LUCIJA FRGAČIĆ: Dizajn kao poticaj na komunikaciju

Autor: Marko Golub

LUCIJA FRGAČIĆ svoj izložbeni nastup gradi oko postojeće kolekcije vlastitih, što realiziranih, što nerealiziranih radova, uglavnom u području produkt dizajna te u rasponu od koncepata, skica, detaljnih studija, maketa, prototipova i proizvedenih predmeta. Samosvjesno se poigravajući s formom "studentske izložbe", ona stvara neformalan i krajnje subjektivni porftolio u prostoru, gdje se dizajnirani predmeti, njihovi modeli, nacrti i vizualizacije protežu oko imaginarnog radnog kutka. Izložba "KOLAŽ" otvorena je od 1. 3. do 12. 3. 2012, paralelno s izložbom Nike Mihaljevića

Lucija Frgačić svoj izložbeni nastup gradi oko postojeće kolekcije vlastitih, što realiziranih, što nerealiziranih radova, uglavnom u području produkt dizajna te u rasponu od koncepata, skica, detaljnih studija, maketa, prototipova i proizvedenih predmeta. Samosvjesno se poigravajući s formom "studentske izložbe", ona stvara neformalan i krajnje subjektivni porftolio u prostoru, gdje se dizajnirani predmeti, njihovi modeli, nacrti i vizualizacije protežu oko imaginarnog radnog kutka.

U takvom postavu, njihov je status ambivalentan – istovremeno predstavljaju presjek dosad ostvarenog, istraživački materijal i "radove u tijeku" te funkcionalne rekvizite iz radnog prostora. Rezultat svakako nije klasična izložba dizajna i ne može predstavljati posve optimalan i ujednačen uvid u svaki od dosadašnjih pojedinačnih projekata, no nudi jednu u velikoj mjeri realističnu "kolažnu" vizuru koja te projekte dovodi u međusobne veze, ne narušavajući njihovu vjerodostojnost i vjerodostojnost konteksta koji ih određuju. Treba imati na umu da je riječ o studentskoj produkciji - svi predmeti koji su dogurali do faze prototipa ili realizacije implementirani su u "postav" tako da igraju ulogu stvarnih rekvizita kakvi se i inače mogu naći na ili uokolo bilo kojeg radnog stola, a zanimljiva je podudarnost da se radi o ambalaži/displeju za olovke, stolcu, lampi, multifunkcionalnoj ploči za pisanje/odlaganje predmeta, vazama za cvijeće.

Tako formiran ambijent služi pak kao okvir za predstavljanje projekata koji su zbog svoje kompleksnosti, produkcijskih uvjeta ili potrebe za dodatnim istraživanjem ostali na razini vizualizacija i studija. Većinu tih predmeta karakterizira ekonomičnost u upotrebi i obradi materijala, fleksibilnost, jednostavnost i prepuštanje korisniku da sam otkrije njihov puni potencijal. Kod predmeta kao što je "Blackboard" ili puno složenija "Rožica", maksimaliziran je poticaj na koreografiranje njihove upotrebe.

Osobito kod "Rožice", koja nije samo portabilan i multifunkcionalan set alata, nego i sustav koji kroz igru angažira korisnika te ga nastoji privoljeti za praksu (urbanog) povrtlarstva. U kontekstu studiranja, u kojem su mnogi od odnosa koji definiraju dizajnersku praksu stjecajem okolnosti ipak simulirani, Lucija Frgačić dizajnira polazeći od vlastitog neposrednog okruženja, odatle zahvaćajući prema ambicioznijim zadacima i vraćajući se natrag. Ova izložba je kratka rekapitulacija dosad napravljenog.
Marko Golub

Što danas vidiš kao zanimljive i produktivne platforme za produkt dizajn. Gdje su one, kako se realiziraju i koji su im stvarni potencijali?

U Hrvatskoj, mislim da je u Reaktor dobra platforma za produktaše, mjesto gdje produkt dizajn postoji u više oblika i gdje se radi na ostvarivanju ideja u stvarnom kontekstu. Sadašnjost i budućnost produkt dizajna baš je u improvizaciji u radu, prilagodbi, suradnji s malim obrtnicima i proizvođačima, i odlučnom širenju prema van. Odlične su radionice gdje se uključuje javnost u proces dizajna, i gdje dizajneri, što se vidjelo, s užitkom rade 'rukama' na prenamjeni predmeta.

Da li su, i koji, od tvojih projekata doživjeli primjenu, i za koje bi voljela da u tom smislu zažive?

Osim u osobnoj primjeni i kod bliskih prijatelja, ne. Voljela bih da stolac i blackboard dožive primjenu, odnosno da ih proizvedem u većem broju i vidim u uporabi kod stvarnih korisnika. Stolac bi možda dobro pristajao i u neke polulude avangardne interijere.. Vaza je predmet jednostavan za proizvodnju, moguća je prodaja u suvenirnicama i slično. Ulika je nerealiziran projekt, za koji je potreban investitor i razvojni tim ljudi koji bi radio na istraživanju materijala, tehničkim pitanjima i produkciji, i za nju bih voljela da se realizira i bila spremna dugoročno raditi na projektu. U Hrvatskoj ne vidim tu mogućnost..

Zanima me i tvoj pogled na dizajn u galerijskom kontekstu? Čemu služe izložbe kurentne dizajnerske produkcije?


Mislim da izlaganje dizajnerskih projekata u galerijama ima osnovni cilj poticanje dijaloga - među dizajnerima, i sa širom javnosti, jer bitan je i kritički odgovor krajnjih korisnika. Između ostalog, to je i upoznavanje ljudi – proizvođača, investitora i kupaca - s pojmom dizajna. Dizajn ima funkciju, i prirodno najbolje funkcionira dok se koristi – a u galerijskom prostoru je ta funkcija poticaj na komunikaciju, kritiku, osvrt, akciju, edukaciju...

Kako bi opisala koncept svog izlaganja?


Izlaganje mojih radova je zapravo osvrt na projekte koje smatram dobrima i razrađenima, i koji su nastali za vrijeme studija. Zanimljivo mi je pogledati kako oni funkcioniraju na okupu, koliko govore o meni i mojim razmišljanjima. Kutak za rad je ujedno i mjesto neformalne prezentacije radova - koji sačinjavaju izvedeni radovi, i neizvedeni (konceptualni) projekti. Za neke projekte prikazujem i proces nastanka, predmodele i početne ideje. U fazi preispitivanja mog djelovanja u produkt dizajnu i realnosti koja za mladog produktaša u Hrvatskoj nije uvijek sjajna, na izlaganje dosadašnjih radova gledam kao na 'točku na i' – mjesto osvrta i kretanja naprijed. Nakon perioda mirovanja i promatranja, kroz izložbu u kojoj prikazujem ono što je 'dosad', stajem na loptu, i sagledavam realnost, otpisujem prijašnja očekivanja – ostvarive i neostvarive mogućnosti i proaktivno krećem dalje. Trebalo mi je neko vrijeme da se uvjerim da, osobito produktaše, uistinu nitko ne ‘vuče za rukav’. Dizajnirati predmet za imaginarnog naručitelja unutar fakulteta, postavljanje zahtjeva i potreba za dizajn – je potpuno drugačije nego u stvarnosti, koja me dočekala nakon diplome, i ne samo mene. U nekim mojim projektima se i vidi taj raskorak, što mi kritički osvrt još više pomaže osvijestiti.

Tekst: Marko Golub / Lucija Frgačić



Radovi:


Vaza gori/doli
- osnovna ideja je vaza promjenjive visine, koja se može koristiti i za visoko i nisko cvijeće. Nastaje poigravanjem s formom valjaka različitih promjera, a produkcija se može oslanjati i na jednostavnoj obradi ostataka materijala iz tokarske radionice. Prikazana su dva modela, u materijalu pvc cijevi i pleksiglasa.

Blackboard – 'radna ploha prenesena u vertikalnu ravninu ispred radnog stola, od relativno jeftinog materijala – stirodura – i aluminijskih polica koje se po njoj premještaju po želji. Projekt je fleksibilan i višefunkcionalan te na prikladan i jednostavan način rješava svakodnevni problem smještanja i sređivanja predmeta s radnog stola.

Ulika – ambalaža za male količine maslinovog ulja – 5 ml. Jedan obrok, jedna ambalaža, jednokratna upotreba. Ulika je zapravo maslina u veličini malo većoj od realne, ima dva dijela – maslinu i list. Pritiskom ‘masline’ se regulira točenje ulja, a ‘listom’ usmjeruje mlaz – a u isto vrijeme ima i funkciju čačkalice, pa se koristi za nabadanje komadića sira itd. Nerealiziran projekt koji zahtjeva detaljnije laboratorijsko istraživanje materijala.

Rožica (torba i alat)
– rad baziran na ideji sustava proizvoda koji su izgledom i formom daju zabavnu dimenziju priči o radu u vrtu, i potiču pojedinca na angažman u vrtu. Torba od tkanine ima simboličku formu pupoljka koji se otvara skroz do horizontalne ravnine, služi i kao podloga za odmor ili rad. Oruđe je sastavljeno od jedne ručke i više promjenjivih nastavaka.

Stolac Ala – poziva na sjedenje i druženje. Udobnost je postignuta fluidnim formama u međusobno skladnom odnosu, a zaobljeni spoj sjedala i naslona olakšava korisniku pomicanje i okretanje. Osmišljen je za maloserijsku, obrtničku proizvodnju.

Studentska menza – cjeloviti koncept koji adresira nekoliko uočenih problema studentske prehrane. Zidne novine su istodobno i podloga za meni, za ispunjavanje vremena tijekom čekanja u redu. Posude za hranu modularnog oblika u nekoliko dimenzija lako se premještaju po podlozi i stavljaju jedna u drugu. Namijenjene su jednokratnoj upotrebi i mogu se odnositi izvan menze.

Ambalaža za olovke
- ambalaža za olovke je ujedno i displej. Ima jednostavan sistem otvaranja i podizanja olovaka iz horizontalne u dijagonalnu ravninu.




Izložba
01–12/03/2012
Organizator
HDD – Hrvatsko dizajnersko društvo
http://dizajn.hr
HDD galerija
Boškovićeva 18, Zagreb
voditelj galerije
Marko Golub

Sponzori tiska
Cerovski print boutique
Ars kopija

Radno vrijeme galerije
Pon–pet: 10.00–20.00h
Sub 10.00–15.00h

Rad galerije podržavaju
Ministarstvo kulture RH
Grad Zagreb

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook