Između dvije modernizacije

Autor: Feđa Vukić

Jedan mogući pogled na aktualnu situaciju dizajna u Hrvatskoj jest: teškoća s određenjem struke u cijelosti kao posljedica jaza između dvije modernizacije u kojoj se aktualni hrvatski dizajn nalazi, kao i Hrvatska u cjelini.

Treća izložba dizajna u Hrvatskoj nudi na ogled nekoliko činjenica koje mogu poslužiti i kao poticaj za razmatranje dizajna općenito u Hrvatskoj danas. Riječ je o strukovnoj izložbi, dakle prezentaciji ostvarenja članova profesionalne udruge. Djela selektiraju i nagrađuju članovi te udruge koji se profesionalno bave strukom. Potom, najveći dio autora koji prijavljuju radove na izložbu jesu diplomirani studenti Studija dizajna u Zagrebu. Nadalje, radovi prijavljeni na selekciju uglavnom su iz domene uže shvaćene kulture, odnosno izostaju oni iz šireg kulturnog područja komercijalnog komuniciranja kao i radovi nastali za potrebe komunikacije “alternativnih” supkulturnih, aktivističkih i klupskih događanja. I na posljetku, na ovoj izložbi, kao i na prethodne dvije, očita je disproporcija u odnosu kategorija, posebice između “grafičkog dizajna” i “produkt dizajna”.

“Dizajn” se danas u Hrvatskoj shvaća i prakticira kao datost, kao društvena djelatnost koja je pojmovno neupitna jer operativno funkcionira u tradicijski postavljenom “trokutu” između naručitelja, autora/izvođača i potrošača, što znači — netko je voljan platiti za tu intelektualnu uslugu, pa  to pretpostavlja i određenu društvenu relevantnost. Tako se danas vrednovanje onoga što nazivamo dizajn zasniva na mehanizmu slobodne tržišne konkurencije. Odnosno — ako u razmjeni kapitala i rada neko djelo zaživi kao dio aparature stjecanja profita, onda ga je moguće motriti kao relevantno. Ostalo pripada području “projekata”, nerealiziranih ideja ili pak prijedloga odbačenih od strane naručitelja.

Određenje prakse dizajna kao “hrvatske” u okolnostima globalne razmjene tehnologija i rada je problematično, odnosno u najmanju ruku nije identično onom određenju koje se oslanja na modernu definiciju nacije i nacionalne kulture i ekonomije, kakva se u Europi formira od osamnaestog stoljeća nadalje. Neupitno je, naravno, porijeklo intelektualne ideje od strane protagonista, no koliko je doista ono što se danas u lokalnom kontekstu stvara moguće označiti kao “hrvatsko”, to je problem koji bi trebalo preispitati s mnogih stajališta, od političkih do socioloških i ekonomskih.

Čini se poticajnim otvoriti raspravu na tu temu, ali s uvažavanjem regionalnih posebnosti, koje, treba odmah primijetiti, nisu tipično “hrvatske” nego ih aktualna Hrvatska dijeli s drugim tranzicijskim zemljama koje su od 1990. prošle kroz društvenu reformu. Teorijsko razmatranje tranzicije u hrvatskoj društvenoj znanosti već je prilično jasno konstruirano, a na temelju uvida Ivana Rogića o “tri hrvatske modernizacije”, odnosno izvoda Josipa Županova o “polumodernizaciji” hrvatskog društva tijekom, po Rogiću, prve i druge hrvatske modernizacije. Ako se na osnovu tih argumenata uputimo u uže područje značenjskog polja pojma “dizajn”, onda bismo se svakako našli u okruženju “druge” i “treće” modernizacije, odnosno najprije razdoblja socijalističke modernizacije između 1945. i 1990. i, potom, vremena nakon 1990.

Pojam “dizajn”, konstruiran kao “oblikovanje”, odnosno kao sinteza umjetnosti i industrije, počinje teorijski elaborirati već u ranim godinama “druge modernizacije”, odnosno početkom pedesetih, da bi se šezdesetih, nakon uvođenja privredne reforme i otklona prema slobodnom tržištu, počeo afirmirati i pojam “dizajn” kao oznaka drukčije metodologije, a uz značajan utjecaj ideja teoretičara iz kruga Visoke škole za oblikovanje u Ulmu. Pojam dizajn, dakle, u drugoj hrvatskoj modernizaciji teorijski se konstruira kao alternativna inačica određenju istoga pojma u kontekstu kapitalizma, s vrlo jasno postavljenim društvenim i humanističkim dosegom značenjskog polja.

Jedna od indirektnih posljedica tih teorijskih napora jesu i Hrvatsko društvo dizajnera i Studij dizajna, strukovna udruga i visokoškolska institucija utemeljeni na samom kraju postojanja društvenog konteksta unutar kojeg se pojam dizajn konstruirao kao značajan čimbenik humanizacije masovne industrijske proizvodnje. A upravo ova treća po redu izložba jest sukus tih napora jer je priređuje Hrvatsko društvo dizajnera i na njoj se prijavljuju i sudjeluju mahom diplomirani studenti Studija dizajna.

Ali, što se dogodilo u međuvremenu? Zašto je danas teško odrediti struku dizajna u Hrvatskoj? Pojmovno i metodičko određenje struke utemeljeno je u kontekstu “druge modernizacije”, a praktična realizacija danas odvija se u potpuno primijenjenim okolnostima “treće modernizacije”:  okolnosti samoupravnog socijalizma u kojima su nastali temelji Hrvatskog društva dizajnera i Studija dizajna više ne postoje, a tranzicija prema kapitalizmu je ubrzani proces koji još nije dobio svoje teorijsko utemeljenje u domeni dizajna. Otuda se cilj, metoda i svrha dizajna danas u Hrvatskoj iskazuju kao neuhvatljivi cilj (elusive goal), jer temelje strukovnu, edukacijsku i metodičku postavku na idejama iz jednog društveno-političkog i ekonomskog sustava, a u okolnostima  potpuno drukčijeg sustava.

Tomu u prilog rječito govori struktura izložbi hrvatskog dizajna pa tako i ove treće na kojoj su gotovo potpuno odsutni radovi iz domene komercijalne komunikacije, i to ne samo u selekciji nego već i u prijavi. Uz to, rijetkost djela iz domene produkt dizajna svjedoči vrlo dobro o društvenoj promjeni iz “druge” u “treću” modernizaciju, u kojoj se — pretvorbenoj — promjeni dogodilo posvemašnje urušavanje proizvodnih kapaciteta i opće društvene volje za investiranjem u dugoročno isplativu izvornu proizvodnju funkcionalnih predmeta, a naglasak je stavljen na trgovinu i druge uslužne djelatnosti. Kao dodatni prilog ovoj tezi mogla bi poslužiti usporedba sa stanjem u području prostornog planiranja i arhitekture, gdje se također dogodio pomak od proizvodnje prema renti kao dominantnom obliku privređivanja.

Stoga u dizajnu u Hrvatskoj danas, a što je očito na sve tri dosadašnje izložbe, dominira grafički dizajn jer je u društvenom kontekstu najviše potrebe za posredovanjem novih identiteta, novih pojedinačnih i korporacijskih subjekata koji sudjeluju u tranziciji, od političkih do privatnih čimbenika. Ako je pojam dizajn danas postao standardan označitelj prakse stvaranja značenja i (rjeđe) predmeta za masovnu proizvodnju i potrošnju u Hrvatskoj, onda je njegovu upitnost moguće tražiti upravo u tom jazu između dva oprečna konteksta — jednom unutar kojeg se struka pojmovno i teorijski definira i drugog, unutar kojeg se danas realizira. U Hrvatskoj je jaz između dvije modernizacije u domeni dizajna još uvijek uzrok nemogućnosti stvaranja oznake iole drukčije od one marketinškog tipa, odnosno pozicioniranja dizajna u sferu komercijalne grafike.

Moglo bi se reći kako između nerealiziranog socijalizma i nedoživljenog kapitalizma u Hrvatskoj postoji (društvena, politička, ekonomska, kulturna) pukotina unutar koje se pozicionira društveno značenje dizajna danas u Hrvatskoj. U toj pukotini izgubljeni su povijesni diskurs, ambicija društvenog angažmana dizajna, društveni aktivizam i edukativna ambicija u sklopu ideje o društvenom vlasništvu i pravdi za sve. Moguće je, međutim, naći elemente novih određenja profesije, poput uklapanja u korporativna pravila, poštivanja agencijskih normi poslovanja, profesionalnosti u isporuci posla i uvažavanja okvira globalnih uvjeta poslovanja. Ti su elementi dio općeg zapadnoeuropskog diskursa o profesiji dizajna, ali u kontekstu Hrvatske u tom se segmentu javljaju najveći problemi teorijskog i strukovnog određenja — kategorijalni aparat razvijan u samoupravnom socijalizmu nastoji se aplicirati u uvjetima tranzicijskog kapitalizma. Stoga izmiče teorijsko uporište u pokušaju iole ozbiljnijeg vrednovanja dizajna u Hrvatskoj danas, a otuda i nemogućnost uspostavljanja strukovnih pravila.

Tko je u stanju danas u Hrvatskoj u jednoj rečenici definirati zbog čega postoji i prakticira se dizajn, a da već pri kraju te rečenice u mislima ne konstruira još tri druge koje će, vjerojatno, biti u kontradikciji s prvom? A kada se, k tome, ta rečenica komunicira drugima zainteresiranima u procesu stvaranja djela dizajna, tek onda nastaje problem, budući da je terminologija kojom se operira značenjski “neuhvatljiva”. Zato nije čudno da se djela grafičkog dizajna u Hrvatskoj danas još uvijek stvaraju i plaćaju kao umjetnička/autorska djela, pa se tako i promoviraju, jer preciznog mehanizma ekonomskog vrednovanja u korporacijskom sustavu nema.

Čini se prikladnim upozoriti i na još nekoliko karakteristika pojma dizajn u Hrvatskoj danas. U retrospekciji prethodne dvije izložbe, a i ove aktualne, može se ustvrditi kako je osnova za estetičku konceptualizaciju djela grafičkog dizajna mahom utemeljena na osnovama međunarodnog modernizma, nadnacionalno razumljivog jezika grafičkih simbola. Premda je takva osnova posljedica ukupnosti kulturnog razvoja međunarodne umjetničke avangarde (koja je dobar dio napora posvetila i društvenom utemeljenju kreacije industrijski proizvedenog predmeta i značenja), ne treba ispustiti iz vida da je u razvijenom kapitalizmu takva svojedobno avangardna pozicija postala standardna tehnička odrednica komuniciranja a u sklopu profitno orijentiranih korporacijskih strategija. Globalizacija je u tom smislu možda najbolje izražena općom uporabom engleskog jezika, kako u porukama samim i određenjima elemenata struke.

Posebnost hrvatskog “tržišta” dizajna je da se autorima rijetko ili nikako ne postavljaju problemski zadaci stvaranja funkcionalnih predmeta, odnosno industrijskih proizvoda. I taj bi se aspekt mogao hipotetički pripisati globalizaciji kao procesu, odnosno činjenici da danas i najrazvijenije industrijske zemlje u svijetu sve manje proizvode, a sve vise se orijentiraju na stvaranje (dizajniranje?) i medijsko plasiranje proizvoda. Kako je upravo vezivanje uz pridjev “industrijski” dalo pojmu dizajn u Hrvatskoj priličan dio slojeva značenja, danas se, zbog nepostojanja relevantnije proizvodnje, postavlja pitanje koliko se “dizajn” u lokalnom kontekstu može vezati uz stvaranje realnih materijalnih dobara.

Između dvije modernizacije, od kojih je jedna povijesno završena, ali s posljedicama na suvremenost i druge koja se svakodnevno formira, dizajn u Hrvatskoj danas nije moguće vrednovati metodom koja bi bila objektivna. Ako je teorijski diskurs moguća osnova za učinkovitu metodu profesije pa time i za vrednovanje dizajna u nekom društvenom kontekstu, onda bi za primjer Hrvatske trebalo stvoriti novi teorijski model koji bi mogao uvažiti novonastale okolnosti tranzicijskog društvenog konteksta. Možda je u tom smislu korisno raspraviti iskustva zemalja koje su, poput Finske, danas uspjele ostvariti dijalog između različitih edukacijskih institucija, a sa svrhom obrazovanja stručnjaka koji su u stanju upravljati društvenim procesima dizajna u uvjetima realnih okolnosti profitno orijentirane ekonomije.

Za stvaranje te hipotetičke nove teorijske pozicije dizajna u Hrvatskoj svakako bilo korisno provesti istraživanja kojima bi se saznalo, primjerice, što rade diplomirani studenti Studija dizajna u svom profesionalnom životu nakon školovanja, potom koliko završeni studenti odjela za tekstilni dizajn Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu imaju realne prilike stvarati predmete koji ulaze u proizvodnju ili koliko su nakon diplome angažirani studenti odjela za grafički dizajn Umjetničke akademije u Splitu. Osim toga, čini se korisnim i jedno istraživanje na temu metode stvaranja simboličkih vrijednosti u sektoru malih i srednjih poduzetničkih projekata, posebno izvan samog Zagreba. Takva bi istraživanja mogla dati dostatno elemenata za realniju procjenu stanja profesije dizajna pa i edukacije za dizajn u Hrvatskoj, potom za stvaranje teorijske pozicije primjerene tranzicijskom društvenom kontekstu i, na posljetku, za objektivnije vrednovanje rezultata/ostvarenja dizajnerskog procesa za neku od budućih izložbi koje pretendiraju na oznaku “hrvatski” u naslovu.

Skraćena verzija teksta pisanog povodom 03 izložbe HDD-a i objavljenog u godišnjaku društva 2003. godine.

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook