GORAN MARTIN ŠTIMAC: Cieslewiczevi 'tragovi' kao paralelna povijest grafičkog dizajna u Hrvatskoj

Autor: Marko Golub

S autorom izložbe 'Roman Cieslewicz: Sjajni tragovi', GORANOM MARTINOM ŠTIMCEM, razgovarali smo o prisutnosti slavnog poljsko-francuskog grafičkog dizajnera na hrvatskoj "dizajnerskoj sceni" od 60-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća, o redizajnu Starta kao mitskom mjestu domaće povijesti dizajna, o procesu istraživanja Cieslewiczevih tragova te što smo iz toga naučili

Goran Martin Štimac nije prvi profesionalni dizajner koji je napravio izlet u kustosku praksu, no njegovo istraživanje i izložba o Romanu Cieslewiczu u HDD galeriji svakako predstavljaju iznimno ambiciozan, zanimljiv i u smislu dizajnerske historiografije vrlo dragocjen projekt. Dva aspekta bitno ga određuju – prvi je svakako pokušaj da se polazeći od podatka da je Roman Cieslewicz svojedobno izlagao i radio na nekim projektima u Hrvatskoj pokuša iz rubne perspektive zahvatiti prema jednom svjetski etabliranom autoru. Drugi, i jednako važan, jest da se u potrazi za svakom dostupnom poveznicom - bez obzira da li je riječ o osobama, manifestacijama, utjecajima, dokumentarnim materijalima, tiskanim izdanjima – ispriča i nešto o vrlo opipljivom kontekstu u kojem su se Cieslewiczevi doticaji s hrvatskom sredinom odvijali.

Drugim riječima, rasvjetljavanjem tragova Romana Cieslewicza na lokalnoj sceni od 1960-ih do 1990-ih može se skicirati i ponešto od same povijesti dizajna u Hrvatskoj. Njen institucionalni aspekt, primjerice, dotaknut je kroz sporadična Cieslewiczeva sudjelovanja na različitim izložbenim manifestacijama, od izlaganja u sklopu međunarodnih izložbi crteža u Rijeci, retrospektive dizajnerskog i grafičkog opusa u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, sve do Zgrafa na kojem je kontinuirano sudjelovao od kraja 70-ih do prve polovice 90-ih godina. Njegove suradnje, druženja te neposredni i posredni utjecaji na domaće autore dotiču i reaktualiziraju veze između mnogih aktera domaće i internacionalne dizajnerske, umjetničke i kulturne scene tog razdoblja. Cieslewiczevo grafičko preoblikovanje magazina Start ne samo da se nesumnjivo odrazilo i na grafički izgled nekih drugih tiskovina, već je u ovoj prilici poslužilo kao tema za svojevrstan case-study o slavnom časopisu i ulozi grafičkog dizajna u takvom kontekstu. Više o izložbi možete pročitati ovdje. Razgovor s Goranom Martinom Štimcem vodio je Marko Golub.

Što je bila tvoja primarna motivacija da prijaviš ovakav projekt za galerijski program HDD-a? Da li je neku ulogu u tome igrala i jedna od programskih smjernica galerije, koja je isticala zanimanje za projekte koji se bave poviješću dizajna u Hrvatskoj?

Motivacija mi je bila rasvijetliti djelovanje dizajnera kojeg cijenim i čije radove na ovaj ili onaj način prikupljam, a čije se djelovanje u raznim pregledima hrvatskog dizajna uvijek spominje no pomalo mistificira. Programska smjernica galerije nije bila naodmet, jer je pomogla da projekt prođe, no tek nakon ove izložbe me je počela ozbiljnije zanimati.

Da li si projektu prišao kao obožavatelj ili kao znatiželjni istraživač? Čini mi se da je tu bilo dosta istraživačke ozbiljnosti s tvoje strane, ali i jako puno strasti.


Isprva kao obožavatelj, sa strašću jer sam Cieslewiczeve knjige i kataloge godinama skupljao po zagrebačkim antikvarijatima. Stvar se pretvorila u ozbiljnije istraživanje kad sam vidio koliko tih tragova njegovog djelovanja zapravo ima, pa ih onda nije bilo smisla ne iskopati do kraja. Zbog te silne količine informacija, postav izložbe bilo je najlogičnije "dizajnirati" kronološki, pa i to daje dojam studioznosti. Cijelo iskustvo mi je bilo novo i zanimljivo jer sam po djelovanju aktivni dizajner kojem je ovo prvo takvo "kustosko" djelovanje.

Zanimljiv mi je ispočetka bio moment rizika koji je pratio tvoje istraživanje. Krenuo si praktički od dvije natuknice – izložbe u GSU 1973. i prvog redizajna Starta nekoliko godina kasnije. Jesi li razmišljao kako bi projekt priveo kraju da nisi iskopao toliku količinu podataka i poveznica?


Da, isprva sam samo znao da MSU ima neke njegove grafike te da sve brojeve Starta čuvaju u NSB-u. To s NSB-om se pokazalo nezgodno jer Startovi spadaju u zaštićeni dio zbirke kojeg ne možeš posuditi pa proučavati kod kuće, već samo fotokopirati kod njih na c/b stroju. To se pokazala pravom mukom zbog zeznutog formata koji je malo veći od A4, tako da sam krenuo fotokopirati stranice umanjeno pa ih doma skeniranjem vraćati na pravu veličinu, što je prokleto zamorno. Posrećilo mi se kad sam preko stranice stripovi.org dobio priliku kupiti četristotinjak brojeva baš tog vremenskog razdoblja koje mi je trebalo. Do svih ostalih tragova sam došao googlanjem i jedan je vodio drugom, tako da sam bez pardona zvao sve ljude iz ustanova koje su se spominjale. Do ideje video intervjua sam došao preko fotografa Željka Koprolčeca koji me spojio s njegovim frendom Fadilom Vejzovićem, tadašnjim art-direktorom Starta. Mejlom mi se javio Željko Serdarević i pružio potporu te dao par vrijednih tragova.

Cieslewiczeva prisutnost na "dizajnerskoj sceni" kod nas zapravo počinje u periodu prije njegovog dolaska u Pariz. Jesi li otkrio nešto više o okolnostima u kojima se odvila njegova rana samostalna izložba u Rijeci i kasniji niz nastupa na tamošnjoj izložbi crteža?

Zapravo nisam. Radi se o davnoj 1961. godini te o razdoblju između 1964. i 1974., tako da u sadašnjem riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnost nisam naišao na nekog sugovornika iz tog vremena, no veliku pomoć oko traženja tragova mi je pružila muzejska savjetnica mr. sc. Daina Glavočić, koja mi je iz arhive pronašla i skenirala kataloge i plakate.

U Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu (danas MSU) Roman Cieslewicz izlaže kao već svjetski relevantan autor. Što je od njegovog rada pokazala ta izložba i što si saznao o njenoj javnoj recepciji kod nas?

Ta retrospektivna izložba 1973. u Galeriji suvremene umjetnosti na Katarininom trgu prikazala je cjelovit presjek njegovog dotadašnjeg opusa - plakate, magazine, omote knjiga, ilustracije, kolaže, grafike te komercijalni dizajn. Izložba je imala dosta veliki odjek jer su o njoj osvrte pisali i istaknuta imena poput Vladimira Malekovića, Gillo Dorflesa, Marijana Susovskog i drugi. Zbog interesa odmah nakon Zagreba izložba je preseljena i u Maribor, tako da je zanimanje za Cieslewicza tada bilo veliko.

Mitski trenutak svakako je onaj redizajna magazina Start, koji se pod Cieslewiczevim ravnanjem odvio dvaput, oba puta postupno. Što je on realno donio Startu, koliko je i kakav (prema tvojoj ocjeni) širi utjecaj tog redizajna?


Svojim redizajnom Starta Cieslewicz je promijenio paradigmu konzumiranja magazina, koja se tad već uspješno provodila na zapadu, - naime dotad se Start prvenstveno čitao, a dizajn je bio usputan i nužan element, a od tada se magazin prvo listao i gledao pa tek zatim čitao. Za to je bilo nužno promijeniti tretiranje fotografije i dati joj veći značaj i prostor na stranici, napraviti novi raspored naslova i podnaslova, legendi ispod slika i slično. Danas je to samorazumljivo, no tada je bila velika novost posebice u mainstream novinskom mediju. Dizajn Starta su krenuli kopirati, s znatno manjim uspjehom, svi tadašnji jugoslavenski listovi.

Od čega se točno sastojao taj redizajn? I koju je točno ulogu tu odigrao Cieslewicz, a koje i niz ljudi oko njega, uključujući uredništvo, ali i Zorana Pavlovića, Fadila Vejzovića i drugih?

Zoran Pavlović - Zozo
je likovno uređivao Start i sam pomalo uvodeći modernija rješenja no nije imao snage nametnuti svoja uvjerenja uredništvu i tada važnim komercijalistima. Start je u svom zlatnom razdoblju između 1975. i 1985. imao sjajno uredništvo, prilično senzibilizirano za pitanje dizajna, tako da ugledna povjesničarka umjetnosti Vere Horvat-Pintarić lako nagovara glavnog urednika Seada Saračevića na redizajn. Kod tog prvog redizajna 1976. godine i pred Cieslewicza su postavljena ograničenja; da redizajn mora ići postupno zbog opasnosti od pada naklade, da mora zadržati format i glavu magazina, te da ne smije kratiti tekstove nauštrb dizajna. Roman nije pravio probleme i svemu se prilagodio. Iz Pariza je u Zagreb donio maketu redizajna, nadgledao je i osobno prelomio par priloga u tom jubilarnom 200-tom broju te je inzistirao na nabavci modernijih tehničkih uređaja. Uveo je novinu i da se tiskaju špigli svih stranica te da se dizajn i raspored rubrika promatra kao cjelina. Po njegovim uputama, dajući i svoj štih, likovno ga nastavlja oblikovati Fadil Vejzović, postajući time jedan od prvih modernih magazinskih art-direktora. Kod drugog redizajna 1981, Cieslewicz mijenja logotip magazina, uvodi nove tipografije i grafičke elemente kojima učvršćuje layout - obično crni ili kolor pravokutnici, koje vuče iz baštine ruskog konstruktivizma - zakošava naslove itd. No taj redizajn nikada ne dolazi do pravog izražaja jer je zamišljen za full color magazin, a zbog krize i redukcije papira Start se već nakon par brojeva počinje tiskati na znatno manje kvalitetnom papiru.

Jedan segment izložbe posvećen je i utjecajima. Obzirom na tvoju zagrijanost za ovo istraživanje, očekivalo bi se da ćeš tamo staviti i neki svoj rad, ali to se nije dogodilo. Je li to skromnost, ili osjećaj da on na tebe ipak nije direktno utjecao u estetskom i grafičkom smislu?

Zapravo ovo drugo. Ja se godinama gotovo isključivo bavim art-directionom u oglašavanju i u svojim naručenim radovima nemam previše slobode za vizualno grafičko eksperimentiranje, možda tek za ispravno tretiranje fotografije. Zanimljivo mi je da je i on u jednom trenutku karijere bio art direktor u marketinškoj agenciji znakovitog naziva M.A.F.I.A. Svojedobno, zahvaljujući svojoj reinterpretaciji Cieslewiczevog plakata "Proces/Kafka" uspio sam se upisati na postdiplomski studij na Jan van Eyck akademiji u Maastrichtu koju na kraju nisam pohađao zbog nedostatka love.

Kako općenito ocjenjuješ Cieslewiczev rad ostvaren ili produciran u Hrvatskoj u kontekstu njegovog opusa inače? Naime, tu ima puno prostora za mistifikacije, a čini mi se da si upravo to htio izbjeći.


Cieslewiczev "hrvatski" opus svakako nije reprezentativan za njegov rad, zapravo o njemu strani kustosi, npr. u Narodnom muzeju u Poznanu u Poljskoj ili u Grenobleu u Francuskoj, gdje čuvaju njegovu ostavštinu, ne znaju gotovo ništa. U njegovim relevantnim monografijama to se djelovanje jedva da spominje, samo kao crtica u popisu izložbi. Redizajn Starta se očito ne može uspoređivati s grafičkim uređivanjem slavnijih magazina poput pariškog Elle-a ili Vogue-a. Ostale stvari koje je Cieslewicz tu napravio svode se na tiskanje par serigrafija kod Brane Horvata, izdavanje artist booka "Igre odraslih" i uređivanje par likovnih monografija Galerije Dešković na Braču, jer je tamo godinama ljetovao. Čak i svi ti radovi su zapravo koncipirani i zamišljeni u njegovom pariškom ateljeu, a ovdje su samo tehnički realizirani. Stekao sam dojam da je ovdje više radio "prijateljski", na nagovor svojih hrvatskih prijatelja kao što su Vera Horvat Pintarić, Ivan Picelj i Sead Saračević, nego iz nekih profesionalnih pobuda ili izazova. No bio je vrlo prijazan čovjek, nimalo umišljen, pa su ga svi obožavali i rado pozivali, a on se još radije odazivao. Čini mi se da u to vrijeme naši ljudi nisu bili toliko opterećeni svjetskim facama, nisu se osjećali toliko inferiornima kao danas. Jednostavno, kad bi im se netko svidio odmah bi ga dovukli u Hrvatsku i angažirali. Prof. Doroghy mi je iznio zanimljiv podatak da se tek tridesetak godina nakon Starta jedan hrvatski list odlučio angažirati poznatog stranca za redizajn, i to blesavi tabloid 24 sata.

Jedna za mene sjajna dimenzija tvoje izložbe je to što je ona preko Cieslewicza upila u sebe mnogo od konteksta grafičkog dizajna čitavih tridesetak godina u Hrvatskoj. Kao što smo pričali i na [d] razgovoru, kroz nju se,uz neka proširenja, može ispričati jedna ozbiljna paralelna povijest hrvatskog dizajna. Da li je to bila namjera ili te je dosljednost jednostavno povela u tom pravcu?

Nije mi bila namjera, to je jednostavno isplivalo kroz povezanost vizualnih materijala i odnosa aktera tog doba. I mislim da sam to samo površinski prikazao, stvarne veze bi trebalo dublje istražiti. Problem je što se s tim rijetko tko bavi , a i sami akteri kao da nevoljko o tome pričaju. Primjerice, iako sam dobio telefonski broj Arsovskog koji bi o Cieslewiczu zasigurno imao što reći, jer su se međusobno jako cijenili, uopće ga nisam kontaktirao i to "iz straha" jer su mi baš svi sugovornici rekli da će me u startu otpiliti s telefona. A izložba bi možda poprimila dizajnersku spektakularnost da je za nju Arsovski dovršio plakat o Cieslewiczu koji je navodno započeo još prije koje desetljeće. Svaka čast gospodinu Arsu, no tko mu kriv na propuštenoj prilici.

Koliko je važno i akutno pitanje pisanje "pripovijesti" o toj povijesti za tebe? Za koga je ona nužna? Na koji način samim dizajnerima,a na koji široj javnosti?

Najteže pitanje za kraj? Nihilistički gledano, odgovor je da ta Cieslewicz priča nije nužna ikome. Meni je to bilo važno, jer sam Cieslewiczev fan koji skuplja njegove artefakte pa ovime zaokružujem i povezujem jednu svoju osobnu priču. Dizajnerima i kustosima, možda, i to za onih par upućenijih, a široj javnosti jedva ili nikako. Na dan izložbe izašao je popriličan članak u Jutarnjem s naslovom "Znate li tko je Roman Cieslewicz?" a na blogu je netko odmah ignorantski no iskreno dopisao "Nikad čuo". To zapravo ne čudi, sredinom devedesetih Cieslewiczu povodom smrti Start nije posvetio ni članka. Stare Startove možete kupiti za 5 kuna, Romanove serigrafije za par stotina, a muzeji zbog nedostatka prostora ne znaju što bi s plakatima nekog tamo Poljaka. Možda su takve po defaultu sudbe dizajnera, slavnih i neslavnih. Vjerujem da će Cieslewicz sad opet pasti u zaborav na desetljeće-dva, do sljedećeg entuzijasta.

Tekst i fotografije: Marko Golub

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook