JURE MIKLAVC: Interdisciplinarnost i eklektičnost u radu s vodećim slovenskim tvrtkama

Autor: Bojan Krištofić

Jure Miklavc (1970.) renomirani je i višestruko nagrađivani slovenski dizajner, čiji Studio Miklavc posljednjih desetak godina uspješno djeluje u područjima industrijskog i grafičkog dizajna, te su za rad na skijaškoj i planinarskoj obući Alpine čak tri puta primili nagradu Red Dot (2008, 2009. i 2010.)

Studio Miklavc - model iz serije Alpina Promise

Studio Miklavc - model iz serije Alpina Promise

Studio Miklavc - robna marka Binom, koncept

Studio Miklavc - robna marka Binom, koncept

Studio Miklavc - robna marka Binom, primjer proizvoda

Studio Miklavc - robna marka Binom, primjer proizvoda

Studio Miklavc - Etea, general purpose basic luminaire

Studio Miklavc - Etea, general purpose basic luminaire

S predavanja 'Dizajn proces i kontekst proizvoda' Jure Miklavca u HDD galeriji, 12. 11. 2012.

S predavanja 'Dizajn proces i kontekst proizvoda' Jure Miklavca u HDD galeriji, 12. 11. 2012.

S predavanja 'Dizajn proces i kontekst proizvoda' Jure Miklavca u HDD galeriji, 12. 11. 2012.

S predavanja 'Dizajn proces i kontekst proizvoda' Jure Miklavca u HDD galeriji, 12. 11. 2012.

S predavanja 'Dizajn proces i kontekst proizvoda' Jure Miklavca u HDD galeriji, 12. 11. 2012.

Miklavc je član međunarodnog žirija aktualne Izložbe domaćeg dizajna 1112 što je izravan povod ovom kratkom razgovoru.

Kakva je bila financijska i organizacijska klima u slovenskom dizajnu (i ostatku kulture i industrije) u vrijeme kada si s kolegama otvarao vlastiti studio? Bi li se u takvu avanturu upustio u par posljednjih recesijskih godina?

Kako sam diplomirao upravo sredinom devedesetih godina, Slovenija se baš tada, zbog gubitka bivših jugoslavenskih tržišta, nalazila u teškoj gospodarskoj situaciji. Ako sam želio raditi kao dizajner, za mene nije postojala druga mogućnost nego postati freelancer, odnosno mogućnost da kasnije sam osnujem studio. Prošlo je više godina prije nego smo počeli dobivati dobre projekte. Danas mladi dizajneri ipak imaju izbora, mogu početi samostalno, mogu raditi u nekom od renomiranih studija ili mogu otići na npr. studijsku razmjenu u inozemstvo i slično. Komunikacija i otvorenost EU su dosta bolji. Trenutačna gospodarska situacija za studio ne znači manji opseg posla, a primijetili smo da su naručitelji puno oprezniji kod ulaganja i očekuju više argumenata kod nekih projekata. Iz razloga što u Sloveniji samo manji dio gospodarstva zna pravilno koristiti dizajniranje, naša generacija već nekoliko godina surađuje s različitim vladama i pokušava postići strateški plasman dizajniranja u vladine i gospodarske strukture. Do sada smo, nažalost, postigli samo male pomake.

Studio Miklavc se (premda radite za zaista raznovrsnu klijentelu) posljednjih godina proslavio radom za Alpinu, najvećeg slovenskog proizvođača (sportske) obuće. Kako je došlo do suradnje s tom tvrtkom? Je li to bio segment tržišta u kojem ste od samog početka planirali sudjelovati, nešto poput neistražene tržišne niše?


Suradnja je započela uz pomoć ljudi koji su već surađivali s Alpinom i koji su me preporučili. Alpina je u upravo u tom trenutku, 1997. godine, odlučila zbog loših iskustava prekinuti suradnju s talijanskim dizajnerima te potražiti slovenske dizajnere. Prevladalo je uvjerenje da je kod složenijih projekata potrebna uža suradnja razvoja i marketinga s dizajnom. Upravo je zbog toga geografska stavka bila važna. Budući da je bilo malo sredstava za investicije, na početku smo surađivali na redizajnu postojećih proizvoda. Kasnije smo suradnju proširili na osmišljavanje novih proizvoda, na razvoj cjelokupnih kolekcija proizvoda (otprilike 50 godišnje), na zajedničko osmišljavanje trgovačkih marki, proizvoda i marketinga u paketu (npr. Binom), na stratešku suradnju kod arhitekture trgovačkih marki itd.

Suradnja s Alpinom za mene je bila eksperiment kako uspostaviti kulturu suradnje kako bi tvrtka s domaćih prostora također zbog dizajna bila konkurentna na svjetskoj razini. To je dosta teže nego surađivati s renomiranom inozemnom tvrtkom koja je svjesna važnosti dizajna. Sigurno smo uspjeli s programom za skijaške utrke jer Alpina danas ima trećinski udio u svjetskom tržištu (oko 600 000 prodanih proizvoda godišnje) te je njihova obuća namijenjena natjecanju jedna od najpoželjnijih i najprepoznatljivijih na natjecanjima najviše razine.

Svi vaši veći projekti za Alpinu, a posebno razvoj Binoma, robne marke ergonomski prilagodljive obuće, primjer su izuzetno kompleksnih projektnih zadataka koji integriraju sve uobičajene metodološke i informatičke alate dizajna i marketinga, pri čemu nužno surađujete i s inženjerima specijaliziranim za ovo područje. Možeš li pojasniti kako izgleda podjela rada u studiju kod ovakvih projekata, s obzirom da vas je samo petero? Kako je, konkretno kod Binoma, tekao radni proces?

Binom je bio projekt koji smo razvijali gotovo dvije godine. Studio na sličnim projektima surađuje s otprilike 30 stručnjaka koji dolaze s naručiteljeve strane ili pak sami angažiramo stručnjake koji su specijalisti za svoje područje, poput tehnologa, copywritera, fotografa... Konkretno, na Binomu je surađivalo više razvojnih ustanova, npr. Fakultet strojarstva u Ljubljani (dr. Matija Jezeršek) za razvoj laserskog mjerača i pripremu podataka za razvoj. Dakle, mi smo dizajneri dijela razvojnog procesa. Kod složenih projekata uvijek se držimo interne metodologije rada koja se temelji prvenstveno na organizaciji i podjeli rada. Da pojednostavim, ključni dijelovi projekta su traženje pravih polazišnih točaka, provjera primjerenosti rješenja i uvođenje proizvoda na tržište. Bez metodologije, projektima se ne bi moglo upravljati.

Jeste li pri osmišljavanju branda i dizajna vizualnog identiteta turističke zajednice područja Škofja Loka trebali voditi računa o planu komuniciranja vrijednosti šireg slovenskog geografskog i kulturnog područja (ako takav plan postoji) ili ste djelovali neovisno, surađujući isključivo s klijentom?

Postoji krovni identitet za područje turizma u Sloveniji koji ima svoju određenu prepoznatljivost iako nije ni organizacijski ni financijski provediv da bi uvjetovao ili omogućavao sastavljanje identiteta različitih turističkih proizvoda. Kod primjera identiteta za Škofju Loku, radi se više o udruživanju četiri lokalne organizacije pod jednu zajedničku trgovačku marku za šire područje. Taj potez omogućio je veću prepoznatljivost područja te je snizio određene troškove za promociju tog područja.

Postoji li u Sloveniji razvijena i dosljedno provediva strategija brandinga na razini države i njenih simbola i institucija? Može li, i želi li Studio Miklavc sudjelovati u takvom projektu?

Jedan od velikih nedostataka Slovenije je upravo njena prosječna, heterogena i zbog toga lošija prepoznatljivost. Državne strukture na Sloveniju ne gledaju kao na trgovačku marku, odnosno tijekom osmišljavanja identiteta nije se nikada razmišljalo dovoljno strateški, rijetko su tu bili stručnjaci za komunikaciju. Bilo je nekoliko neuspješnih napora da se poboljšala situacija u smislu natječaja i posredovanja struke, ali do sada nisu urodili plodom. Osnovni problem je taj što se prije planiranja nikada nismo sadržajno ujedinili, a kamoli komunicirali. Zbog toga imamo potpuno drugačiju komunikaciju na službenoj državnoj razini (državni simboli), području turizma (trgovačka marka) ili npr. kao posljednji primjer - kod promidžbe naših sportaša na Olimpijskim igrama (odjeća). Do sada nije bilo znanja, političke volje ili konsenzusa da bismo to mogli urediti.

Odražava li vizualna kultura slovenske kreativne i ine industrije istinito aktualni politički trenutak? Ili, kao i u Hrvatskoj, u medijima i oglašavanju vidimo jedno, a 'na ulici' vrlo često nešto sasvim drugo? Je li uloga dizajnera pružiti legitimitet državnim i privatnim tvrtkama i institucijama ili bi i on trebao biti jedan od generatora promjene?

U Sloveniji je dizajn još uvijek istisnut iz ključnih razvojnih ili administrativnih projekata. Na razini države nije prepoznat kao ključan alat za konkurentnost i dodanu vrijednost te za poboljšavanje kvalitete sredine u kojoj živimo. Progresivni dio poduzetništva je dizajn te je ulaganje u trgovačke marke prihvatio prvenstveno zbog toga što ga na to prisiljava konkurencija na tržištu. Bez obzira na to koliko si filozofski orijentiran (Is design money making business or world changing business), zadatak dizajnera je da se sami izbore za odgovarajuće mjesto u društvu.

Kako vidiš Studio Miklavc u budućnosti? Namjeravate li rasti brojem zaposlenih ili ostati u formatu manjeg studija? Je li vaša sadašnja pozicija fleksibilna s obzirom na konstantne promjene u gospodarstvu i industriji i na sve ono što kriza još može donijeti?

Za sada ne planiramo širenje studija jer nam ovaj opseg suradnika omogućava jednostavnu, prirodnu komunikaciju i organizaciju. Svi su obaviješteni o projektima i nisu nam potrebne neke umjetne organizacijske strukture. Više smo usmjereni na kvalitetu kao kvantitetu iako s istim opsegom također bez problema preuzimamo veće, složenije i odgovornije projekte. Kada je posao još uvijek zabava, a ne samo posao, za mene to osobno znači neku ravnotežu. S obzirom na europski prosjek u kojem 70 % cjelokupnog posla za naručitelje odrade vanjski studiji koji broje od 1 do 9 ljudi, nalazimo se upravo na sredini takve statistike. Neke studije i agencije u Sloveniji gospodarska kriza je zadnjih godina poprilično smanjila.

Kako bi, u kratkim crtama, ocijenio kvalitetu suvremenih slovenskih visokoškolskih ustanova za industrijski dizajn i vizualnu komunikaciju? Diplomiraju li mladi dizajneri sa svim kvalifikacijama potrebnima za uspjeh na tržištu rada? Surađuju li katkad studiji i tvrtke s fakultetima na određenim strateškim projektima?


Odsjek za dizajn Akademije likovnih umjetnosti i dizajna je još uvijek jedan od glavnih motora dizajna u Sloveniji te također ima i dugu tradiciju suradnje s naručiteljima. Usprkos relativnom nerazumijevanju i nepravilnom pozicioniranju dizajna u društvu, Odsjek za dizajn je u posljednjih 25 godina proizveo kadrove koji su zauzeli ključne pozicije u gospodarstvu, odnosno neki diplomanti su i međunarodno uspješni. Slično je pokazala i izložba suvremenog slovenskog dizajna Silent revolutions u kojoj pretežni dio autora čine diplomanti tog odsjeka. Odsjek inače zadnjih godina djeluje u jako lošim financijskim i infrastrukturnim uvjetima i gubi konkurentnost pred ostalim ustanovama. Uz to, u Sloveniji su osnovane i nove privatne škole koje pokrivaju neke dijelove dizajnerske struke, a u osnivanju je i Dizajn inženjering, nastao u suradnji s ALOU i Fakultetom strojarstva.

linkovi:
Studio Miklavc - www.miklavc.si/

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook