Polazak od početka - što smo naučili od Zgrafa 11?

Objavljeno: 05.04.2012.

Može li dizajn, koristeći široko rasprostranjene, standardne digitalne alate, ponovno postati sredstvo integracije različitih interesnih područja u svekolikom društvenom razvoju? Ili može li barem, ako već ne može biti vjesnik 'održivog' napretka, osigurati usporavanje propadanja? Kako se Zgraf održava otprilike svake tri godine (a organizatori i publika se slažu – trebao bi češće), nije ni čudo što sagledavanje toga relativno dugog razdoblja nužno potiče na postavljanje ovakvih pitanja. O Zgrafu 11 piše Bojan Krištofić

GRAND PRIX: Klaus Fromherz Klaus & Martin Geel / Peng Peng: Werkbeiträge, suautor Gelinda Paganini, tiskana sredstva promocije-komunikacije, Švicarska 2011.

GRAND PRIX: Klaus Fromherz Klaus & Martin Geel / Peng Peng: Werkbeiträge, suautor Gelinda Paganini, tiskana sredstva promocije-komunikacije, Švicarska 2011.

ICOGRADA EXCELLENCE AWARD: Yuri Gulitov: Beach / Plaža, tiskana sredstva promocije-komunikacije, Rusija, 2008

ICOGRADA EXCELLENCE AWARD: Yuri Gulitov: Beach / Plaža, tiskana sredstva promocije-komunikacije, Rusija, 2008

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Fotografije sa središnje izložbe

Osnova ključnih pitanja postavljenih na ovogodišnjem Zgrafu bila je istaknuta već u naslovu izložbe i opširnog eseja Dejana Kršića, objavljenog u katalogu – Danas je jučer bila budućnost (This Used to Be the Future), inače citatu novije pjesme britanskog synth-pop dua Pet Shop Boys. Zagledanost u budućnost, promišljanje prošlosti, dezintegracija modernizma, jalovost post-modernizma, aktualne gospodarske i ekonomske krize, strelovit razvoj informatičke tehnologije i duboka previranja u samoj struci dizajna vizualnih komunikacija… Sve su to teme koje je Kršić dotaknuo u svom eseju.

U središtu takvih društvenih okolnosti stoje pitanja upućena nama dizajnerima, publicistima, teoretičarima, kustosima… Što, kako, i za koga dizajnirati, i prije svega zašto? Kakav sustav vrijednosti možemo suprotstaviti prevladavajućoj transformaciji vizualnih komunikacija isključivo u sredstvo legitimacije i afirmacije postojećeg proizvodnog sustava? Može li dizajn, koristeći široko rasprostranjene, standardne digitalne alate, ponovno postati sredstvo integracije različitih interesnih područja u svekolikom društvenom razvoju? Ili može li barem, ako već ne može biti vjesnik 'održivog' napretka, osigurati usporavanje propadanja? Kako se Zgraf održava otprilike svake tri godine (a organizatori i publika se slažu – trebao bi češće), nije ni čudo što sagledavanje toga relativno dugog razdoblja nužno potiče na postavljanje ovakvih pitanja. Uostalom, Zgraf je uvijek pretendirao biti više od revijalne izložbe domaćeg grafičkog dizajna, stoga i u svom jedanaestom izdanju zadržava međunarodni karakter, prikazujući djela nekolicine dizajnera iz europskih i azijskih zemalja, te s američkog kontinenta. Kako veli Kršić u eseju, koliko god selekcija bila nasumična, svaka prilika za bolje informiranje i upoznavanje domaćih dizajnera sa stranom produkcijom uvijek je dobrodošla, pa i u vremenu kada nas od bezbrojnih primjera vrhunskog dizajna sa svih strana svijeta dijeli samo par Google upisa.

Uglavnom, organizatori Zgrafa 11 su sa četiri izložbena projekta, nizom predavanja i nekoliko studentskih radionica pokušali ukazati na put pronalaženja odgovora na urgentna pitanja i probleme. Premda revijalna izložba nije prikazala neke novine u domaćim vizualnim komunikacijama koje ne bi bile poznate s drugih velikih izložbi održanih nakon Zgrafa 10, ona je svejedno još jednom potvrdila kvalitetu, vitalnost i maštovitost najbolje komercijalne produkcije, kao i istraživačku potentnost i slojevitost projekata realiziranih u manje profitnom području kulture. Očekivano, većinu priloga stranih autora činili su plakati, kojima su na kraju i dodijeljene najvažnije nagrade, što neovisno o visokoj kvaliteti radova upozorava kako su na Zgrafu 11 poslovično dominirale tradicionalne forme vizualnih komunikacija, nauštrb radova u digitalnim medijima koji su bili vrlo skromno zastupljeni, što je zbunjujuće, pa i uznemirujuće, jer kvalitetnih primjera na tom polju svakako ima. S druge strane, možda dizajneri i publika percipiraju Zgraf kao jedan od zadnjih bastiona digniteta plakata, čiji značaj i u Hrvatskoj, nažalost, sve brže opada? Ako je tako, onda takvu reputaciju treba njegovati, ali ne na štetu neizbježnog razvoja novih medija komunikacije. Kako bilo, najuzbudljiviji segment revije predstavljale su različite tiskovine – katalozi izložbi, knjige, časopisi, monografije, novine, omoti CD-a, i slično – što domaćih, što stranih autora, u kojima je vidljiva doista visoka razina stvaralačke slobode, improvizacije, ali i velikog tipografskog znanja pojedinih autora, stoga možemo zaključiti kako i u ovom području svakako stojimo uz bok mnogim priznatim svjetskim veličinama.

Također, Zvuk i slika, samostalna izložba švicarskog dizajnera i organizatora jazz koncerata, Niklausa Troxlera, potvrdila je orijentaciju manifestacije prema plakatu, ali na najbolji mogući način. Tridesetak plakata izloženih u Muzeju suvremene umjetnosti, mahom za jazz koncerte u dizajnerovom rodnom gradu Willisauu, pokazalo je kako se ne moramo pokoriti stagnaciji plakata uzrokovanoj rapidnim usponom digitalnih medija informiranja, te da digitalni alati nisu uvijek i najpogodniji za stvaranje u mediju plakata. Nadalje, Troxlerovo intuitivno, dionizijsko odbacivanje rigidne modernističke vizualne tradicije djeluje okrepljujuće i osvježavajuće, pokazujući nam kako kriza jezika dizajna, kao ni kriza plakata, možda nisu posve realne, niti sudbonosne. Dizajneri i dalje mogu učiti i crpiti iz svih raspoloživih izvora, a za sterilnost marketinškog dizajna dijelom su i sami odgovorni. Na kraju, sve ovisi i o individualnim željama, interesima i hrabrosti, te vjeri u pristup prema kojem i danas postoje drugi putovi dizajna, drugi pravci razvoja.

Problem Zgrafa 11, međutim, bila je tematska izložba. Zamišljena bez čvrsto omeđenog područja, temeljila se na promišljanju 'križaljke pojmova' proizašle iz Kršićevog eseja – 'društveno, blagostanje, odgovornost, moderno, otvorenost, samoinicirani, zajedničko, za sve, mogućnosti', koju dizajneri, nažalost, uglavnom nisu adekvatno interpretirali. Recimo, posve je nejasno kako s tim pojmovima korespondira kampanja promidžbe Levi's traperica Stefana Sagmaistera, ako podrazumijevamo da je na temu trebalo odgovoriti radom koji propitkuje te (eksplicitno ili implicitno) kritizira i produbljuje ulogu dizajna u društvenim odnosima. Također, manje ili više uspjeli 'angažirani' plakati različitih autora nisu bili dovoljno uvjerljivi u svojim humanim porukama, pa su više predstavljali usputan, laički komentar zbivanja oko nas, umjesto onoga što bi trebali biti: iskreni, oštri glas za promjenu do koje je autoru osobito stalo. Stoga bi 'na temi' trebalo izdvojiti tek dva rada – zanimljiv i razrađen dijagram strukture post-industrijskog društva i životnog ciklusa pojedinca u njemu, prikazanog poput tržišne putanje materijalnog proizvoda, što on danas doista i jest, čiji su autori Lazar Džamić i Vladan Srdić iz slovensko-britanskog Studia 360; i diplomski rad mladog dizajnera Jaše Zelmanovića – Bookit, 'održivu platformu za razmjenu knjiga'. Zelmanovićev projekt bavi se prevođenjem digitalnih alata razmjene informacije u analogni, 'realni' prostor, odnosno ispitivanjem potencijala demokratskih principa interneta u svakodnevnoj, fizičkoj robnoj razmjeni. U svakom slučaju, ova dva projekta podrazumijevaju promišljeniji i konstruktivniji odnos prema zbilji od pukog izricanja stava, namijenjenog ograničenoj, već ionako 'prosvijećenoj' publici.

Posljednja izložbena cjelina Zgrafa 11, međunarodna studentska smotra Krenimo od početka, dio programa Eduzgraf, koji je obuhvaćao i radionice, prezentacije, te međufakultetske susrete, uglavnom je ispunila svoju ulogu povezivanja i odmjeravanja najmlađih talenata, pružajući im priliku za sudjelovanje u obrađivanju svih dosad navedenih problema. Pozivajući se na vrijednosti i ciljeve istaknute u manifestima First Things First i First Things First 2000. iz 1964. i 1999., studentska izložba uspjela je u prikupljanju radova koji se ističu bilo socijalnim aktivizmom, bilo oblikovnom izvrsnošću, čime je već posijana klica drugačijeg dizajna, jer odbijanje kompromisa i čvrsto zastupanje pozitivnih ideala trebali bi biti bitna karakteristika najboljeg 'adolescentskog' dizajna, što je ova izložba jasno pokazala.

Na kraju, nakon Zgrafa 11 ostaje nam zbir poticajnih iskustava i trezvenih zaključaka, dijelom dokumentiranih u izvrsnom katalogu, koji će, nadajmo se, ostati važan dokument u godinama koje dolaze. Nadamo se, također, da će idućim izdanjima Zgrafa biti riješena barem neka pitanja koja su na ovom, jedanaestom, tako hrabro postavljena.


Pročitajte i: Intervju s Rickom Poynorom

tekst: Bojan Krištofić
fotografije: Barbara Šarić

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook