NEOBIČNI SCENARIJI - dizajn u hrvatskoj stvarnosti

Objavljeno: 18.12.2012.

U subotu 22.12. u 17 sati u Interi (Ilica 168a) otvara se izložba NEOBIČNI SCENARIJI, nastala u organizaciji udruge REAKTOR i prema konceptu NIKOLE RADELJKOVIĆA. Izložbu je moguće posjetiti do 31. prosinca 2012. godine

ReAktor, udruga za pokretanje razvoja domaćeg produkt dizajna, otvara izložbu „Neobični scenariji“ koja prikazuje stvarne uvjete nastanka domaćeg produkt dizajna u kontekstu hrvatske neproizvodno orijentirane sredine i neprirođene joj kulture inovacije. Izložba istražuje scenarije nastanka nekih već javnosti poznatih radova, želeći ukazati na moguće puteve razvoja, istinski učinkovitog poticanja sinergije dizajna i obrta – kao jedne, ne samo minimalno potrebne tehnologije za izvedu bilo koje vrste proizvoda - nego i generatora društvenog poduzetništva, zapošljavanja i afirmacije etnološke baštine.

Izložba se temelji na počelu da dizajn nije ideologija ljepote, već sredstvo artikulacije proizvodnje, rješavanja problema, održivog razvoja i razvoja autentičnih kulturoloških vrijednosti. Koncept izložbe osmislio je Nikola Radeljković, dizajner iz Numen/ForUse, u kustoskom tandemu s Ivanom Fabrio, docenticom na Studiju dizajna u Zagrebu. Izložba "Neobični scenariji" je dio projekta ReObrt.

„Uspostavom fleksibilnijih paradigmi obrta i dizajna moguće je ostvariti neobične scenarije inovativnog poslovanja, gdje je oblikovanje sustava osnova, a dizajn i tržišno korištenje artefakta logična posljedica. Bilo da je riječ o dizajn obrtu koji koristi industriju kao outsourcing, očuvanju etnografskog blaga kao žive ekonomske aktivnosti ili upošljavanju posebnih društvenih skupina, ljepota projekata pokazanih na izložbi nije u njihovom materijalnom rezultatu, već u kreaciji povezivanja razbacanih proizvodnih i društvenih potencijala, u pisanju neobičnih scenarija mogućeg razvoja.“ – objasnio je ukratko Nikola Radeljković koncept projekta.


Osnivači i voditelji Reaktora su Tatjana Bartaković (Narativ), Ivana Fabrio (Studij dizajna), Andrea Hercog (samostalna produkt dizajnerica), Nikola Radeljković (Numen/ForUse) i Koraljka Vlajo (MUO).




Neobični scenariji razvoja

Scenarij: Lightwear – reanimacija ručnog rada i etnografske baštine

Na izložbi će se predstaviti nastanak u cijelosti ručno izrađene samostojeće lampe Lightwear (dizajn: Nina Bačun, Roberta Bratović) posvećene reanimaciji vrijednosti ručnog rada i motiva bušenog veza. Dizajnerice su istraživale prenamjenu dijelova bizovačkih nošnji s namjerom da iste zažive još jednom u svakodnevnom životu, jer iako još uživaju kultni status jedino u domovima naših baka, danas više nisu potrebne u svrhu miraza. Lightwear je realiziran u suradnji s Katarinom Pejaković, vrsnom veziljom iz Bizovca, jedne od rijetkih koje se time još uvijek aktivno bave.



Scenarij: Boje (Maja Mesić) – Dizajner obrtnik

Maja Mesić, idejno je rješenje Boya prijavila za natječaj TOZ Penkale, ali njihovo vodstvo nije bilo okrenuto inovaciji i težnji osvajanja novih tržišta – pustivši iz svojih ruku rad koji je potom osvojio Red Dot nagradu i Maju ohrabrio da sama pokrene njihov razvoj, proizvodnju i distribuciju. Scenarij razvoja inovativnih Boya bio bi zahtjevan i za veći industrijski subjekt, iako bi financijska i vremenska investicija bila značajno manjom i kraćom, nego kada se na nju odluči pojedinac, i još k tome dizajner. Međutim, Maja je prošla od sastanaka s menadžerima i inženjerima u potpisanoj obući do rada za strojem u kuti i rukavicama. Na tom putu naučila je o tehnologiji, materijalu, strojevima i pigmentima više nego što je ikada mogla zamisliti. Nakon što je iz fonda Izvorno Hrvatsko i Inovatora Grada Zagreba primila djelomična sredstva za kupnju potrebne tehnologije za proizvodnju, pokrenula ju je i započela s distribucijom proizvoda koje sada proizvodi u krugu svoje obitelji, stvarajući egzistencijalno dugoročan temelj i potencijalno multicipliranje proizvodnje.


Scenarij: 3 dizajnera, 2 bebe, zimske gume i slomljena noga (Grupa, lusteri ILI_ILI)

Neobični scenarij postizanja uspjeha u kontekstu razvoja proizvoda “ILI_ILI” s jedne strane može se tumačiti kroz prizmu trenutne situacije hrvatske dizajnerske scene koja se unatoč svim zaprekama trenutačne gospodarske situacije, izostanka institucionalne podrške i suradnje sa obrtnicima, progresivno razvija. Dizajneri i dizajnerice unutar Grupe svojevrsni su arhetip nove generacije dizajnera koja okolnosti tržišta, gospodarstva i društveno političke situacije prihvaća kao izazove vlastite afirmacije i aktualizacije u klasičnom liberalnom tržištu.

Grupina priča je specifična upravo zbog toga što ponovno uspostavlja vrijednosti ‘Uradi sam’ (DIY) pristupa, kako u procesu realizacije proizvoda, tako i u ukupnom sustavu funkcioniranja, ili bolje rečeno, nefunkcioniranja suradnje potaknute inicijativom ZABA donacija. Zagrebačka banka i Hrvatska obrtnička komora raspisale su natječaj za dodjelu „Donacije godine 2012.“ za originalni proizvod s prepoznatljivim tradicijskim motivom ili obrtničkom tehnikom koji može uspjeti na suvremenom tržištu. U natječaju su mogle sudjelovati organizacije, udruge, klubovi i društva kojima je potrebna financijska pomoć za realizaciju projekata koji neposredno ili posredno utječu na poboljšanje kvalitete života društvene zajednice.

Nakon što je stručna komisija izabrala 10 finalista, projekti su predstavljeni široj javnosti na Facebooku. Svi korisnici Facebooka tako su imali mogućnost upoznati se s proizvodima hrvatskih obrtnika i dizajnera, dobiti podrobnije informacije, te svojim favoritima dodijeliti glasove. Svatko je mogao glasovati za tri proizvoda, a iznos donacije dodijeljen je trima projektima koji su prikupili najviše glasova putem Facebooka.

Unatoč neuspjeloj suradnji s obrtnikom te s još snažnijim porivom i uvjerenjem o postizanju uspjeha, Grupa ne odustaje od natječaja, te se samostalno, kao obrt, prijavljuje na natječaj. Taj čin otvara novi način tumačenja propozicija natječaja, put ka zaobilaženju zapreka koje će zasigurno ohrabriti i druge dizajnere da samostalno realiziraju projekte u budućim donacijama.

Upornost se isplatila. Grupa je među deset finalista osvojila prvu nagradu. Ali nagrada nije osvojena temeljem stručne prosudbe kvalitete projekta, upornosti i poduzetničkog angažmana autora, već, apsurdno, kao rezultat sumanutog agitiranja Facebook korisnika da glasaju za ‘ILI_ILI’.

U tom trenutku njihova ambicija i upornost biva na neki način obilježena pretjeranim poticanjem prijatelja i poznanika na aktivno sudjelovanje u promociji, ali ne zbog njihovog oslanjanja na prosuđivanje o kvaliteti proizvoda u odnosu na ostale finaliste, već kao rezultat prijateljske odanosti i altruističkih motiva Facebook korisnika. Ti isti korisnici su instaliranjem ZABA aplikacije na Facebooku kao preduvjet za glasanje, pristali biti dio trajne baze podataka za ne toliko altruističke potrebe Zagrebačke banke.

Grupa je pobijedila. Za jedan glas. Sva sreća da je ‘ILI_ILI’ doista kvalitetan proizvod koji posredno utječe na poboljšanje kvalitete života društva. I da Grupa ima toliko prijatelja na Facebooku.


Scenarij – JUPI! (radionice inkluzivnog dizajna)

Radionice inkluzivnog dizajna u Zagrebu i Osijeku u podružnicama Udruge za promicanje inkluzije imale su za cilj afirmirati kreativni potencijal osoba s intelektualnim teškoćama i izostankom klasičnih radnih sposobnosti. Namjera je bila u suradnji s dizajnerima stvoriti proizvode koje će članovi Udruge moći kasnije sami proizvoditi i živjeti od svojega rada.

Radionica u Udruzi za promicanje inkluzije Podružnica Zagreb bila je prva u svijetu u kojoj su u timu s dizajnerima kao dizajn partneri i koautori sudjelovale osobe s intelektualnim teškoćama, koje su ujedno i nastavile održavati liniju proizvoda nastalih na radionici, odnosno proizvoditi vlastite dizajnerske proizvode.

Kolekcija „Ratkova stvorenja“ nastala je kroz interakciju dizajnera s Ratkom Koletićem, umjetnikom s autizmom, koji desecima godina izrađuje upečatljive crteže najmaštovitijih stvorenja - životinja i biljaka - održavajući običaj da redovito crta u UPI-u. Temeljem njegovih crteža dizajneri su oblikovali igračke od tkanine u obliku životinja i cvijeća, ali i niz drugih tekstilnih proizvoda (platnene torbe, pregače i sl.) s motivima iz kolekcije.

Radionice u Zagrebu i Osijeku rezultirale su stvaranjem sasvim novog pristupa unutar metodologije inkluzivnog dizajna. Pristup je utemeljen na kreativnom kapacitetu osoba s intelektualnim teškoćama vođenom od strane dizajnera i stručnjaka iz inkluzivnih programa Udruge, a rezultirao je napretkom u rehabilitaciji korisnika Udruge za promicanje inkluzije Podružnice Zagreb. Voditeljica programa zapošljavanja uz podršku i predsjednica Udruge, Marijana Janković - najzaslužnija je za izvrsnu suradnju tijekom radionice i za kontinuitet aktivnosti nakon nje.

Sudionici radionica: Nataša Perković (voditeljica), Gero Grundmann (voditelj), Mirna Reinprecht (voditeljica). Članovi tima: Kristina Lugonja i Lucija Frgačić (produkt dizajnerice), Inja Kavurić i Tea Janković (vizualne komunikacije), Ivana Čuljak (moda), Anna Rupenović (studentica kiparstva), Davor Danačić i Marija Tkalčić (studenti marketinga), Marijana Janković (voditeljica programa zapošljavanja i predsjednica UPIZg), Dolores Škorlić (voditeljica radnog centra), Anita Prša (zaposlenica radnog centra), Dubravko Kovačević (UPI Bjelovar), Eva Venus (UPI Osijek), Gordana Huzek, Ivana Reščić, Inka Krželj i Ratko Koletić (dizajn partneri).



Scenarij – Ooj! Lički fusion (Gračac, Lika)

Radionica je imala za cilj razviti prototipove budućih linija dizajnerskih proizvoda za Udrugu Prospero koja provodi projekt “Pokrenimo proizvodnju i zaposlimo žene”. Njihov je cilj primjenom poduzetničkih načela u neprofitnom sektoru unaprijediti kvalitetu života u zajednici, posebice života žena, i potaknuti proizvodnju i samozapošljavanje u tradicijskim obrtima (tkanje, keramika i filcanje vune).

S obzirom na nemogućnost zapošljavanja žena na području Gračaca (tvornice uništene u ratu, slabo razvijeno poduzetništvo), organizirani su tečajevi u sklopu kojih žene stječu znanja i vještine potrebne za izradu proizvoda za koje postoji tržište (Cerovačke špilje, Nacionalni parkovi u blizini, more i turistička sezona), a mogu ih raditi u svojoj kući. 
Za ovakav oblik rada (izrada rukotvorina, suvenira, izrada upotrebnih predmeta) nije potrebno imati završenu školu te nije potrebno otvarati obrt).”

Općepoznati stereotipi vezani uz Liku u prvom trenutku su se i potvrdili pri radnom posjetu Udruzi Prospero u Gračacu, baš kao i nezahvalna pozicija parazitiranja u nepoznatom okruženju. U ovako umjetno stvorenim namjenskim uvjetima u zadanom vremenskom okviru od 4 dana, suradnja dizajnera se je odvijala sa ženama iz različitih krajeva, s različitim kulturnim pozadinama, a korišteni su namjenski kupljeni strojevi za poluautomatiziranu proizvodnju izvedenica tradicijskih ličkih predmeta i generirani su novi proizvodi (Lički fusion).

Osnovni problem radnog procesa, kao i obično, bio je nekompatibilnost procesa i metodologije dizajna s običajima i navikama žena iz udruge. Iz te činjenice proizašli su mnogi komunikacijski problemi, koji su u konačnici riješeni, ali su zato proces učinili mukotrpnijim i sporijim. U praksi se još jednom potvrdila sugestija Viktora Papaneka da bi dizajneri u prvom redu trebali preuzeti ulogu edukatora novih dizajnera. Na taj bi način bilo moguće stvoriti kritičan broj ljudi ukorijenjenih u ličku tradiciju i stvarnost koji bi bio spreman usvojiti metode dizajna kao načina komunikacije naslijeđenih vrijednosti i stvaranja novih.

Ako definiramo Liku i druga područja od posebne državne skrbi, kao neku formu hrvatskog “trećeg svijeta”, onda prema E.F. Schumacheru možemo govoriti o vezi između odgovarajućih tehnologija i dizajna za “treći svijet”. U konačnici, logični su zahtjevi da tehnologija bude jeftina u kapitalnim troškovima, kreira poslove, koristi lokalne vještine i rad, regionalno i lokalno priuštiva, razumljiva, kontrolirana i održiva od strane lokalnog stanovništva, uključuje decentralizirane obnovljive izvore energije, proizvedeni produkti ne uključuju patente, tantijeme ili troškove konzultiranja, fleksibilna kako bi se prilagodila promjenjivim okolnostima. Mnogi od ovih preduvjeta, nažalost, u ovom specifičnom slučaju nisu mogli biti ispunjeni. Zbog niza objektivnih okolnosti, put do jasne slike o stvarnim potrebama ljudi i mogućnosti samoupošljavanja uz pomoć dizajna bit će iznimo dug.

Sudionici radionice: tim 1 - Mirna Reinprecht, dizajnerica s iskustvom u razvoju projekata u domeni društvenih inovacija i društvenog poduzetništva, produkt dizajnerice Nina Bačun i Ivana Borovnjak, modna dizajnerica Ivana Čuljak, transdisciplinarni dizajner Matija Raos te studentice Studija dizajna Vanessa Šerko i Hannah Vranko; tim 2 - Slavica Miličić – edukacija rada u keramici, Mirta Kirhofer – žene u obnovi i očuvanju tradicije – Lička kuća, Greta Drlja – tajnica, Ružica Relota – tečajevi tkanja. 

mg

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook