ANNE VAN DER ZWAAG: Boja povezuje sve bitne točke mojeg života i rada

Autor: Marko Golub

Razgovor s ANNE VAN DER ZWAAG, članicom žirija i gošćom ovogodišnjeg DANA D

Anne van der Zwaag je nizozemska kustosica dizajna i vizualne umjetnosti, urednica je i autorica nekoliko knjiga i publikacija te inicijatorica niza međunarodnih simpozija. Zajedno s Joannom van der Zanden autorica je projekta Make a Forest. Direktorica je ovogodišnjeg sajma dizajna OBJECT Rotterdam, a surađuje s nizom međunarodnih institucija, fondacija i inicijativa. Uže područje interesa su joj multidisciplinarne prakse, socijalni dizajn i fenomen boje, kojemu je posvetila nekoliko svojih projekata. S Anne van der Zwaag razgovarao je Marko Golub.


Što je potaknulo vaš interes za multidisciplinarnost i ispitivanje granica između dizajna, umjetnosti i društvenih praksi?

Prije deset godina završila sam modernu i suvremenu umjetnost na Sveučilištu u Utrechtu. Već tada su me fascinirale različite vizualne discipline i načini na koji se preklapaju. Godine 2002. počela sam raditi na multidisciplinarnoj izložbi neostilova u umjetnosti, modi, arhitekturi, dizajnu i fotografiji s Fransom Haksom. On je bio direktor poznatog muzeja u Groningenu i snažno je utjecao na moje poglede na umjetnost i kreativnost. Nakon izložbe, publikacije i edukacijskog programa o neostilovima, nastavila sam raditi u ovom području. Pisala sam i uređivala publikacije iz područja umjetnosti, mode, dizajna i arhitekture te radila kao direktor, kustos, publicist i istraživač za razne kulturne i obrazovne institucije. Svi moji projekti posjeduju interdisciplinarni karakter. Istraživanje i ostvarivanje prijelaza između različitih kreativnih disciplina od ključne je važnosti za moj pristup. Snažno vjerujem u spajanje teorije i prakse pa to potičem povezujući izložbe, manifestacije i događanja s diskusijama, simpozijima i knjigama.

Jedna se riječ ističe u definicijama svih vaših aktivnosti, a to je koncept ljubavi prema boji. Na koji način ta sklonost okuplja različitost svih projekata na kojima radite? Kako ona utječe na vašu metodologiju i pristup kolaborativnim praksama?

Točno, boja povezuje sve bitne točke mojeg života i rada. Rođena sam u Kamerunu, u jednoj iznimno šarenoj kulturi. Moguće je da sam tamo razvila svoju ljubav prema boji. Nedavno sam putovala u Mali i naprosto me očarala sveprisutnost vedrih boja. Bila je to velika kontradikcija našoj ponekad sivoj, uniformnoj i preciznoj zapadnoeuropskoj kulturi. Također me privlače ljudi koji imaju hrabrosti istaknuti se među mnoštvom preko vedrih boja. Frans Haks je jedna od takvih osoba, kao direktor muzeja izgradio je s Alessandrom Mendinijem jednu izvanrednu šarenu zgradu u Groningenu. U umjetnosti, arhitekturi, dizajnu, ali i društvu, boja ima ogroman utjecaj. Ona je jedna od temeljnih načela načina na koji poimamo svijet oko sebe. Zbog svojeg iskustva u kulturi, 2006. zamoljena sam da predvodim dizajnerski odjel AkzoNobela, multinacionalne kompanije za proizvodnju boja. Zajedno sa skupinom arhitekata, dizajnera i trend watchera specijalizirala sam se za boju. Bilo je to vrlo zanimljivo i poučno iskustvo rada na granici između kreativnosti i komercijalnosti, no nakon nekoliko godina odlučila sam se vratiti na kreativnu stranu tog spektra. Boja i dalje igra veliku ulogu u mojem radu, kao i poduzetništvo. Vjerujem kako je za industriju iznimno važno da je pokreću kreativni umovi, dok istovremeno industrija treba naučiti kreativce da učine svoje ideje vidljivima i upotrebljivijima. Cilj svega je doprijeti i nadahnuti druge ili ih čak potaknuti na drugačiji način razmišljanja i ponašanja. To je, po mom mišljenju, uloga "društvenih" dizajnera.

Većinom radite kao kustos, medijator, predavač, edukator, organizator, itd. Međutim, zanimljivo je da je MeetAnne ustvari započeta i definirana kao tvrtka. Čini se pomalo čudnim odluka da se takav identitet prida praksi koja je gotovo redovito povezana ili s institucijama ili s individualnim freelancerima. Otkuda takva odluka?

Moja kompanija nije tvrtka u smislu da imam veliki tim i prostrani ured; kompanija sam ja, i moj rad sam ja. To je zato što svojim aktivnostima pristupam vrlo osobno, čak i kad radim u ili za institucije ili druge kompanije. Za mene su život i rad isprepleteni. Vjerujem da je to jedini način na koji mogu pristupiti i povezati sva područja u kojima sam aktivna i sve ljude s kojima radim. Oni znaju moje interese, reference, znanje i mrežu koju donosim u projekt. U svakom različitom projektu, kontekstu i državi, moj je osobni pristup od najveće važnosti. Jednostavno ne bih mogla raditi u većem timu ili dati drugima da obavljaju moj posao umjesto mene. Istovremeno, surađujem s mnoštvom različitih ljudi jer inače ne bih mogla realizirati svoje ideje i ostvariti dojam. Za svaku izložbu ili projekt nastojim pronaći pravu kombinaciju umjetničke vizije, kreativnosti i vještina. Rad s tolikim mnoštvom ljudi, njihovo povezivanje i postizanje najboljeg mogućeg učinka je svakako izazov, no ukoliko ga savladate, donijet će vam ogromno zadovoljstvo.

Postoji veliki broj definicija za "društveni dizajn", a one najopćenitije često svrstavaju sav dizajn u taj jedinstveni kontekst. Što ovaj koncept znači za vas i koje forme poprima u različitim projektima?

Po mojem mišljenju, društveni dizajn nije toliko (dizajnerska) disciplina koliko je mentalitet. To je sredstvo kojim kod ljudi postižete drugačije razmišljanje ili ponašanje. To znači da se ne bavi samo dizajnom, nego potencijalno i bilo kojim drugim vizualnim oblikom poput umjetnosti, arhitekture, fotografije ili čak filma. Ne bavi se samo društvenim aspektima i interakcijom s drugim ljudima, nego i načinom na koji se brinemo o svojem planetu i pristupamo svojem ekonomskom sustavu.

Ove ste godine bili direktorica dizajnerskog sajma OBJECT Rotterdam. Kako ste toj manifestaciji pridonijeli iz kustoske i konceptualne perspektive?


U prošlosti je taj sajam bio usmjeren ponajprije na galeriste i kolekcionare. Služio je samo vrlo ograničenom krugu ljudi, kao i veliki broj drugih sajmova te vrste. U svijetu umjetnosti taj je koncept na životu već stoljećima. Međutim, budući da je dizajn relativno mlada disciplina, taj sustav nije (još) razvijen do mjere da i njega uključi, a hoće li biti u budućnosti ovisi isključivo o ekonomskim promjenama. Trenutačno se čini kako tržište autonomnog umjetničkog dizajna neće rasti. Potreba za dizajnom koji je bliži čovjekovom domu i brizi za okoliš, društvo ili neku drugu svrhu u ovom je trenutku mnogo veća. Stoga sam radikalno izmijenila taj sustav u svojem prvom izdanju OBJECT-a i pozvala ne samo galerije, nego i dizajnere i kulturne institucije. Istovremeno sam ciljala na veću i širu publiku kako bih potaknula interes za dizajnom i nadahnula na isto i kolekcionare. Moje su se promjene pokazale vrlo živahnim i zanimljivim formatom gdje ste mogli kupiti svakakve vrste dizajna, od mladih i novih talenata do međunarodno priznatih imena, sve u širokom cjenovnom rasponu.

Jedan od vaših najistaknutijih projekata – kada je u pitanju vidljivost, utjecaj i umrežavanje – sasvim sigurno je Make a forest. Kako je on nastao i kako se razvija i poprima nove oblike tijekom različitih suradnji, radionica i institucionalnih konteksta?


Make a Forest je započeo kao suradnja između Joanne van der Zanden i mene. Obje snažno vjerujemo da umjetnost i dizajn moraju ispuniti određenu ulogu u društvu te da dizajn može biti vrlo moćan i snažan medij za isticanje suvremenih društvenih i ekoloških pitanja. UN je 2011. proglasio Međunarodnom godinom šuma i u skladu s tim smo pronašle temu koja će povezati ne samo kreativce nego i znanstvenike i kompanije iz čitavog svijeta, budući da su naše šume ključne za život na Zemlji i nalaze se u opasnosti u velikom broju zemalja. Jednako je bitno to što su šume stoljećima bile izvor inspiracije i što se gotovo svaki poznatiji umjetnik u nekom trenutku bavio tom temom. Također, u današnjem dizajnu drvo, stabla i šume igraju važnu ulogu pa stoga i ovako možemo pridonijeti promjeni u načinu na koji pristupamo potrebama našeg planeta.

Kako se artificijelnost drveća povezuje s porukom projekta i referirate li se na kakav sličan projekt te vrste?


Make a Forest je globalni, kolaborativni umjetnički i dizajnerski projekt koji spaja održivost i kreativnost na do sada nezapamćen način. Od Amsterdama do Seula, od Zagreba do Taipeia, od Bamaka do San Francisca, da ne navodim sva druga mjesta, kulturne institucije širom kugle zemaljske izrađuju umjetna drveća u suradnji s umjetnicima, dizajnerima, studentima i drugim kreativcima. Svako stablo postaje dijelom svjetske umjetne šume koja neprestano raste na www.makeaforest.org. Dizajneri i arhitekti neumorno boje, oblikuju i fotografiraju stabla koristeći različite materijale i igrajući se s konotacijama koje drveća posjeduju u određenim kulturama. Joseph Beuys je samo jedan od brojnih primjera korištenja kreativnosti koja ima potencijal promijeniti naš stav i odnos prema prirodi. Make a Forest potiče suvremene umjetnike, dizajnere i javnost da stvaraju umjetna stabla koja bi trebala predstavljati manifest za očuvanje Zemljinih blaga. Dakle, da – projekt s drvećem može poprimiti bilo koji vizualni oblik i može ga se pronositi kroz svaki medij: film, fotografiju, crtež, skulpturu, instalaciju, sve u svrhu pokazivanja raznolikosti i ljepote naših stvarnih šuma.

Marko Golub

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook