BRKATI ANTIJUNACI LUKE VUCIĆA

Objavljeno: 28.05.2012.

U prostoru Kreatora, zagrebačke udruge za kreativni i održivi razvoj, održana je zanimljiva izložba ilustracija BRKO VS. BRKO dizajnera i ilustratora LUKE VUCIĆA. Izložba afirmira i polivalentan prostor mlade, nedavno osnovane udruge

Egzekutori

Egzekutori

Posrnuli kraljevi

Posrnuli kraljevi

Riba ribi grize rep

Riba ribi grize rep

Sistem

Sistem

Udrugu Kreator osnovali su u studenom prošle godine nekadašnji studenti Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu i njihovi prijatelji, a smjestila se u prostoru iznad nekad pomodnog kafića Baredo, kojem je posljednjih godina Kino Europa bez muke preotelo titulu najposjećenijeg mjesta u Varšavskoj ulici, tom kontroverznom političkom žarištu užeg gradskog centra. Izvrsna lokacija nedvojbeno će pogodovati posjećenosti prostora i širenju aktivnosti udruge, a još jedno mjesto posvećeno 'poticanju kulture društva, kreativnosti, inovativnosti i umjetnosti, itd.' (s web stranice udruge), u okruženju koje sve više sliči na veliki šoping centar sasvim sigurno neće škoditi zainteresiranim građanima.

Kreator je, zaključno s izložbom Luke Vucića, ovo proljeće u svom prostoru organizirao tri izložbe i događanja jedno za drugim, a sve ih je pratio elaboriran i dopadljiv dizajn promotivnih materijala, kao i otvaranja na kojima su nastupali nepretenciozni gradski sastavi u kombinaciji s nekim zvučnijim imenima. Članovi udruge u suradnji s Vucićem vrlo su ležerno i lepršavo opremili cijeli prostor, kreirajući atmosferu spontanog tuluma kada publike ima, a ostatka ostataka vesele zabave kada ista nije prisutna. Autorove ilustracije bile su kvačicama za rublje okačene na konopcima razapetima od jednog zida do drugog, čime je dovitljivo izbjegnuto opterećenje prostora statičnim elementima postava, a naglašen je njegov topao, domaći ugođaj. Također, posvuda su bili razbacani, a zapravo raspoređeni papiri s fotokopiranim fotografijama slavnih ličnosti na čijim su licima docrtani brkovi, što u skladu s motivima Vucićevih ilustracija upućuje na banalnost njihovih socijalnih uloga, njih koji nas nominalno promatraju kao vladari svijeta kakvog poznajemo. No, zato su autorovi crteži tu da pokušaju raskrinkati tu slojevitu iluziju. Izvedene u estetici pomalo dječjeg šarenila, kreirane na temelju referenci iz pop kulturne prošlosti i sadašnjosti, ilustracije prijemčivim stilom teže progovoriti o nekim neuralgičnim točkama suvremenog društva, kroz metaforu koja je katkad didaktična, a ponekad poetična. Ilustracije, zapravo, možemo nazvati i karikaturama, i to karikaturama povezanima s bogatim domaćim naslijeđem, gdje su generacije umjetnika (da spomenemo samo neke: Reisinger, Voljevica, Dragić, Devlić (Huljice), itd.) spretno balansirale između dnevno-političkih komentara i tema imanentnih poslijeratnom lokalnom društvenom uređenju. 

Vucić je bliži drugome pristupu – ako mu želimo pronaći prethodnika na ovdašnjoj sceni, onda bi to, sadržajno gledano, bio genijalni Nedjeljko Dragić i njegov Leksikon za nepismene iz 1966. godine, u kojem je umjetnik abecednim redom ismijao sve ljudske mane i nastranosti kojih se mogao sjetiti, i to raskošnom linijom na tragu velikog američkog karikaturista Saula Steinberga. Vucić zasada još nije na tako visokoj razini grafičke pismenosti, ali su njegove preokupacije slične – svaka ilustracija predstavlja jednu pojavu ili pojam koji su meta autorove kritike. Njegovi depersonalizirani brkati likovi pri tome su i žrtve i tlačitelji, ovisno o situaciji, što će reći kako između te dvije suprotstavljene skupine ljudi nema suštinske razlike, jer su svi robovi predrasuda i ograničenja koja ih neraskidivo vežu za banalnost svakodnevnice. To je izraženo upravo u brkovima, karakterističnom simbolu mačo karaktera i nazadnijih balkanskih normi ponašanja, i modnim arhetipom primitivizma koji doista može biti vrlo problematičan, no brkovi nam svojom pukom blesavošću također pružaju priliku da s ironijom i humorom reagiramo na takve prilike. I nije to ideja samo Luke Vucića – kultna 'punk-folk-wellness' grupa Brkovi također njeguje takav svjetonazor, a o stripovima Dubravka Matakovića da i ne govorimo… Često se može čuti kako nam je smisao za humor jedno od rijetkih dostupnih oružja u borbi protiv žabokrečine koja nas okružuje, a njegov potencijal i Vucić koristi s uspjehom.

Primjerice, na Egzekutorima, simbolički najsnažnijoj i likovno najdorađenijoj ilustraciji na izložbi, divovska zelena bića s keš mašinama umjesto glava proždiru male brkate patuljke koji strpljivo čekaju u redu za smrt, svaki s malim formularom u ruci. Mašine patuljke prerađuju u još jedan niz bezličnih formulara koje vjetar bez ikakvog cilja raznosi u prazninu. Premda će ovoj ilustraciji netko možda spočitati izlizanost motiva, autorova likovna artikulacija simbolu daje novu vrijednost i originalnost. Slično je i s ilustracijama Riba ribi grize rep i Sistem, gdje poznate metafore o malograđaninu zarobljenom u ribljem ždrijelu, odnosno bezizlaznoj situaciji (čime su se bavili još i ekspresionisti poput Grosza) i mehaniziranim ljudima na pokretnoj traci, dobivaju novi život. Vucić još mora poraditi na preciznosti i fleksibilnosti linije, jer se vidi da mu se tu i tamo potkradaju neke manje greške i nezgrapnosti (što je možda do tehnike rapidografa), ali zato bojom vlada iznimno, s rasnim osjećajem za nijanse i tonske vrijednosti boje. 

Zapravo, rijetko se viđa ovako bogat i prirodan digitalni kolor. Možda bi iduća serija ilustracija čak mogla zanemariti liniju u korist potpune slikarske tehnike? Jedna od najljepših ilustracija na izložbi, Suncokreti, sugerira da bi moglo biti tako. Sukladno tome, autor je ovdje najpoetičniji, a opuštena prilika u polju suncokreta, kojoj dugi brkovi bezbrižno lelujaju na vjetru, možda je prikaz neke sreće koja se, očekivano, nalazi u malim stvarima. Predvidljivo, reći će neki. Do određene mjere – svakako, ali u vizualnim umjetnostima prvenstveno se računaju ljepota i evokacija stvarnosti, ma kako bila izvedena, a to zasigurno posjeduju najbolje izložene ilustracije. Autoru se može zamjeriti jedino neoprezno poigravanje s nacionalnim simbolima u ilustraciji Spomendom, gdje u polju prekrivenom grobovima u prvom planu vidimo nadgrobnu ploču s hrvatskim grbom. Nije posve jasno što se ovdje željelo poručiti – je li sa svim ratnim žrtvama umrla i ideja hrvatske državnosti? Ili je ona izgubila legitimitet u poslijeratnoj fazi pretvorbe? Je li to uopće nešto za čime treba žaliti, kada danas imamo puno ozbiljnijih problema od podgrijavanja zanosa hrvatskim suverenitetom? Kako god bilo, metafora nije dovoljno jasna i podložna je interpretacijama koje možda ni autoru ne bi odgovarale. Nije riječ o velikom gafu, već samo o primjeru koji pokazuje da je Vucić trenutno bolje snalazi u univerzalnoj društvenoj kronici nego dnevno-političkom komentaru. Uglavnom, premijernim Lukinim nastupom mogu biti zadovoljni i on i publika, a mi slijedeće poteze udruge Kreator željno iščekujemo.

tekst: Bojan Krištofić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook