poziciji da zagovaram interese svih nas manjih i slabije razvijenih. ICOGRADA ima velike zemlje članice s velikim udruženjma koja posljedično plaćaju najveće članarine pa stoga smatraju da imaju pravo diktirati politiku i strategiju za sve. Ponekad je to toliko suptilno da mnogi ni ne primijete, tako da se često se oko toga znam sukobiti s kolegama. Stoga godinama već pazim da se nikome ne rade posebni ustupci, da se svi članovi tretiraju jednako, da se svi problemi s kojima nam se obraćaju shvate jednako ozbiljno te da se u projektima na kojima se radi uvijek uzmu u obzir i specifični problemi implementacije u manjim sredinama. Mislim da su kolegijalnost i solidarnost principi kojih se trebamo zadržati, unatoč tome što se svijet vrti u sasvim drugom smjeru, kojeg sve više diktiraju samo komercijalni interesi. Što dakako ne znači da se s time moramo pomiriti – treba samo uložiti dvostruki napor da se zadrži sustav vrijednosti i očuva integritet.

U kojoj je mjeri ICOGRADA, kao jedna od najvećih svjetskih strukovnih organizacija uopće, u mogućnosti adresirati lokalno specifične probleme i odgovoriti na "male glasove"?

Može, jer su lokalni problemi zapravo vrlo univerzalni. Kad slušam dizajnere iz Paragvaja ili Brazila, zvuče mi kao da slušam naše dizajnere odavde. Situacija je zapravo vrlo slična svugdje, ali načini rješavanja nisu. S druge strane, imamo članove koji su ta ista pitanja već odavno riješili i mogu puno pomoći iskustvom i savjetom, pa kao globalna mreža pomažemo i stimuliramo razmjenu tog znanja i dokumentacije. Jedan od mojih projekata se upravo odnosi na to međunarodno mentorstvo i dijeljenje znanja i resursa. Kao globalna organizacija, najveću muku mučimo s različitim zakonskim okvirima u raznim zemljama, jer naše preporuke moraju ostati globalno relevantne i izvedive za sve. Na primjer, regulative na kojima radim po pitanju natječaja, free pitchinga i autorskih prava su vrlo jednostavne u principu, ali kad se to sve prevede u kontekst različitih legislativa po svijetu, sve postaje užasno kompleksno i zahtijeva puno vremena i istraživanja. U nekim zemljama, poput SAD-a, naprosto po zakonu ne možete zabraniti dizajneru da radi bez naknade, ali to nikako ne znači da se dizajnere treba iskorištavati. Čak i unutar takvih legislativa postoji prostor da kao stručnjaci dobijemo priznanje za svoj rad, što spada u advocacy koji radimo, kao i apeliranje na promjenu takvih zakona.

Što u današnjoj društvenoj i ekonomskoj situaciji znači sintagma "dizajn kao medij progresivne promjene" koja je ugrađena u temeljna načela ICOGRADA-e? U razdoblju od 2009. do 2011. službena strategija ICOGRADA-e bila je djelovanje u smjeru "jedinstva, zagovaranja i angažiranosti". Kakva se strategija komunicira za naredno razdoblje?

To je zapravo generalna strategija koja je odražena u našoj mantri leading creatively i ona se neće mijenjati. Svaki saziv Odbora profilira svoju misiju i stavlja naglasak na neki drugi dio djelovanja. Mislim da će iduće dvije godina naglasak biti na kolaboraciji, od vlada i organizacija do različitih disciplina dizajna. IDA – International Design Alliance, koju su osnovali ICOGRADA i ICSID, a kasnije se priključio i IFI, spremna je za širenje te smo upravo održali prvi zajednički multidisciplinarni kongres koji je iz dizajnerske perspektive propitivao neke od najvećih tema danas – urbanizma, biotehnologije, internacionalne migracije, interneta… IDA je naš zajednički glas kojim možemo postići više, a kako se granice između disciplina sve više gube, mislim da ćemo se povezivati sve jače i više. Zadnje dvije godine služila sam i kao član Upravnog odbora IDA-e i mislim da smo zaista zreli za veće korake. Osim toga, puno smo kao ICOGRADA radili na pitanjima ekologije i održivog razvoja, socijalne odgovornosti dizajnera i uveli Održivi standard koji bi trebao postati međunarodni standard za odgovoran dizajn. Mislim da je to užasno važno područje na kojem ima puno posla, a i sve te postavljene stvari treba implementirati, ali i trajno raditi na osvještavanju struke, odnosno dizajnera pojedinaca, o odgovornosti koju imamo u društvu. Često slušam dizajnere kako kukaju da nam je država dužna ovo, društvo ono – to nije točno. Mi smo ti koji smo dužni društvu i trebamo preuzeti inicijativu i zaslužiti respekt svojim radom i u širem društvenom kontekstu.

Zanimljivo je da si kao dizajnerica u zadnje vrijeme najviše aktivna upravo preko ICOGRADA-e, ili pak kroz organiziranje suradnji s organizacijama poput Art Directors Cluba i Type Directors Cluba. Što te je odvelo u to područje djelovanja, i što te drži u tome osobno i profesionalno?

Aktivna sam kao dizajner svaki dan puno radno vrijeme, ali to nije toliko vidljivo javnosti koliko moj angažman u ICOGRADA-i. Zapravo taj neki put slijedim već preko deset godina, a započelo je na Icograda Design Weeku u Zagrebu 2001., nakon kojeg sam započela suradnju s ICOGRADA-om. Ta suradnja je trajala dvije godine i bitno me obilježila u smislu uvida u zbivanja izvan zemlje i načina poimanja dizajnerske profesije i zajednice u cjelini. Nakon toga, radila sam kao freelancer, ali sam imala potrebu jače povezati Hrvatsku s ostatkom svijeta, donijeti te uvide ovdje. Kad su se pojavile mogućnosti suradnje s Art Directors Clubom NY i Type Directors Clubom, nisam imala uopće namjeru osnovati VIZUM. Ponudila sam te izložbe prvo HDD-u i ULUPUH-u i oba udruženja su me odbila, a činilo mi se šteta propustiti priliku da Hrvatska postane domaćin takvim izložbama, tim više što je to bilo u vrijeme dok nije sve još postojalo na internetu i naši dizajneri, pogotovo studenti, nisu imali mogućnost vidjeti te radove. Zasto je VIZUM i osnovan – da pruži tu mogućnost. Naravno, zbilja je bila ta da smo Željko Serdarević, Ruta, Rutina cura Sunčica i ja sami gletali zidove po galerijama i zabijali čavle jer nismo imali sredstava za ništa. No, izložbe su ipak održane i, ako smo jednom jedinom studentu otvorili neke uvide, mislim da smo ispunili zadatak. Važno je biti aktivan, a ne samo kukati kako nemamo podršku društva, Ministarstva itd. Vani je sasvim normalna stvar da se udruženja sama financiraju, dok smo u Hrvatskoj svi i dalje ovisni o državi i radimo samo onoliko koliko sredstava dobijemo obećano unaprijed. Kroz te male stvari počela sam biti sve aktivnija u dizajnerskoj zajednici, pomagala na ZGRAF-ovima, osmislila izložbu Un-Trashed i nekako naučila da je ono što mogu dati zajednici kroz volontiranje jednako važno kao i komercijalni rad. S druge strane, oduvijek su me zanimali etički aspekti profesionalne prakse, načini na koji naša struka može utjecati na društvo te kolaboracija između raznih disciplina dizajna, i to se nekako logično prenijelo u moj rad kad sam pristupila ICOGRADA Boardu.

Čini li ti se da je tvoj dugogodišnji rad u institucionalnoj sferi, u području posredovanja etičkih i profesionalnih načela struke, te u različitim komisijama i žirijima, gurnuo tvoje djelovanje u dizajnerskoj praksi, ili njegovu vidljivost, previše u pozadinu?

Mislim da je stvar u vidljivosti, a ne produkciji. Ja i dalje radim kao dizajner, živim od toga i kao dizajner zarađujem plaću svaki mjesec. U krajnjoj liniji, prošle godine sam dobila nagradu za najbolju TV reklamu. Ali nikad nisam bila jako tašta na svoj rad u smislu da ga guram u prvi plan i da koristim svaku priliku da ga istaknem. Pogotovo zadnje 4 godine, otkako sam u Upravnom odboru ICOGRADA-e, ne prijavljujem svoje radove na dizajnerske izložbe i natječaje jer mislim da to nije u redu. Također, uz posao koji redovno radim u agenciji Unex - i koji je zapravo jako vidljiv, samo nitko ne zna da je to moj rad - i ICOGRADA-u, nemam vremena za radove koje bih mogla izlagati. Advertising je ipak specifična disciplina koja ne spada na Izložbu hrvatskog dizajna. Sve što radim kao dizajner uz redovni posao je pro bono za neke neprofitne stvari i uglavnom negdje vani kad me netko traži. Na primjer, upravo sam napravila ilustraciju za Južnoafričku Republiku na temu pandemije AIDS-a, ali sumnjam da će to ikad itko ovdje vidjeti. Također, često sam članica međunarodnih žirija pa jako pazim da se moji radovi ne pojavljuju u tom kontekstu i da moja funkcija u ICOGRADA-i ne bude zloupotrebljena. Radije 'guram' druge, a ne sebe. No realno, Hrvatska ima jako puno izuzetno talentiranih i dobrih dizajnera, ali nema puno ljudi s mojim međunarodnim iskustvom i renomeom u području menadžmenta dizajna i profesionalnih pitanja, etike i profesionalne prakse – to je moj jedinstveni potencijal i znanje. Kad sam ušla u Odbor nisam mislila da će mi to tako dobro ići, ali s godinama mi ide sve bolje i stekla sam veliko znanje o funkcioniranju strukovnih organizacija, dizajn centara, međunarodnih neprofitnih udruga i slično, jedino mi je žao da nemam priliku to znanje korisno upotrijebiti u Hrvatskoj. Vani me traže druga udruženja, dizajn centri i organizacije da im dam savjet, pomognem kao konzultant, ovdje zapravo nemam prilike to znanje ugraditi u nešto konkretno.

Što se danas događa s udrugom VIZUM, koju si bila osnovala kao platformu za realizaciju pojedinih projekata? U kojoj se mjeri VIZUM nastoji razvijati kao programski i konceptualno profilirana udruga, a u kojoj ipak ostaje subjekt koji se aktivira po potrebi i prilici?


VIZUM je nažalost zamrznut već godinama, točnije otkad sam u Upravnom odboru ICOGRADA-e. Inače nikad nismo imali neke institucionalne ambicije, već je udruga napravljena samo kao platforma kako bismo mogli organizirati neka gostovanja i izložba. S angažmanom u ICOGRADA-i i redovnim poslom u agenciji Unex zaista nemam vremena i za VIZUM, a i ne bih htjela koristiti kontakte koje sam stekla u ICOGRADA-i kako bih pribavila izložbe za VIZUM jer bi to bio sukob interesa. Stoga sve zanimljive mogućnosti prosljeđujem dalje. Jednako sam odstupila i iz organizacijskog odbora zadnjeg ZGRAF-a, jer dok sam u ICOGRADA Boardu mislim da je fer da se operativno ne petljam u lokalne inicijative, ali sam svakako uvijek tu za savjet i podršku.



Marko Golub

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook